Možebitni scenarij osvajanja Gaze?

Sporazumima iz Osla, pojasom Gaze civilnim poslovima upravlja palestinska vlast, a Izrael je zadržao vojnu kontrolu. Izraelu je to bilo skupo te se 2005. Izrael povukao iz Pojasa Gaze. Na ovom teritoriju dugom 41 km dug i širokom od 6 do 12 km od tada upravljaju Palestinci. Vlast je na izborima 2006. osvojila radikalna islamistička organizacija Hamas, te od tada izbora više nema.

U proteklih 18 godina, Hamas je stalno vršio povremene manje napade, radi čega je Izrael dva puta napao Gazu. U operaciji ‘Lijevano olovo‘ iz 2009, Izrel je kroz 15 dana pokušao vojno uništiti Hamas tako što je ušao u palestinske gradove, što je dovelo do velikih žrtava.

Novi pokušaj uništenja Hamasa iz 2014. trajao je 19 dana i bila je plitka, sa ciljem zauzimanja tunela kojima su hamasovci upadali u Izrael.

Nakon toga Hamasovci su se počeli pripremati pametnije. Proučavali su izraelsku obranu i trenirali.

Izraelci su uložili milijarde dolara u blokadu tunela i izgradnju sofisticirane ograde, i visokih zidova, što se pokazalo pogrešno. Tu ogradu su hamasovci bez problema probili na više mjesta. Uvježbali su kako preletjeti ogradu paraglajderima i zmajevima bez motora, na način koji koriste turisti na godišnjem odmoru. Čamac vuče paraglajder koji se diže u zrak, pa se turisti vesele. Isto tako paraglajdere i zmajeve mogu vući automobili i motori, a kada se dignu dovoljno visoko otkače se od vučnog vozila i lete nekoliko kilometara do cilja. Ovo su Izraelci mogli spriječiti da su svoje baze i naselja gradili nekoliko kilometara od ograde, a pokraj ograde slali samo patrole.

Hamasovci su naučili i kako eksplozivom razbiti ogradu, te rupe proširiti bagerima. A kroz te rupe je ušlo u Izrael oko 400 hamasovaca, dok su iznad njih rakete letjele prema izraelskim gradovima. Ovo su Izraelci mogli spriječiti da su umjesto visoke ograde napravili duboki kanal. U kanal je lako ući i motorima i bagerima, ali je malo teže iz njega izaći, osobito ako ima strme rubove.

Nakon probijanja ograde komandosi su napali prve izraelske obrambene linije, upali u spavaonice vojnika, te zauzeli baze i stožer izraelske vojne operacije za južnu Gazu. Čini mi se kako su izraelski vojnici spavali bez oružja pokraj kreveta. To je normalno za vojnike u miru, koji oružje bez streljiva drže u ormarima, kako slučajno neki vojnik ne bi radi nečeg prolupao i napao svoje suborce. Ali vojnici u ratu i na mjestima gdje je moguć svakodnevni sukob spavaju sa oružjem pokraj kreveta.

Nisu Izraelcima pomogli ni promatrački tornjevi za nadzor. Uništeni su istovremenim napadom mnogobrojnih dronova. Video nadzor kojeg svatko vidi dobro otklanja napad sitnih provalnika, ali skrivene kamere puno bolje štite od onih koji znaju i mogu pokrenuti ozbiljan napad.

Zahvaljujući svim nabrojanim greškama Izraelske isturene operativne baze su pregažene, a Hamas je uspio uništiti ili zarobiti čak i tenkove i oklopne transportere oko kojih nije bilo nikakvih mehaničkih prepreka.

I sad Izraelci traže osvetu koja bi mogla biti slična onome što su Amerikanci pokrenuli nakon napada na Američke Twinse.

Iz prva dva napada na Gazu vidljivo je kako stvarni neprijatelj nisu nekakvi malobrojni teroristi. Neprijatelji su svi oni koji su slavili kada su teroristi ubijali djecu, žene i starce. A takvih u Gazi ima 70 posto.

Mogla bi izraelska vojska brzo prodrijeti u dubinu, ali bi im stalno iza leđa dolazili hamasovci kroz mnogobrojne skrivene tunele.

Jedini način kojim se taj neprijatelj može pobijediti je sve ih protjerati srednjovjekovnom taktikom. Taktika Blitz kriga ovdje nema učinaka.

Jedina učinkovita taktika je dugotrajnom opsadom izgladnjeti sve stanovnike i navesti ih na bijeg prema Sinaju. I dok se oni premišljaju hoće li krenuti u izbjeglištvo izraelska vojska bi mogla krenuti u puzajući napad, sto metara dnevno. Gdje god primijete bilo kakav otpor poslati tešku haubičku granatu koja ruši kuće, zgrade i tunele. Tuneli su nevidljivi, ali ih se može otkriti termalnim kamerama iz dronova. Obično su ulazi u tunele danju malo hladniji od okoline, a noću malo topliji od okoline. Haubička granata koja padne na takav otvor trajno ga zatvara. Ovakvim puzajućim napredovanjem uz rušenje svih zgrada civili bi bili dobro motivirani da pobjegnu čim vide kako su kuće ispred njihovih odletjele u zrak.

Europski muslimani bi se mogli dići na noge i pokrenuti terorističke akcije širom Europe, ali to ipak nije problem Izraelaca, kako što nije bio problem ni Amerikancima kada su oni napali Afganistan i Irak. Nakon nekoliko mjeseci ovakvog napredovanja Gaza bi, po uzoru na rusko osvajanje Groznog ostala bez stanovnika.

To bi nakon rata za Izraelske poduzetnike bilo nezgodno. Ostali bi bez jeftine arapske radne snage. Ali i taj problem bi se mogao riješiti onako kako ga rješava hrvatska Vlada. Mogli bi uvesti Filipince, ili Nepalce. Rade jeftino i ne pada im na pamet proslaviti se u Đihadu.