POGLED IZ KANADE: GOSPODARSKI PROGRAMI BEZ NOVCA I ZAŠTO HRVATSKE NE SMIJE UVESTI EURO

Zahuktala se promidžbena kampanja na hrvatskoj političkoj pozornici. „Najveće“ stranke izišle su sa svojim gospodarskim programima. Nije bilo TV postaje u Hrvatskoj koja se nije uključila u to predstavljanje programa, a nacionalna TV postaja je na svom prvom kanalu priredila i posebnu emisiju posvećenu gospodarskim programima.

Temeljem informacija koji su dane od samih gospodarskih stručnjaka iz HDZ-a, SDP-a, DP-a i MOST-a može se sa sigurnošću konstatirati odmah dvije stvari. Očito niti jedan od „stručnjaka“ nije pokazao niti elementarno razumijevanje što je u stvari gospodarski program! Drugo, samim time kada se ne posjeduju spoznaje što je gospodarski program, to jasno dovodi do zaključka kako nitko od njih u stvari niti nema gospodarski program.

Stoga treba reći što je gospodarski program. Dakle, prvo se utvrdi neki ekonomski cilj, kao rast BDP-a, rast zaposlenosti, rast prihoda zaposlenih, uravnoteženje proračuna, uravnoteženje bilance plaćanja ili nešto posve deseto.

Dakle, kada se govori o Hrvatskoj ono u čemu Hrvatska ima usporednu prednost nad brojnim državama u EU su naravni resursi u proizvodnji hrane i pića, te pružanja turističkih usluga. Stoga bi recimo jedan dobar strateški cilj bio uvećati proizvodnju hrane i samim time ponudu hrane za tršište Hrvatske i EU. To učine ekonomisti, a ne filozofi kako je nedavno radio Raspudić!

U svrhu toga, kreira se gospodarski program po kojem se omogućuje za OPG-ove i NOVE tvornice hrane recimo krediti od 1,0% kamatne stope, vrijeme počeka za otplatu od 1 godinu dana, rok dospjeća otplate kredita je od 3 do 10 godina ovisno o kakvoj je investiciji riječ, a recimo gotovinskog učešća nema. Kao druga mjera bilo bi recimo sniženje PDV stope sa 25% na 15%. Tako pojednostavljeno izgleda gospodarski program! Upravo tako nešto ne može se čuti niti od jedne gore spomenute stranke. 

Sa druge strane, odmah se postavlja pitanje odakle će doći novac za provedbu takvog jednostavnog programa. Upravo to je najveći problem, novac bi se u suštini omogućio kroz monetarni sustav države! Dakle, HNB bi otvorio posebni „agrofond“ i što bi narodski bilo rečeno „natiskao“ bi se novac koji bi se odobrio poslovnim bankama koje bi sukladno uputama HNB-a odobravala tako zaprimljeni novac upravo onima kojima je i namjenjen i propisanim uvjetima! 

Pošto je Hrvatska dio EU, ima obvezatnu valutnu klauzulu, onda od takvog pristupa nema ni riječi. Umjesto toga, Hrvatskoj je  odobren SWAP fond, znači država bi izdala obveznice temeljem kojih bi povukla Eure iz SWAP fonda kao valutnu pričuvu i odobrila kune u bankovni sustav iz HNB-a! Niti jedna od predstavljenih stranka to nije ni spomenula. Iznos nije za sada ograniče u tom SWAP fondu. Dakle, Hrvatska zbog valutne klauzule apsolutno ovisi od europske središnje banke ECB i ukoliko  ne odobri zaduženje u Eurima, onda HNB ne može odobriti niti jednu kunu kredita za bilo što!

Zbog toga kada se postavilo pitanje stvaranje „poduzetničke klime“, ili „investicijske klime“ nitko nema odgovor! Treba odmah razumjeti što je to poduzetnička klima, mada taj pojam NE postoji u ekonomskoj znanosti. To je vezano sa psihologijom investitora u smislu kada određena država ostvaruje visoke stope rasta prije svega profita, te rast BDP-a! U takvim uvjetima investitori su zainteresirani investirati u gospodarske projekte takve države, mada sami projekti se možda i ne doimaju isplativo,ali opći rast jamči povrat investiranog novca i siguran profit.

