Obavještajne igre oko Inicijative Tri mora

Obavještajne igre oko Inicijative Tri mora
653
0
0

Inicijativa tri mora je politička platforma zemalja članica EU sa prostora između Baltika, Jadrana i Crnog mora. Ovu inicijativu prva je spomenula hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u rujnu 2015. Projekt je u ljeto 2016. i formalno pokrenut na poljsko-hrvatskom sastanku Predsjednika u Dubrovniku. U savez je ušlo dvanaest zemalja istočnog i južnog dijela Europske unije. Hrvatska, Poljska, Estonija, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Češka, Slovačka, Litva, latvija, Slovenija i Austrija.

Ciljevi Inicijative su jačanje regionalne političke, ekonomske, infrastrukturne, energetske, sigurnosne suradnje. Jedan od važnijih projekata iz ove inicijative je izgradnja LNG terminala na Krku, koji će se spojiti s već izgrađenim terminalom u Poljskoj. Ovaj plinovod je alternativa plinskoj osovini Moskva-Berlin na opskrbu prirodnim plinom. Izgradnjom će se dobiti alternativa rusko-njemačkom monopolu. Osim ovoga inicijativa predviđa i više drugih projekata, među kojima je i autocesta E65 koja je u Hrvatskoj većim dijelom izgrađena. Za Hrvatsku je važna i dionica jadransko-jonske autoceste od Trsta do Grčke kojoj se opiru Slovenci koji pokušavaju što više promet skrenuti na pravac Kopar - Mađarska. Ta je dionica za hrvatsku važna zbog turističkog prometa prema Dalmaciji, ali i za veće povezivanje sa Crnom Gorom, što ne odgovara Srbiji.

Inicijativa Tri mora hrvatskoj je osim gospodarske i sigurnosne komponente vrlo važna i kao odmak od geopolitičke vezanosti za Balkan, te povratak srednjoeuropskom kulturnom krugu. Zbog toga je ova najvažniji hrvatski geostrateški projekt, nakon uspješno ostvarenog projekta stvaranja hrvatske države.

Ovu inicijativu je u hrvatskoj početkom 2016. podržao i premijer Tihomir Orešković. O LNG terminalu razgovarao je s predstavnicima Litve te s bivšim poljskim predsjednikom Donaldom Tuskom koji su mu rekli kako im je cijena plina pala za 30 posto čim su pokrenuli LNG. Ovo se nije dopalo ni Rusima a ni Nijemcima, te su njihove službe počele pripreme za rušenje i premijera Oreškovića ali i predsjednice Grabar Kitarović.

Nijemci su izgradili svoj plinovod preko Baltika, te im je interes što više plina transportirati tim putem, a tu im LNG terminal na Krku ometa monopol. LNG terminal na Krku, se treba spojiti s već izgrađenim terminalom u Poljskoj, te se time ruši plinska osovina Moskva-Berlin, koja bi bila pojačana izgradnjom novoga ruskog plinovoda Sjeverni tok 2 nakon čega bi Njemačka postala glavni distributer ruskog plina u Europi u cijeloj Europi.

Kako bi skinuli Oreškovića Rusi i pojedini poduzetnici povezani sa njima su, uz Njemačku pomoć, počeli preko svojih veza uvjeravati Karamarka kako su Bandićevi zastupnici i zastupnici HNS-a spremni za koaliciju sa HDZ-om. Na to su reagirale i američke službe koje su preko svojih vezi počeli tražiti način za skidanje i Karamarka. Karamarko je povjerovao u mogućnost preslagivanja vlade sa Bandićem i Vrdoljakom koji su mu sve obećali, a kada je raskinuo koaliciju sa Mostom vidjelo se kako je izigran.

Zahvaljujući Karamarkovoj naivnosti Vlada Tihomira Oreškovića je nakon godinu dana pala iako se u tom kratkom vremenu pokazala kao najuspješnija vlada od 2000 godine. Zahvaljujući smanjenom zaduživanju i prestanku povećanja državnih troškova gospodarstvo se počelo oporavljati. Porasli su svi ekonomski parametri, BDP, potrošnja, i industrijska proizvodnja. Planiran je i povijesno niski deficit od 7,5 milijardi kuna. U jednoj godini Tihomir Orešković je smanjio javni dug i deficit kako bi nam pala visina kamate na strane kredite, a u tom cilju je počeo i sa prodajom udjela u dijelu državnih tvrtki, te stavljanjem u funkciju neiskorištene državne imovine. Tijekom 2016. Orešković je uspio smanjiti dug sa 283,6 milijardi na 281,7 milijardi kuna. U ovom kratkom vremenu uspio je prodati oko 30 milijardi eura vrijedne državne imovine, koja se najčešće nije optimalno koristila. Za razliku od Ive Sanadera i Jadranke Kosor, koji su se zadužili za 95,1 milijardu kuna u osam godina, te Milanovića, koji nas je zadužio za 73 milijarde kuna u četiri godine, Orešković je pokušavao smanjiti dug prodajom udjela u državnim poduzećima. Prodajom se nije nastojalo samo smanjiti dug države već je i povećana efikasnost poduzeća izlaskom države iz vlasništva.

