D. Marković
ĆORAVA EKONOMSKA POLITIKA MINISTRA ĆORIĆA
Propadanje hrvatskog gospodarstva usljed korna virusa, sve je očitija. Mjere koje poduzima vlada doimaju se kao tek puke „vatrogasne“ mjere, koje u suštini ne daju dobar rezultat. Mjere su tipa oprosta poreze, prolongiranje naplate poreza, smanjivanje plaća u javnom sektoru i slično.
Hrvatska javnost takvu je politiku mogla poslušati i vidjeti nedavno u jednoj TV emisiji jedne nacionalne TV postaje, ali i sve neznanje ministra Ćorića. Ministar Ćorić je uz to, na žalost, profesor ekonomskih znanosti. U spomenutoj emisiji raspravljalo se o mogućnostima uštede državnog proračuna, što se zaista doima previše besmislenim u vrijeme pandemije. Ministar Ćorić naravno branio je službenu politiku hrvatske vlade, koja je u najmanju ruku rečeno, kontradiktorna. Stoga valja ovom prigodom ipak ponuditi objašnjenje.
Kako sam već ranije pisao, sve države svijeta su se zbog virusa korone našle iznenadno suočene sa naglim padom osobne potrošje svojih državljana. Taj nagli pad agregatne potržnje za posljedicu nosi i nagli pad priljeva novca u gospodarstvo, što u konačnici ima za posljedicu pad gospodarske aktivnosti, odnosno pad agregatne ponude sve robe i usluga na nacionalnom tržištu.
U svrhu spašavanja gospodarstva od propasti, potrebno je održati potrošnju, održati prihode pučanstva, koji će se slijevati u gospodarstvu i koje će omogući očuvanje tvrtki, njihovog poslovanja i kakve takve zaposlenosti. Ovo je potrebno zato, kako bi se po prestanku mjera ograničenja kretanja ljudi omogućio što brži oporavak gospodarstva u smislu povratka što većeg broja zaposlenika na svoja prijašnja zaposlenja.
Hrvatski premijer Plenković i njegova vlada očito su ne znaju voditi vlastitu makroekonomsku politiku i posebice monetarnu politiku, ili još bolje rečeno nemaju hrabrosti i mudrosti biti suvereni. Naime, kao što je poznato europsko povjerenstvo dala je zeleno svjetlo svim državama članicama EU, koje su IZVAN eurozone, odnosno koje nemaju euro valutu u optjecaju, slobodno vođenje politike rasta novčane mase sukladno potrebama gospodarstva. To bi se „narodski“ reklo slobodno tiskanje novca i upuhivanje u gospodarstvo prema vlastitim procjenama.
Tu odmah treba razumjeti razlog takvoj odluci EU i njihove europske središnje banke ECB. Naime, EU je donijela s dosta kašnjenja prvi novčani paket za gospodarstvo EU u iznosu od 500 milijardi eura. Taj novčani iznos paketa je zasigurno nizak, jer je dovoljno usporediti situaciju sa SAD. SAD ima 328 milijuna državljana, 21 trilion BDP, dok eurozona EU ima 340 milijuna državljana i BDP u iznosu od 13 triliona. Kako ne bi bilo zabuna, trilion je iznos od tisuće milijardi!
Dakle, ako su SAD morale uvesti paket od 3 tisuće milijardi dolara, onda je EU morala povećati barem za polovicu toga iznosa od SAD, dakle barem 1500 milijardi eura! Pri tome ne treba zaboraviti, ekonomski sustav EU posjeduje novčano puno veće izdatke na socijalnu i zdravstvenu zaštitu svog pučanstva od SAD, pa će zasigurno i taj iznos od 1500 milijardi eura biti nizak!
Stoga je i samom vrhovništvu EU posve jasno kako je novčani paket mjera održavanja gospodarstva u eurozoni prenizak, te će SIGURNO slijediti dodatni novčani paketi. Koliko će ih biti i u kom iznosu, to ni samo vrhovništvo EU i ECB ne znaju! Upravo zato su oni ostavili slobodu članicama EU izvan eurozone za vođenje svoje monetarne politike i slobodu povećanja iznosa novčane mase u njihovim državama. Dosadašnje „valutne klauzule“ nemaju više nikakvo značenje za nijednu državu izvan eurozone, jer kakve će one biti nakon pandemije to doista nitko ne može predvidjeti! Drugim riječima, sporazum o vođenju monetarno politike potpisan u Maastrichtu potpuno je MRTAV. Samim time i zamrznuti tečaj kune od 7,5kn=1,0€ ili 1kn=0,13€.
