Po Ustavu RH, Hrvatska država nastala je u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.)

Sve druge interpretacije su proizvoljne i manipulativne!

Hrvatska nije sljednik, ni Nezavisne države Hrvatske, ni Socijalističke republike Hrvatske.

Povijesni slijed u Preambuli Ustava RH nije temelj današnje Hrvatske. Taj povijesni slijed samo je uteg u demokratskom razvoju današnje Hrvatske, jer se svatko kako mu odgovara poziva na dio koji potvrđuje njegove teze. A to je čisto manipuliranje sa hrvatskom povijesti i Ustavom RH.

Bivši predsjednik Ivo Josipović stalno me proziva zbog antifašizma kojeg nema u Ustavu RH, ali uzalud mu njegovo manipuliranje, nema ga!

Današnja Hrvatska nastala je kako piše u Ustavu na „ pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.), citiram NN 85/2010;

-na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Dakle nema antifašističke borbe, nema ustaša ni partizana! Oni su ostali u 1945.godini i u Jugoslaviji!

Na temeljima antifašističke borbe nastala je SR Hrvatska u Jugoslaviji 1945. koja kao samostalna država nije bila međunarodno priznata!

JNA je slijednik Narodno-oslobodilačke vojske -NOV Jugoslavije.  Hrvatska Vojska je pobijedila JNA i država Jugoslavija čija je vojska JNA bila , nestala je. Nema je više.

Po toj logici iz Preambule, da je Hrvatska antifašistička,  jer se spominje ZAVNOH,  bilo bi isto kao reći da je Hrvatska Kraljevina ili Kneževina, jer je Kneza Branimira papa Papa Ivan VIII. u pismu od 7. lipnja 879. priznao hrvatskim vladarem.

Kneza Branimira naslijedio je 892. godine knez Muncimir, najmlađi sin kneza Trpimira i otac kralja Tomislava, pa bi po vladavini kralja Tomislava Hrvatska bila Kraljevina!?

Što je temelj za tumačenje Ustava RH, jasno piše u članku 3

Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Molim sve razno -razne tumače Ustava RH, a naročito  Ivu Josipovića, sveučilišnog   profesora  kaznenopravnih znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji me stalno proziva, da pomno pročita članak 3.

Po članku 3 temelj za tumačenje Ustava RH  i najviše vrednote ustavnog poretka RH su,“ Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav“

Nema antifašizma, ni komunizma, ni SR Hrvatske, ni ustaša, ni partizana , ni 1945, nego Domovinski rat. Domovinski rat u kojem je hrvatski narod pobijedio agresore JNA i  srbo-četnike! U Domovinskom ratu hrvatski branitelji izborili su .“ slobodu, jednakost , nacionalnu ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalnu pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavinu prava i demokratski višestranački sustav“  

Ovo iznimno važno načelo bit će priznato i kasnijim odlukama Badinterova arbitražnog povjerenstva, slomivši gledišta i argumente srbijanske vlade o etničkim kriterijima razgraničenja. O važnosti ovog načela kao načela općeg običajnog prava opsežno argumentira i hrvatska pravna doktrina.

To su činjenice koje su potvrđene i u Ustavnoj odluci izglasanoj 8.listopada 1991, u podrumu zgrade INE, nakon granatiranja Banskih dvora i pokušaja ubojstva predsjednika dr. Franje Tuđmana od strane JNA, gdje se zbog sigurnosnih razloga sastao Hrvatski Sabor.

Ustavna Odluka objavljena je u NN 53/1991 i glasi;

Klasa: 021-03/91-05/07

Zagreb, 8. listopada 1991.

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Sabora

dr. Žarko Domljan, v. r.

U skladu sa neotuđivim pravom Republike Hrvatske na samoodređenje,

- polazeći od volje građana Republike Hrvatske iskazane na referendumu od 19. svibnja 1991. godine.

- polazeći od Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracije o uspostavi samostalne i suverene Republike Hrvatske, koju je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednici od 25. lipnja 1991. godine,

- utvrdujući da je tromjesečni rok o odgodi primjene Ustavne odluke koji je određen Brijunskom deklaracijom istekao 7. listopada 1991. godine,

- utvrdujući da su u roku utvrđenom Brijunskom deklaracijom pojačane agresivne akcije, tzv. JNA i srpskih terorista, na gradove i sela, da su bezobzirno uništavane bolnice, škole, crkve, kulturni spomenici i drugi civilni objekti, što je kulminiralo čak napadanjem i bombardiranjem povijesne jezgre Zagreba pri čemu su oštećene i zgrade Rezidencije Predsjednika Republike, Vlade i Hrvatskog sabora u vrijeme zasjedanja, sa pokušajem atentata na Predsjednika Republike,

- utvrdujući da Jugoslavija kao državna zajednica više ne postoji, Sabor Republike Hrvatske na zajedničkoj sjednici svih vijeća održanoj 8. listopada 1991. godine, donosi

ODLUKU

1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,

2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije - SFRJ,

3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije - SFRJ,

4. Republika Hrvatska priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ, na temelju načela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i druge odnose,

5. Republika Hrvatska kao suverena i samostalna država, jamčeći i osiguravajući temeljna prava čovjeka i nacionalnih manjina,zajamčenih izričito Općom deklaracijom Ujedinjenih naroda, Završnim aktom Helsinške konferencije, dokumentima KESS-a i Pariškom poveljom u sklopu europskih integracijskih tijekova, pripravna je ulaziti u međudržavne i međuregionalne asocijacije s drugim demokratskim državama,

6. Republika Hrvatska nastavit će postupak utvrđivanja međusobnih prava i obveza u odnosu na ostale republike bivše SFRJ i u odnosu na bivšu federaciju,

7. Ova odluka stupa na snagu u trenutku njezina donošenja.

Klasa: 021-03/91-05/07

Zagreb, 8. listopada 1991.

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Sabora

dr. Žarko Domljan, v. r.

Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske konstitutivni je akt kojim je proglašena Republika Hrvatska kao samostalna i suverena država!

To znači da je  u Preambuli Ustava RH upisan  povijesni put borbe hrvatskog naroda za samostalnu državu Hrvatsku, koja se ostvarila tek Međunarodnim priznanjem 15, siječnja 1992. i

prijemom u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992.

Kasnije slijedi prijem u NATO 21. travnja 2008. i 

prijem u EU 9. prosinca 2011. što je potvrđeno

referendumom održanim 22. siječnja 2012.

Lili Benčik/hrvatskepravice