Nakon uspješne smjene Tihomira Oreškovića Njemačke i Ruske službe počinju sa medijskim rušenjem i predsjednice Kolinde. Svi hrvatski mediji u vlasništvu njemačkih investitora počinju pisati kako se Kolinda samo slika, ništa ne radi i samo nas sramoti. Tome se pridružuju i svi hrvatski jugonostalgičari kojima se ne sviđa odmak od balkanske geopolitike, te pridruživanje srednjoeuropskom kulturnom krugu kroz inicijativu Tri mora. Osim toga Rusi uz suradnju sa Erdoganom nastavlja posredno, marginalizacijom i iseljavanjem BIH Hrvata vršiti pritisak na Hrvatsku, kako bi oslabili obranu hrvatskog Juga.

Krajem 2016. Putin i Erdogan u suradnji sa Vučićem i Izedbegovićem stvaraju Srpsko-Bošnjačku koaliciju u BIH, te 31. 10.2016. u Orašju dolazi do uhićenja deset hrvatskih branitelja. Cilj ovoga je zaplašiti Hrvate i potaći njihovo iseljavanje iz BIH. Erdoganov interes za podjelom BIH je u tome da Muslimani dobiju široki izlaz na otvoreno more oko Ploča, dok je Putinov interes da Republika Srpska također dobije izlaz na Jadran na području Konavala, a i jedno i drugo se može dobiti samo malim kratkim ratom u pogodnom trenutku, poput onog u Ukrajini. Ovime bi Rusi preko Republike Srpske dobili izlaz na Jadran, dok bi Muslimani dobili državu u Europi morem spojeni sa drugim muslimanskim državama.

Ove ruske operacije je primijetila predsjednica Kolinda, te počinje govoriti o opasnoj situaciji u BIH, predlaže obnovu vojnog roka, te raspoređivanja vojnih snaga u dolinu Neretve oko Ploča.

Na drugom sastanku inicijative Tri mora 9.7.2017. u Varšavi pojavio se i Donald trump koji se otvoreno suprotstavio Njemačkoj o pitanju plina. Trump je kritizirao Njemačku tvrdnjom kako postaje energetski sve zavisnija od Rusije. Američki interes je smanjiti ovisnost Europe o ruskoj nafti, ali im je i interes prodati što više svoga plina. Nakon početka ekonomske krize iz 2008. američki FED je počeo davati velike beskamatne kredite proizvođačima nafte i plina postupkom frackinga, te je SAD vrlo brzo od uvoznika postao izvoznik. Time je cijena nafte na svjetskom tržištu vrlo brzo pala sa 140 dolara na ispod 50 dolara. Jedini problem SAD-a je što pri toj cijeni nafta i plin dobiveni frackingom postali neisplativi. Američki predsjednik Donald Trump također je dao jasnu potporu i jačanju trgovinske, infrastrukturne, i političke suradnje na prostoru između Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora. Mediji počinju govoriti kako je predsjednica Kolinda američka lutka na koncu, ali im ne pada na pamet reći kako su onda i ostali vođe 12 država koje su u Inicijativi Tri mora također lutke na koncu.

Inicijativu triju mora prepoznali su i Kinezi pošto je ta inicijativa razvoja Sjever-Jug koridora u Europi komplementaran s kineskom strategijom "Puta svile“.

