Degutantno je više slušati i čitati ove lažne antifašiste kako odobravaju masovne zločine i likvidacije stotina tisuća ljudi.
U ime naroda masovno su likvidirali narod, zvjerski mučili, u logore zatvarali a proglašavali se osloboditeljima i antifašistima. Doista kakvi su to ljudi, bez trunke čovječnosti i savjesti?
Ništa bolji, dapače čak i gori od nacista i fašista, jer se licemjerno kite pravednom borbom u ime čovječnosti, nečovječnim metodama.
„Nema tog prava i slobode govora kojim bi se mogao opravdati povijesni revizionizam i širenje laži. Nacifašistička i ustaška strahovlada, koja je teško okaljala hrvatsko ime, ne može se nikako rehabilitirati. Nikakva privrženost demokraciji ne može tolerirati prihvaćanje simbola i pokliča koji podsjećaju na najtamnije razdoblje naše povijesti. Nikakva potreba homogenizacije nacije ne može poslužiti kao izlika za povijesno neutemeljeno izjednačavanje nacifašizma i komunizma – naglasio je Franjo Habulin, ističući da su NOB u Hrvatskoj i ostalim dijelovima Jugoslavije poveli upravo komunisti, a crvena petokraka je bila simbol borbe za slobodu i simbol pobjede
Ovu izjavu Franje Habulina parafrazirati ću iz čisto ljudske, čovječne- humane točke gledanja:
„Nema tog prava i slobode govora kojim bi se mogao opravdati povijesni revizionizam koji promiču komunisti-antifašisti koji su se teško ogriješili o pravila međunarodnoga ratnog prava i tada važećih međunarodnih propisa 1 počinjenih prema civilnom stanovništvu, većinom hrvatske nacionalnosti o Ženevsku konvenciju o ratnim zarobljenicima iz 1929. godine, koji su se teško ogriješili prema djelu hrvatskog naroda pobivši cijelu jednu generaciju Hrvata, žena i djece i okaljali upravo Narodno-oslobodilačku borbu i zloupotrijebili narod pozivajući se da u ime slobode naroda provode masovne likvidacije, zvjerstva i zatvaranje u logore pripadnike istog naroda. Franjo Habulin se kao neka veličina postavlja iznad cijelog svijete i EU Parlamenta kada kaže da je povijesno neutemeljeno izjednačavanje nacifašizma i komunizma. Time samo pokazuje svoje loše obrazovanje i nepoznavanje povijesti.
APSURD I DEMAGOGIJA, Franje Habulina, Stjepana Mesića, Željka Kolara i ostalih „antifašista“:
-Znači komunisti slobodno smiju ubijati koga god žele, a nacifašisti ne smiju.
-Kada komunisti ubijaju to nije zločin, onda je to svijetlo razdoblje povijesti, a kada nacifašisti ubijaju onda je to zločin, onda je to najtamnije razdoblje povijesti.
-Komunistički zločini počinjeni pod crvenom zvijezdom su dopušteni, dapače pohvalni i slavljeni, kao nešto pozitivno i DOBRO!?
-Nacifašistički zločini i simboli se osuđuju kao nedopušteni, kao ZLO!
Znači da ljudski život nije jednak za komuniste i nacifašiste.
Komunistima je dopušteno oduzeti ljudski život, veličaju ubijanje, a u isto vrijeme osuđuj kada to isto rade nacifašisti. I kako je onda povijesno neutemeljeno izjednačavanje nacifašizma i komunizma? Zar se ne radi o ljudskom životu i u jednom i u drugom režimu?
Zanimljivo Franjo Habulin priznaje da su komunisti sa crvenom zvijezdom petokrakom poveli u NOB, a inače govori da komunizam i antifašizam nisu povezani. Stalno dokazujem i naglašavam da su se komunisti presvukli u antifašiste , a evo na koncu i on sam nehotice priznaje.