Problem kod premijera Plenkovića je upravo to pomanjkanje osobne hrabrosti i mudrosti vođenja samostalne monetarne politike! Zato su Plenkovićeve ekonomske mjere malo podržati agregatnu potražnju, a malo ne podržati! Takva „cvikatorska“ politika se najbolje očituje na jednostavnom primjeru zaposlenika u državnom sektoru. Država daje novac zaposlenicima u vidu podrške osobnog prihoda u javnom sektoru, ali i reže plaće tim istim zaposlenicima! Takva ekonomska politika najbolji je primjer lošeg vođenja monetarne politike!
Čitavi svijet, kako EU, a tako posebice SAD, Kanada i Kina imat će znakovit rast novčane mase, a kamatne stope će biti niske. Zato, što će bankovni sektor imati znatno povećane kreditne fondove i za investicije i za potrošnju. Banke se bave ulaganjem novca, a ako je novac skup zbog visoke kamatne stope, neće se uzimati krediti i banke će propadati. Znači kamatne stope biti će niske.
Ministar Ćorić spomenuo je bio navodno tri agromeracijske investicije, svaka vrijedna od po cirka 800 milijuna kuna, kao ekonomske mjere hrvatske vlade za očuvanje hrvatskog gospodarstva. Spomenuti investicijski projekti neće imati nikakav pozitivan učinak za očuvanje hrvatskog gospodarstva ni sada, a ni nakon pandemije. To su investicijski projekti tipa „trla baba lan, da joj prođe dan“, jer te mjere neće dovesti do rasta agregatne potražnje koja je potrebna! Najgora stvar je što je toga doista svjestan i sam ministar Ćorić, ali ipak nastoji prevariti hrvatsku javnost o tobože velikim naporima vlade i samog premijera Plenkovića! Samo zato što i ministar Ćorić i premijer Plenković žele vidjeti istu valutnu klauzulu kao prije pandemije!
Stoga, Hrvatska će opet najsporije izići iz gospodarske krize, uzet će nas duplo dulje vrijeme od ostalih članica EU. Možemo svi biti sigurni, Hrvatska će nakon pandemije biti posljednja država EU prema svim ekonomskim pokazateljima. Sva pokretačka aktivnost hrvatskog gospodarstva dolazila iz sektora turizma i to je oživjelo hrvatsko gospodarstvo nakon krize 2008 godine. Ovaj puta, priljev turista u Hrvatsku biti će spor, a novac iz turističke potrošnje kao i uvijek ima relativno mali utjecaj na rast BDP! Zaposlenost će biti još niža nego do sada, a sa oporavkom gospodarstva u EU, treba očekivati još masovniji bijeg pučanstva iz Hrvatske.
Dr. Tihomir Janjiček
Za komentiranje na NoveNews morate biti prijavljeni. Prijavi se i komentiraj!
Tihomir Čuljak prije 4 godine
Monetarnom politikom doista treba povećati potrošnju, ali nije svejedno dali se potiče potrošnja domaćih ili stranih proizvoda.
Ako povećamo samo i isključivo potražnju povećat će se uvoz i vanjskotrgovinski deficit.
Da bi se povećala proizvodnja potrebno je osim monetarne politike mijenjati i fiskalnu politiku.
Kina ima nultu stopu PDV-a za sve što se izvozi, s tim što ista ta poduzeća imaju pravo na povrat predporeza. Osim toga nultu stopu PDV-a imaju sva poduzeća koja imaju godišnji prihod manji od nekih 650.000 eura ako proizvode robe koje se nalaze na listi prioritetnih roba.
Po uzoru na Kinu i hrvatska mala poduzeća i obrti bi morali biti oslobođeni plaćanja PDV-a. Tek tada bi se ekspanzivnom monetarnom politikom povećala i potražnja za domaćim proizvodima, čime bi se povećala i domaća proizvodnja, zaposlenost i BDP.
I tek tada bi se odseljeni mogli početi vraćati svojim kućama.
Tihomir Janjicek prije 4 godine
Tihomir Čuljak, morate naučiti prvo da PDV ne plaćaju proizvođači, a niti trgovina, već POTROŠAČI! Ukoliko sumnjate u to, a vi lijepo pogledajte u račun prigodom bilo koje kupnje i vidjet će te da se PDV obračunava na završnu cijenu robe. Stoga, sve drugo što ste napisali je besmisleno!
Tihomir Čuljak prije 4 godine
Poštovani gospodine Janjiček!
PDV plaćaju svi sudionici proizvodnje i prometa od proizvođača osnovnih sirovina do krajnjeg kupca. Svako svoj dio. Krajnji korisnik ni kune ne uplaćuje direktno u državni proračun, već sve uplaćuju na blagajni prodavača.
Evo ja sam baš danas napravio mjesečni obračun PDV-a.
Izlazni PDV koji dobijem kada zbrojim sve iznose PDV-a sa izlaznih računa koje sam poslao svojim kupcima (uglavnom druga poduzeća) mi iznosi oko 700.000 kuna.