Na sve to Rusi, Turci i Nijemci odgovaraju pojačanim pritiscima na Hrvate u BIH, a i medijski napadi na predsjednicu Kolindu se pojačavaju. U cilju što većeg iseljavanja Hrvata Bošnjaci na području Posavine od Tuzle do Save proširuju optužbe protiv Hrvata kako bi potakli njihov bijeg, a Srbi isti posao rade na području Hercegovine. Većina ovih nastojanja dolazila je iz Srbije, ali Dodig i bosanski Srbi iz zapadnog dijela Republike Srpske postepeno shvaćaju kako bi oni mogli biti slijedeće žrtve, ako pomognu Bošnjacima obračun sa Hrvatima, te se unatoč Vučićevim pritiscima popravljaju odnosu između Dodika i Čovića. Dodik rado prihvaća ruske investicije u naftnu industriju, metalsku industriju i prometnu industriju, ali odustaje od progona Hrvata u svom dugoročnom interesu, kako oni ne bi bili slijedeći na redu. Kako bi promijenili stavove beogradskih Srba i njihov sve bolji odnos sa Bošnjacima Dodik organizira susret u Beogradu sa Vučićem 6.12. 2017. kada su se susreli Vućić, Izedbegović i Čović u Beogradu. Sastanak nije završio najbolje po Izedbegovića, sudeći po konferenciji za novinare kad je Bakir Izetbegović izrazio drugačiji stav glede Kosova nego što je prethodno dogovoreno na sastanku Predsjedništva BiH i srbijanskog predsjednika Vučića. Iako je prethodno Izedbegović bio spreman žrtvovati interese Kosovskih muslimana u interesu Bošnjaka, ovime se vratio na poziciju obrane Kosovara.

Nakon sastanka u Varšavi i podrške Trumpa projekt LNG dobiva sve više na značaju kao alternativa rusko-njemačkom plinskom monopolu. Sve više se govori o podjeli europe na dva dijela. Jedan pravac je osovinu Berlin-Pariz koja se zalaže za centraliziranu Europu "više brzina“, gdje bi zemlje bivšega socijalističkog bloka imale podređen položaj. Zemlje inicijative Tri mora, posebno Poljska i Mađarska se sve otvorenije tome suprotstavljaju, te se zalažu za suverenističko načelo, tj. za Europu kao zajednicu slobodnih i ravnopravnih naroda i država.

Kako inicijativa Tri mora ide dalje svi hrvatski jugonostalgičari postaju svjesni kako se ovom idejom hrvatska definitivno udaljava od jugosfere, te počinju izražavati potpuno otvorenu mržnju prema predsjednici Grabar Kitarović.

Shvaćajući ove opasnosti za Hrvate u BIH i prijetnje hrvatskom jugu, od Splita do Crne Gore predsjednica Kolinda organizira put u Tursku kako bi spriječila potpunu političku marginalizaciju i iseljavanje BIH Hrvata. Sa Erdogan se sastaje 9. 1. 2018. gdje od njega traži da podupre ravnopravnost Hrvata u federaciji BiH. Iako je Erdogan slao pozitivne signale o dolasku Predsjednice Hrvatske u Tursku on ne želi izvršiti pritisak na Izedbegovića za pristanak izmjene izbornoga zakona. Osam dana nakon neuspješne intervencije kod Erdogana 17. 1. 2018. predsjednica putuje u Sarajevo kako bi razgovarala sa članovima predsjedništva BIH ne bi li ih nagovorila na promjenu izbornoga zakona. Ohrabren stavom Erdogana Bakir Izedbegović uspijeva dogovoriti novi sastanak sa Vućićem u Turskoj uz prisustvo Erdogana, kako bi ga ponovno nagovorio na jačanje saveza između Srba i Bošnjaka, a na štetu Hrvata. Istovremeno ruski i bošnjački provokatori nastoje što više pokvariti odnose između Srba i Hrvata i u Hrvatskoj i u Srbiji. Zahvaljujući ruskoj pomoći Srpska delegacija u UN-u organiziraju izložbu "Jasenovac-pravo na nezaborav", a proruski orijentirani šef srpske diplomacije Ivica Dačić povodom otvaranja izložbe izjavljuje "kako je važno ukazati na zločine koji su odneli stotine hiljada života i koji ne smeju biti zaboravljeni".

Susret između Izedbegovića, Vučića i Erdogana se dogodio 29.1.2018., a beogradski tisak ga je najavio kao moguću prekretnicu u dosadašnjoj komunikaciji Beograda i Sarajeva. Za javnost, razgovarali su o povezivanju Sarajeva i Beograda autocestom, što je financijski spremna pomoći Turska. Obećavajuća bošnjačko - srpska koalicija potaknuta gospodarskim ulaganjima Turske u Srbiju Vučiću su primamljiva, te on ponovno odlučuje žrtvovati interese bosanskih Srba u korist Srbije. Nakon sastanka Bakir Izetbegović izjavljuje kako je od srpskog predsjednika Vučića dobio "povijesno" obećanje da njegova zemlja više nikada neće biti uzročnikom problema za BiH.