Ruski veleposlanik u Hrvatskoj podijelio je 8.svibnja 2020. medalje kojima je predsjednik Rusije Putin odlikovao zaslužne hrvatske antifašiste. Tom prigodom 93 godišnja Zdenka Brčić izjavila je da je zgrožena pokušajima revizije povijesti!? A nije zgrožena počinjenim masovnim zločinima, koje su 45 godina sakrivali i pisali i pričali lažnu povijest!
https://www.nacional.hr/antifasisti-s-putinovom-medaljom-treba-se-boriti-protiv-revizije-povijesti/
Po Crnoj knjizi komunizma, na osnovu koje je izglasana Rezolucija Vijeća EU 1481/2006 –(original , St. Courtois, Le Uvre noir du communisme - Crimes, terreur,repression, Robert Laffont, Pariš 1997., 846 stranica. ) komunizam je iza sebe ostavio-100 000 000 ( sto milijuna ) mrtvih, procjenjuje se:
SSSR na 20 milijuna umorenih i umrlih (od toga u vrijeme
"dekulakizacije", tj. gladi i terora u Ukrajini, 1932.-33.: 6 milijuna)
- Kinu na 65 milijuna, broj tih žrtava se povećava (posebice u
Tibetu)
- Vijetnam na 1 milijun
- Sjevernu Koreju na 2 milijuna
- Kambodžu na 2 milijuna,
- Istočnu Europu na 1 milijun
- Latinsku Ameriku na 150.000
- Afriku na 1,7 milijuna
- Afganistan na 1,5 milijuna
- Međunarodni komunistički pokret (kominterna, španjolski
građanski rat...) i KP koje nisu na vlasti na oko 10.000.
Ukupno su dakle ljudske žrtve komunizma procijenjene na oko
100 milijuna u 75 godina, od 1917. do 1992.
Zajedničke karakteristike nacifašizma i komunizma:
"Deportacija, stavljanje u ropski položaj, ili masovna i sustavna praksa sumarnih
egzekucija, odvođenja osoba i njihovo kasnije nestajanje, zatim mučenje i drugi
neljudski postupci, inspirirani političkim, filozofskim, rasnim ili vjerskim
motivima i organizirani za izvršavanje dogovorenog plana protiv civilnog pučanstva. Cenzura, fenomen "disidenata", zatvorene granice, politička policija, logori, zatvori, psihijatrijske "klinike", izvanpartijci kao građani drugoga reda itd...
Prema tome druže Franjo nije točno vaše razglabanje. Totalitarni režimi svi rade po istom represivnom obrascu.
Neprestano mantranje „antifašista“ po NDH, logoru Jasenovac i velikosrpsko SPC-ovo proglašavanje Svetih Novomučenika Jasenovačkih i prebacivanje krivnje na sadašnju Hrvatsku državu, a sakrivanje što je bilo sa Nedićevom Srbijom, logorima po Srbiji, te Srbijom koja je prva u Europi „ riješila židovsko pitanje“ jasno ukazuje na povezanost velikosrpske ideologije i sadašnjih antifašista na jugoslavenstvo i nepriznavanje hrvatske državotvornosti.
Zločin je zločin i komunistički zločini nisu manje zločini zato što su ih komunisti počinili, dapače!!!
Dok je o nacifašističkim zločinima sve poznato, nisu ih ni sakrivali, mnogi su procesuirani i osuđeni, Mussolini je obješen u Milanu, za noge, posebno naglašavam podmuklost, pokvarenost i licemjerje komunističkih zločinaca koji su ih iz predumišljaja sakrivali, negirali, pa nitko za njih nije odgovarao. Zato i misle da su dopušteni.
Nema nikakve dvojbe da su partizanski zločini bili smišljeni, planirani i provođeni u praksi od strane jugoslavenskog komunističkog vodstva na čelu s Josipom Brozom Titom.
Dok se s jedne strane optužuje cijeli hrvatski narod da je kriv za ustaška zlodjela, proces sučeljavanja sa zločinima koje su počinile jugoslavenske komunističke vlasti stoji, ne ide, kako se vidi iz izjava ne priznaju ih i nalaze apsurdna i smiješno jadna opravdanja.
Zločinci koji su u ime komunističke ideologije, busajući se u antifašistička “junačka prsa” i kuneći su u crvenu zvijezdu petokraku, nemilosrdno pobili više STOTINA tisuća nevinih ljudi, muškaraca, žena i djece, bacajući njihova mrtva tijela u rudnike, jame, fojbe..., zatrpavajući ih zemljom i kamenjem, da se zlodjela sakriju, kao da nikad nisu niti postojali
Zašto je onda problem da se takve tragedije nazovu pravim imenom - komunistički zločini nastali u pobjedonosnoj orgiji Titovih partizana?
Kao što reče Franjo Habulin, da se opijeni pobjedom nisu znali nositi sa veličinom pobjede!?
