Izrael je od svog nastajanja bio okružen neprijatelja koji su imali za cilj ukinuti Izraelsku državu.
Ti neprijatelji su se pojavili i prije nastanka ove države. Čim su Židovi potaknuti cionističkim pokretom počeli doseljavati na pustinjski teritorij oko Jeruzalema to isto su počeli raditi i Arapi iz okolnih regija. Prije toga na ovom terenu su živjeli samo rijetki nomadi koji su se selili sa svojim stadima. Stada su brstila rijetko bilje te su prevladavale pustinje, ili močvare oko rijetkih jezera ili rijeka.
Dolaskom Židova počela je era obrade zemlje koju su navodnjavali iz iskopanih bunara, ili iz kanala kojima su močvare pretvorene u oranice.
Već tada su Židovi počeli praviti prve strateške greške.
Mislili su kako će se od neprijatelja obraniti samo snagom oružja, ne shvaćajući kako je gospodarstvo najjače oružje. Na svojim farmama i kibucima su počeli zapošljavati jeftinu arapsku radnu snagu, te su počeli kupovati zanatske proizvode koje su Arapi jeftino proizvodili. Mnoge te proizvode Židovi su i preprodavali na zapadu, pri čemu su dobro zarađivali. Što je zarade bilo više to je i za Arape bilo više posla. I tako su Arapi iz okolnih teritorija, privučeni mogučnošću zapošljavanja počeli doseljavati na isti prostor gdje su se doseljavali i Židovi iz čitavog svijeta. Sa rastom broja Židova rastao je i broj Arapa. Ti Arapi su primijetili kako Židovi zarađuju više, te su počeli u Židovima vidjeti neprijatelje. Ako otjeraju Židove sve to bogatstvo će pripasti njima, ne shvaćajući kako se pustinja samo uz dobru upravu i rad može pretvoriti u vrt.
I tako je započeo niz ratova između Židova i Arapa.
U trenutnom ratu koji su pokrenuli arapski militanti upadom u Izreal i ubijanjem 1200 uglavnom civila, žena, djece i staraca, Izraelci su pokazali svoju vojnu moć. Razorili su Gazu do temelja, a unatoč tome muslimani širom svijeta se nisu udružili u veliki zajednički rat protiv Izraela, što su palestinski arapski militanti očekivali.
Izraelci su Gazu osvojili, teritorij su zauzeli, te love Hamasovce na pojedinim točkama otpora. Morskom vodom će ih istjerati iz tunela u kojima se kriju i iz kojih povremeno izlaze da bi malo zapucali. Uskoro će otpor nestati, ali ako Izrael nastavi voditi ekonomsku politiku koju je do sada vodio sukobi sa palestincima neće nestati.
Trajni mir može nastati samo radikalnim smanjenjem broja Arapa koji žive u Izraelu i oko njenih granica.
Broj arapskih stanovnika moguće je regulirati brojem poslova na kojima se Arapi mogu zaposliti. Izraelci taj broj poslova mogu regulirati samo ako se suprotstave interesima svojih trgovaca i proizvođača i ostalih poduzetnika.
Prvo što bi Izrealci mogli učiniti je zabraniti zapošljavanje muslimana Arapa koji žive u Gazi, Zapadnoj obali i okolnim državama. Ako neka izraelska poduzeća ne mogu opstati bez jeftine radne snage mogu je uvesti iz dalekih nemuslimanskih država.
Drugi potez bi mogao biti zabrana uvoza u Izrael svih proizvoda, poluproizvoda, ili sirovina koje su proizveli muslimani u Gazi, Zapadnoj obali, ili u okolnim državama na području 50 kilometara od izraelske granice. Kako bi se trgovina sa okolnim državama što više smanjila mogli bi uvesti što više formalnih i neformalnih prepreka za putovanje iz okoline u Izrael, ali i iz Izraela u okolne države.
Nakon ovakvih poteza mogućnost zapošljavanja i zarade za Arape u Izrealu bi se drastično smanjila. A kada nema posla iseljavanje je neminovno. Ljudi su oduvijek išli trbuhom za kruhom. Gaza i Zapadna obala bi ekonomski propala, te bi tu, osim Židova, ostali živjeti samo palestinski starci kojima bi djeca slala donacije. I u okolnim državama gdje muslimanski militanti imaju veliku moć broj stanovnika, osobito mladih bi se bitno smanjio. A kad nema mladih tada se nema tko buniti i popunjavati borbene redove militantnih organizacija.
Međutim, ako Izraelci i nadaje budu slijedili interese svojih trgovaca i poduzetnika broj stanovnika u spornim područjima će i nadalje rasti, a sa time ćemo i nadalje svakih nekoliko godina viđati nove ratne sukobe i masovno nasilno umiranje.
Oznake
Izdvojeni tekstovi