Ulazni PDV koji dobijem kada zbrojim iznose PDV-a sa ulaznih računa (moji dobavljači) iznosi oko 100.000 kuna.
Razlika između ta dva PDV-a je 600.000 kuna. Tu razliku ja do kraja mjeseca moram uplatiti u državni proračuna. I to tako rade sva poduzeća koja su u sustavu PDV-a.
Mala poduzeća koja imaju godišnji promet manji od 300.000 kuna su izvan sustava PDV-a. Na njihovim izlaznim računima piše samo iznos i kupac njihovih proizvoda mora platiti taj iznos. Takvi mali preprodavači koji kupuju proizvode od većih imaju ulazni PDV, ali nemaju izlazni pa ulazni moraju ukalkulirati u cijenu koštanja svog proizvoda. A koliko je to njihovi kupci sa njihovih računa ne mogu to ni vidjeti ni znati.
Da poslujem u Kini i da moj proizvod izvozim izlazni PDV bi mi bio 0 kuna(u juanima) a ulazni bi mi bio 100.000 kuna. Kineska država bi mi tih 100.000 kuna uplatila na moj Žiro račun. Prema tome u Hrvatskoj ja svaki mjesec na računu imam 600.000 manje, a u Kini bih imao 100.000 kuna više. To je osnovna tajna kineske izvozne konkurentnosti.
Naravno, oni u svoju korist znaju koristiti i monetarne mehanizme, baš onako kako Vi to objašnjavate, ali ovi naši političari ne znaju koristiti ni monetarne ni fiskalne mehanizme za jačanje hrvatske konkurentnosti.
crosdu prije 4 godine
Gospodine Čuljak, razumite me, na završnu prodajnu cijenu robe uračunava se PDV i to plaća kupac! Preraspodjela unutar dobavljača jednostavno nije bitna uopće sa stajališta KUPCA i samim time tržišta! Sve prodajne cijene su uvećane za 25% na hrvatskom tržištu primjenom PDV-a. Na uvezenu robu se plaća jednak PDV kao i na domaću robu i plaća je opet kupac! Time je uspostavljena ravnopravnost tržišne tekme uvozne i domaće robe! Čitava EU ima istovjetni sustav PDV-a, razlika je samo u visini postotka! Sukladno EU ugovorom NE može se primjenjivati POREZNI DUMPING, a to što vi spominjete kao "kineski model"! Upravo taj "kineski model" poreznog dumpinga bio je predmet kritike američkog predsjednika Trumpa! Na žalost vrhovništvo EU je GLUPO i prihvata dumping cijene iz Kine.
Tihomir Čuljak prije 4 godine
Gospodine crosdu!
Točno je kako se sukladno EU ugovorom ne može primjenjivati porezni dumping, barem ne otvoreni. Ali u praksi sve velike međunarodne kompanije primjenjuju razne vrste prikrivenog dumpinaga. Točno je kako je predsjednik Trump kritizirao Kinu zbog toga, ali Kina to i dalje radi.
Kako bi opstali i mi bi morali raditi kao i drugi, po onoj staroj dubrovačkoj "sa svima nalijepo, sa nikim naiskreno".
A jedan od načina na koji bi smo mogli dati prednost domaćim malim proizvođačima i trgovcima je fiskalna politika koja nije u rukama EU. Kada neki veći proizvođač krajnjem korisniku proda robu po cijeni od 100 kuna na to doda 25 kuna, te kupac robu plaća 125 kuna. Ako tu istu robu neki mali proizvođač koji ima godišnji promet manji od 300.000 kuna on ne mora obračunavati PDV, ali on svoju robu neće prodavati po 100 kuna već će je prodavati po 125 kuna kao i veliki konkurent.
I upravo tu je šansa da se pomogne domaćim malim proizvođačima bez formalnog kršenja pravila EU.
Problem je taj što je limit za ulazak u sustav PDV-a od 300.000 kuna prenizak. Toliki promet ostvaruju i oni koji sami nešto rade u kućnoj radinosti. Svaka mala seoska trgovina ima veći promet. Kada bi se limit za ulazak u sustav PDV-a digao na 2-3 milijuna kuna tada bi se roba velikih proizvođača u malim prodavaonica prodavala sa istom maržom kao što i u velikim trgovinama. Ali roba malih domaćih proizvođača bi u malim trgovinama mogla imati puno veću maržu čime bi bili konkurentniji. Na taj način bi i mali domaći proizvođači i male trgovine lakše preživljavale u tržišnoj borbi protiv velikih korporacija koje imaju mnoge legalne ekonomske, ali i mnoge nelegalne prikrivene prednosti.
Oznake
Izdvojeni tekstovi
Željka Žeki
Tihomir Čuljak