Isti dan 29.1. 2018. Predsjedatelj predsjedništva BiH Dragan Čović kritizira trilateralni sastanak njegova bošnjačkog kolege Bakira Izetbegovića s predsjednikom Srbije i Turske Vučićem i Erdoganom, a zbog susreta je nezadovoljan i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Kako bi spriječili suradnju Srba i Bošnjaka na štetu Hrvata Čović preko Dodika traži trilateralni sastanak potpisnika Deytonskog sporazuma sa BIH vrhom, a to su Srbija i Hrvatska. Vućić pristaje pod uvjetom da dobije poziv od predsjednice Kolinde za posjet Hrvatskoj. Zbog toga predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović odlučuje pozvati Vučića u službeni posjet Hrvatskoj. Pošto je očito kako bi dogovor Vučić - Izedbegović mogao biti štetan za BIH Hrvate ovim potezom predsjednica Kolinda odlučuje stvar pogurati sa srpske strane, svjesna kako se na Balkanu definiraju novi odnosi u kojima bi najveće žrtve ponovno mogli biti Hrvati iz federacije BIH. Pritisku na Kolindu se pridružuju i države stare Europe, osobito Merkelova koja Hrvatsku vidi na Balkanu, a ne u srednjoj Europi, te vrši pritisak na političare iz Hrvatske kako se ne bi miješali u BIH politiku.

Predsjednica Kolinda se oglušila na ovakve europske stavove svjesna kako će je oštro napasti svi mediji sa lijeve strane, kao i desničari koji nisu sposobno odvojiti svoje emocije od geostrateških interesa države. Kako bi spriječili dolazak Vučića u Hrvatsku i tako onemogućili njegovu podršku Hrvatima u BIH u hrvatskim medijima su se pojavili zahtjevi za Vučićevo izvinjenje, zahtjevi za ratnom odštetom i slično iako je svima koji su to tražili jasno kako su ti zahtjevi potpuno nerealni. I tako se hrvatski desničari svrstavaju uz Njemačku i Rusku politiku trajnog vezanja Hrvatske za Balkan.

Poziv u Hrvatsku Vučić je iskoristio kao priliku da se pred Srbima pokaže kao najveći zaštitnik Srba u Hrvatskoj, te je pristao i na trilateralni sastanak u Mostaru na kojem su uz članove predsjedništva BIH prisustvovali predsjednici Srbije i Hrvatske.

Odmah nakon sastanka predsjednika Vučića i predsjednice Kolinde reagira i ruski ministar vanjskih poslova Lavrova koji 21.02.2018. dolazi u Ljubljanu na sastanak sa Erjavcem na razgovor o 'Nestabilnom Zapadnom Balkanu' pri čemu slovenski šef diplomacije spominje i arbitražu o razgraničenju sa hrvatskom kao 'faktor nestabilnosti'. Stvarnu temu razgovora moguće je prepoznati analizom interesa i trenutka u kojem se sastanak događa, a to je jačanje ruskog uticaja u Sloveniji kako bi ona pojačala pritiske na Hrvatsku. Iako je Slovenija članica NATO saveza, EU i Inicijative Tri mora ona se puno ne obazire na interese EU i SAD-a, te gleda samo svoj interes. Odmah nakon posjete Ljubljani slijedećeg dana 22.02.2018. Sergej Lavrov dolazi u Srbiju gdje prema mišljenju medija Moskva želi provjeriti raspoloženje u Beogradu nakon nedavnog usvajanja strategije proširenja Europske unije za države zapadnog Balkana. Po procjeni medija, cilj Lavrova je doznati jeli došlo do promjene usvajanjem te strategije i jeli došlo do promjene stavova Beograda po tim pitanjima. Ali, pošto je do ovog došlo odmah nakon Vučićevog posjeta Zagrebu logično je zaključiti kako je Lavrov došao provjeriti što je dogovoreno u Zagrebu, te kako nagovoriti Vučića da odustane od podrške Hrvatima u BIH.

Nakon razbijanja Srpsko Bošnjačke koalicije u BIH razne lijeve, probošnjačke, pročetničke, pronjemačke i proruske lobističke skupine počinju pripreme za novu predsjedničku kampanju. Kako bi onemogućili drugi mandat predsjednici Kolindi smišljaju se isti planovi kao i 2009. kada su sa više desnih kandidata spriječili pobjedu Andrije Hebranga.