Stoga kada se postavilo pitanje jačanja investicijske i poduzetničkog klime, onda su se doista mogle slušati svakojake pričei.

Moj kolega Tica je govorio o „digitalizaciji“, koja nema nikakve veze sa investicijama, niti stvaranja pozitivne investicijske klime. Razlog zbog čega je Tica spominjao „digitalizaciju“ je jednostavan, zato jer je o „digitalizaciji“ nedavno trabunjala Ursula Von der Luzer. „Digitalizacija“ nije novac koji se može investirati i tu je svaka priča završena!

Ministar Marić je opet govorio o potrebi unaprjeđenja horizontalnog okvira poreznog i neporeznog administrativnog rasterećenja, što doista nema blage veze sa zdravim razumom! Zato što naše gospodarstvo ima premali broj gospodarskih subjekata, pa „porezna rasterećenja“ ne mogu donijeti baš nikakav zamah u gospodarstvu. Čak i kada bi mogla, to je jako dugoročan proces.  Hrvatskoj je potreban NOVAC za INVESTICIJE i time za stvaranje poduzetničke klime, a to je pravilo koje važi za bilo koju državu u svijetu!

Moj kolega Rončević isto je tako „zalutao“ u besmislici, tvrdeći kako je potrebno „sredstva“, nadam se da je mislio na novac, usmjeriti na opremanje tijela koja čine sudbenu vlast! Prije svega, odakle novac za to, a nije spomenuo niti jedan izvor! Doista, skoro nisam niti pročitao niti čuo veću besmislicu za uspostavu investicijske klime! Ponovno, potreban je NOVAC, novčani kapital koji će biti dostupan gospodarstvu! Nema nikakvog novca u sudbenoj vlasti, doista! Uz to je još spomenuo „problem sa zemljišnim knjigama“, što je problem kada se žele izravne investicije, ili kako ih zovu još „green field“ investicije! Međutim, zbog nedostatka novca, takvih investicija jednostavno nema. 

Predstavnik Mosta-a, Kraljević, je opet govorio kako je za to potrebno riješiti pravosuđe i javnu upravu i time ostao u besmislju kolege Rončevića.

Interesantno je i to što je na pitanje treba li Hrvatskoj Euro, sva troja u suštini imali odobravajuće stajalište, osim Kraljevića, koji bi ipak organizirao referendum!

Euro NE treba Hrvatskoj uopće, jer prije svega to je VISOKO RIZIČNI pokus. Nitko ne zna hoće li taj pokus preživjeti, jer tu valutu koriste i Grčka i Baltičke države koje su potpunom ekonomskom kolapsu, ali i Njemačka, Benelux i Austrija koje su visoko razvijene države! Sa druge strane, Hrvatska država već 25 godina ne upravlja vlastitom monetarnokreditnom politikom, jer prema zakonu u Hrvatskoj, guverner HNB-a odgovra guverneru ECB, a NI MALO Hrvatskoj vladi! Zbog toga je uvdena valutna kluzula, kako bi se u potpunosti kontrolirala monetarno kreditna politika. Zato hrvatska kamatna stopa nema veze sa stanjem na hrvatskom novčarskom trižutu, već se primjenjuje EURIBOR kamata! Upravo zato kada Hrvatska treba novac za pokretanje gospodarstva ili odobravanje pomoći gospodarstvu ona mora ići prosjačiti u Briselu za valutno zaduženje, kako bi izdala makar i jednu kunu kredita!

Uvođenjem Eura, Hrvatska više ne bi imala ni teoretske šanse za upravljanjem vlastite monetarno kreditne politike. Osim toga, ako cijelokupni POKUS sa Eurom propadne, Hrvatska će ipak još uvijek imati vlastitu valutu i „izlaznu“ opciju! Ne treba smetnuti sa uma, sama EU nije sposobna upravljati monetarno kreditnom politikom eurozone i to se najbolje potvrđuje što nije odobren paket novčane pomoći od 500 miljardi eura za oporavak gospodarstava u EU! 

Na koncu još jedna važna sitnica. Na pitanje povrata vlasništva na INA-om, sa time se NE slažu ni MOST ni DP, što govori da imaju istog „gazdu financijera“! Njihova koalicija je očito već stvorena nakon izbora!

Dr. Tihomir Janjiček