Njemačke geostrateške pogreške

Njemačke geostrateške pogreške
201
0
0

Njemačka je u svojoj povijesti često pravila geostrateške greške. U kreiranju svojih kratkoročnih planova najčešće su bili vrlo sposobni, ali u kreiranju dugoročnih strateških planova često su griješili. Kao dobri dugoročni vizionari pokazali su se rijetki njemački političari poput Bismarck, Adenauer ili Kohl. Većina ostalih su se nakon početnih uspjeha pokazali kao dugoročni gubitnici. Izgubili su dva svjetska rata koja su sami samouvjereno pokrenuli. Kao jedna takva gubitnica pokazala se i bivša njemačka kancelarka Merkel. Kratkoročno, digla je njemačko gospodarstvo, ali je na kraju to Njemačka skupo platila. Vodila je puno brige o profitabilnosti njemačkoga gospodarstva, ali je zanemarila sigurnost. Pokazala se kao vrlo loš strateg.

U svakom samostalnom sustavu strategija se donosi na vrhu sustava. Da bi strategija bila uspješna ona mora voditi brigu i o svojim ciljevima, ali i o ciljevima drugih.

U poslovnom svijetu cilj svakog poduzetnika je rasti i razvijati neki proizvod, uslugu, ili veličinu poduzeća. Da bi se to postiglo potrebno je ostvariti što veću dobit, ali i što veće neovisnosti o bilo kome i bilo čemu, osobito neovisnost o pojedinom kupcu ili dobavljaču.

Neovisnost o kupcima znači da se neki proizvod ili usluga ne smiju prodavati jednom kupcu. Najbolje je kada ni jedan kupac ne kupuje više od 10 posto prodaje nekog proizvoda. Zato ponekad treba dio proizvoda prodavati i drugim kupcima, makar se time ostvaruje manja prodajna cijena.

Ovisnost o dobavljačima je jednako tako bitna za sigurno poslovanje. Ako se neka sirovina, materijal ili dijelovi nabavljaju od jednog dobavljača tada on može u pogodnom trenutku ucjenjivati obustavom dobave. Kupovati neke dijelove od jednog najpovoljnijeg dobavljača je moguće ako se radi o robi koja se može slobodno nabaviti u trgovinama od većeg broja proizvođača. Ali ako se radi o dobavi robe koja se nabavlja direktno od proizvođača ugovornim odnosom tada velike kompanije obično 50 posto potrebe uzimaju od najjeftinijeg proizvođača, 30 posto od slijedećeg najpovoljnijeg, a 20 posto od slijedećeg.

Ovakvim načinima poslovanja se osigurava puno veća sigurnost nabave i prodaje.

Ova osnovna pravila sigurnosti koji su poznati čak i prosječnim poduzetnicima Merkelica je zanemarila. Svu svoju strategiju je usmjerila na rast trgovine sa Rusijom, osobito na što veći uvoz jeftinog ruskog plina i nafte.

Danas joj mnogi predbacuju što je kupovala jeftini ruski plin.

Nije pogrešno kupovati jeftino, ali je pogrešno sve kupovati od jednog dobavljača. Na potrebu diverzifikacije uvoza plina upozoravali su je amerikanci godinama, ali je ona to zanemarivala, ponašajući se prema njima kao prema nekim paranoicima. Vjerovala je kao će Putna moći kontrolirati tako da ga ekonomski veže za Njemačku, i to njezino vjerovanje nisu mogli poremetiti ni ruski upadi u Čečeniju, Gruziju, Osetiju, Južnu Abhaziju, pa ni na Ukrajinu 2014. Sve te znakove ruske agresivnosti je nečim opravdavala, te je sprječavala uvođenje ozbiljnih sankcija Rusiji.

Napad na Ukrajinu iz 2014. je bio odlična prilika da se Rusiji nametne visoka carina na ruske energente, ali je i tu priliku Merkelica propustila. Carina od 40 posto bi dovela do povećanja uvoza plina i nafte i iz drugih izvora, a do nestašice ne bi došlo. Rusija bi manje zaradila i ne bi mogla puno ulagati u vojsku, a Njemačka ne bi ostala bez energenata. Samo što bi energiju morali plaćati kao i ostali koji ga uvoze iz arapskih država. Umjesto toga Merkelica je zaustavila rad svojih nuklearnih centrala, te je spriječila izgradnju LNG terminala, iako su ih okolne države gradile, pa čak i one koje imaju plinovode za dostavu jeftinog ruskog plina.

Tek kada je Rusija svom snagom napala čitavu Ukrajinu Nijemci su shvatili kako su i oni ugroženi. Ako padne Ukrajina Putinu će porasti apetiti pa će na red doći i druge države. I tada je odjednom usred zime Njemačka ostala bez plina koji je tekao kroz baltičke plinovode. Energenti su odjednom postali ne samo skupi već i nedostupni. Mnoge industrije su se morale zatvoriti, a izgradnja LNG terminala je odjednom postala isplativa.

Loše strateško planiranje je Njemačkoj došla na naplatu.

Tek u situaciji krajnje nužde shvatili su kako nije bitna samo profitabilnost. Bitna je i sigurnost dobave u svim iznenadnim situacijama. Osobito u situacijama ratne ugroze. A uskoro bi mogli shvatiti kako je ugrožena i po pitanju fizičke sigurnosti koju bi mogli ugroziti etnički sukobi izazvani neodgovornom politikom izgradnje multikulturnog društva.