Treći sastanak Inicijative Tri mora održan je u Bukureštu 18.9.2018. Ovdje se pojavio i Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas koji se založio i za punopravno članstvo Njemačke u toj grupi zemalja, ali je poljski premijer Mateuš Moravjecki taj predlog ignorirao. Na ovom sastanku Hrvatska je priložila 11 projekata, 3 iz područja energetike, 7 iz područja prometnog povezivanja i jedan iz područja digitalizacije. Popis projekata izradio je Ured predsjednice u suradnji s hrvatskom vladom. Ukupna vrijednost hrvatskih projekata je 1,78 milijardi eura. Kao najznačajnije projekte na području energetike iz Ureda predsjednice ističu LNG terminal na Krku s otpremnim plinovodom (230 +35 milijjuna eura) i Jonsko-jadranski plinovod (600 milijuna eura), na području prometa Luku Rijeka (348,4 milijuna eura) i izgradnju drugog kolosijeka, te obnovu i modernizaciju željeznice na dionici Škrljevo Rijeka Jurdani (305 milijuna eura). Na području digitalne komunikacije nacionalni programu razvoja širokopojasne infrastrukture u područjima u kojima ne postoji komercijalni interes za ulaganja (vrijednost 101,4 milijuna eura). U Bukureštu se održao i poslovni forum sa oko 600 sudionika.

 Početkom 2019. i Francuska shvaća kako ne bi bilo dobro kada bi Nijemci i Rusi imali monopol na dobavu plina u Srednju europu, te se suprotstavljaju izgradnji još jednog plinovoda od Rusije do Njemačke. Stoga se 8.2. 2019. u Europskoj uniji zalažu za promjene smjernica o opskrbi plinom.   

Slijedeći 4. sastanak Inicijative Tri mora se održao u Ljubljani 6.lipnja 2019., a na njemu sudjeluje i Njemački predsednik Frank-Walter Steinmeier, pošto vidi kako tu inicijativu više ne mogu ugušiti. Na ovom sastanku je utvrđeno kako zemlje ove inicijative mogu više postići u Bruxellesu, osobito na području prometa u europi koji su izgrađeni na pravcima istočk – zapad, dok su sjeverni i južni prometni koridori slabo izgrađeni. Dolaskom Njemačke diže se važnost četvrtog sastanka u Ljubljani, a na njemu sudjeluju i predstavnici Europske unije. Kako bi se povećala korist od inicijative pokrenut je poseban financijski fond koji bi trebao financirati zajedničke infrastrukturne projekte. Fondom upravljaju Poljska, Rumunjska i Češka. Financijski fond je osnovan sa oko 500 milijuna eura, ali je cilj povećati ga na četiri do pet milijardi eura.

Jačanjem inicijative u nju se sve više uključuje i Kina preko svojih investicija na Balkanu, kako bi ih povezali u svoju inicijativu „Jedan pojas – jedan put“.

Kinezi na kredit grade i autoceste u Crnoj Gori i razne projekte u Srbiji. Ovdje sve više jača geopolitički sukob između SAD-a i Rusije u koji se sve više upliću i Kinezi. Pošto sve rade na kredit Kinezi time ove države uvlače u dužničku ovisnost. U cilju jačanja svog utjecaja Kina je osvojila veći broj medija na engleskom jeziku koji djeluju rade na Balkanu. Također od 2016. vode i pregovore sa Talijanima o korištenju luke Trst, koju žele povezati sa grčkom lukom Pirej u kojoj Kina ima 67% udjela. To ne odgovara Američkoj geostrategiji te je državni tajnik SAD-a Mike Pompeo u Crnoj Gori Dušku Markoviću i u Sjevernoj Makedoniju Zoranu Zaevu objasnio moguće rizike inicijative “Jedan pojas, jedan put”. Pri tome je Pompeo s Crnom Gorom, sklopio vojni ugovor za isporuke oružja, potpisavši sporazum vrijedan 36 milijuna dolara za isporuku lakih taktičkih vozila.

Osim Amerikanaca ovom kineskom projektu se sve više suprotstavljaju Njemačka i Francuska koje ne žele još i Kinesku konkurenciju svome utjecaju u Europi, te polako shvaćaju kako moraju dozvoliti brži razvoj istočnih i južnih europskih država ako ne žele izgubiti utjecaj na njih.

Time je značaj Inicijative Tri mora prepoznat kao koristan i u državama Stare europe, te postaje sve važniji.