I još od te „ veličine pobjede“ u Kumrovcu i Krapinsko-zagorskoj županiji rade turistički brand!? Na masovnim zločinima raditi turistički brand!? Kakvi su to ljudi, imaju li u sebi išta ljudsko!? Imaju, ljudsko ZLO, koje je i počinilo te masovne zločine, a da mogu činili bi ih i danas.
Tijekom ustanka u Srbu, koji je započeo 27. srpnja 1941., u Brotnju, zaselku između Donjeg Lapca i Srba, okrutno je pobijeno šest obitelji Ivezić, ukupno 37 osoba, među kojima je bilo 12 djece u dobi od tri do 14 godina. Žrtve su bačene u obližnje jame na Dabinom vrhu, u Srpskome Klancu te u jamu Golubinka.
Zločin na otoku Daksa, blizu Dubrovnika (listopad 1944. ), zločini u Splitu (logor na Gripama i pogubljenja bez suda na Lovrincu)
Kevina jama (1943. - 1945.)
Zločini 1945.: Bleiburg, križni putevi, Macelj, Barbarin rov (Huda jama), rudnik Pečovnik.
Na području Slovenije evidentirano je više od 600 masovnih prikrivenih grobišta, a u Hrvatskoj više od 900.
Maribor, protutenkovski rov, dio rova je otkopan i ostatci 1179 žrtava pokopani u zajedničku grobnicu. Hrvatske vlasti nisu bile zainteresirane da preuzmu posmrtne ostatke!?
U Zagrebu i njegovoj okolici neki spominju čak 120 masovnih grobnica. Posebno se navodi partizanski pokolj u Gračanima (svibanj 1945.).
Jazovka, 814 posmrtnih ostataka, žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre iz zagrebačkih bolnica, koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli u svibnju 1945. godine, ubili i bacili u jamu.
Pokolj na Kočevskom rogu, oko 30.000 žrtava. Zapovjednik jedinice koja je počinila pokolj bio je Simo Dubajić.
https://youtu.be/FnmjxZSx_B4?si=PY55yfjukFSe862Q
U poraću je ubijeno i umrlo (zbog loših uvjeta transporta i internacije) od 50.000 do 70.000 folksdojčera, pripadnika njemačke i austrijske manjine. Oni koji nisu odmah ubijeni bili su u sabirnim i radnim logorima Valpovo, Krndija pokraj Đakova, Josipovac i Tenja pokraj Osijeka, pusta Podunavlje u Baranji, Šipovac kraj Našica i Velika Pisanica pokraj Bjelovara, neki su od najvećih koncentracijskih logora na području Hrvatske za pripadnike njemačke nacionalne manjine, iako je sabirnih, radnih, pa i logora za radno nesposobne (starce i djecu) za Folksdojčere na području bivše Jugoslavije bilo više od 70. Službeno je evidentirano da je u logoru Josipovac stradalo 1067 žrtava. Procjena je da je u Radnom logoru Valpovo stradalo 13.000 (ubijeno ili umrlo od iscrpljenosti i bolesti), od kojih je 7767 slučajeva smrti dokumentirano.
https://www.jutarnji.hr/globus/ponosni-smo-sto-smo-svabe-4093269
Partizanska vojska u Hrvatskoj je od rujna 1944. do svibnja 1945. upravljala s 19 koncentracijskih logora, u kojima je Titov režim držao zatočene desetke tisuća hrvatskih civila i manji dio vojnih ratnih zarobljenika.
U Drugome svjetskom ratu i nakon njegova završetka partizani i njihovi potpomagači su na hrvatskim područjima ubili ukupno 663 svećenika, 30 časnih sestara i sjemeništaraca.
https://www.jutarnji.hr/naslovnica/crkvena-knjiga-ubijenih-3871347
Godine 1945. ubili su 23 svećenika na Macelju, i u Širokom brijegu ukupno su ubili 68 hercegovačkih franjevaca.
Jame (fojbe, tal. foiba: krška jama), mjesta stradavanja civilnih i vojnih žrtava u 2 svj. Ratu.
Do sada je evidentirano i 88 Hrvata ubijenih u iseljeništvu od strane jugoslavenskih tajnih službi od 1945-1990.
Ukupno je ubijeno 536 833 ljudi, po dokumentima iz vojnog arhiva u Beogradu.
Tortura nakon rata: Kazneno-popravni dom Lepoglava, Stara Gradiška i više drugih zatvora za političke zatvorenike. Kroz KPD Lepoglava prošlo je više od 50.000 osuđenih, od toga broja bilo je 12.500 političkih zatvorenika. Slična situacija bila je i u KPD-u Stara Gradiška.
Goli otok - osnovan je 9. srpnja 1949., bio je u funkciji kao zatvor do 1988. godine. Zatočenike se slalo administrativnim odlukama bez suđenja, što je osobno odobravao Tito. U Hrvatskom državnom arhivu postoji popis zatočenika koji je sastavila UDBA. Bilo je zatočeno 15.173 muškarca i 928 žena. Popis nije kompletan jer se navodi i podatak da je kroz logor prošlo do 30.000 zatvorenika. Na Golom otoku su bili zatočeni komunisti, “nacionalisti” i oni koji nisu znali zbog čega su bili zatočeni. Život je (prema popisu) izgubilo 413 osoba (prirodna smrt, ubojstvo i samoubojstvo).
Politički logor na Svetom Grguru imao je istu namjenu kao i Goli otok. Neko vrijeme bio je radni logor za žene.
Zrin - Sisačka biskupija je tijekom arheoloških iskapanja naišla na mjesto masovne grobnice Hrvata pobijenih u Drugom svjetskom ratu.
U svojoj knjizi “Izgubljeni naraštaj” novinar Josip Grbelja navodi da je Hrvatska 1940. imala 330 novinara, a 1945: 131 novinar je emigrirao u strahu od likvidacije i progona, 100 novinara dobilo je doživotnu zabranu pisanja, 45 ih je promijenilo profesiju, 27 je dobilo pravo pisanja, a točno 38 novinara u Hrvatskoj je ubijeno dolaskom komunista na vlast.
Komunistički zločini nisu počinjeni samo u Hrvatskoj , već na teritoriju cijele bivše Jugoslavije:
Dragutin Safarić ima na svojoj stranici Pieta, http://www.safaric-safaric.si/ kartu sa zabilježenim 870 stratišta samo za Sloveniju.
Iz svega navedenog Hrvatska 8.listopada 1991.godine nije prekinula sve državno-pravne sveze sa SFRJ, kao što je Hrvatski Sabor jednoglasno izglasao!
A trebala je i procesuirati ratne zločine komunizma. Ali ne lustriranom Hrvatskom Pravosuđu bilo je bitno procesuirati hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i srpskim rezervistima koji su došli ratovati u Hrvatsku isplatiti odštetu. Doista nevjerojatno, ali istinito!
Nakon raketiranja Banskih dvora 7. listopada 1991.godine postalo je jasno da je Vojni vrh JNA planirao likvidirati avionskim bombama MK-82 predsjednika dr. Franju Tuđmana, predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića i predsjednika Saveznog izvršnog vijeća SFRJ Antu Markovića i na taj način očuvati SFR Jugoslaviju!
Velikosrpska agresija na Hrvatsku, potpomognuta sa JNA bila je već žestoko u tijeku, Balvan revolucija, Borovo selo, spaljene Ćelije, Četekovac , Voćin, Kijevo , protjerani Hrvati iz Iloka, Aljmaša, Erduta i Dalja, napadi na Vukovar…pa je postalo očito da Jugoslavije kao države više nema.
Hrvatski Sabor sastao se u podrumu poslovne zgrade INA-e i 8.listopada 1991.godine jednoglasno izglasao Ustavnu ODLUKU, da
1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije - SFRJ,
3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ…..NN 53/1991
Prema tome, Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske konstitutivni je akt kojim je proglašena Republika Hrvatska kao samostalna i suverena država iz kojeg ne proizlazi samo volja naroda izražena na referendumu od 19. svibnja 1991. godine, već i težnja za ostvarenjem državne neovisnosti, proistekla iz duge tradicije kontinuiteta hrvatske državnosti, za koju postoje precizni pravni argumenti, a napose iz bogate hrvatske povijesti počevši od 879.godine prvim pismom Pape Ivana VIII knezu Branimiru kojim ga priznaje za hrvatskog vladara.
Međutim Odluka se nije mogla provesti u djelo zbog ne lustriranih yugo-struktura koje su ostale ili se uvukle u hrvatske državne i društvene institucije.
Hrvatskom Pravosuđu je trebalo punih 26 godina da podigne optužnicu za granatiranje Banskih dvora, a suđenje makar u odsutnosti još ni nakon 32 godine nije ni počelo! Sramotno, ustvari veleizdajnički!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Oznake
Izdvojeni tekstovi
Željka Žeki
Tihomir Čuljak
