POGLED IZ KANADE: PREMIJER IZGUBLJEN U KORONI

POGLED IZ KANADE: PREMIJER IZGUBLJEN U KORONI
208
0
0

 

Hrvatsko gospodarstvo suočeno je sa potpunim slomom, kao nikada prije u povijesti Hrvatske Države, ali i one prošle kakava je nekada bila. Sve države svijeta organiziraju posebne pakete financijske pomoći gospodarstvu. Premijer Plenković sa „velikim“ brojem BESMISLENIH mjera pokušava naciju uvjeriti kako će te mjere pomoći gospodarstvu. Ovdje se radi o temeljnom ne razumijevanju stanja, a veliko je pitanje tko su ti  ekonomski stručnjaci, koji savjetuju premijera, ne razumiju što je srž problem. Stoga što je srž problema?

Općenito svako gospodarstvo na makroekonomskoj razini ima agregatnu ponudu i agregatnu potrošnju. Agregatna ponuda sastoji se od robe iz proizvodnje nacionalnog gospodarstva i iz uvoza. Kada je u pitanju potrošnja, ona je u suštini uvijek nacionalna, a sastoji se od osobne potrošnje svake osobe u državi, zatim od državne potrošnje i od investicijske potrošnje. Vrijednost agregatne ponude predstavlja vrijednost dobivenu umnožkom sve robe i usluga sa njihovim pripadajućim cijenama, a vrijednost agregatne potrošnje je ukupna vrijednost novčanog iznosa namijenjenog potrošnji kroz sva tri spomenuta oblika potrošnje. Ukoliko novčana vrijednost agregatne ponude premašuje ukupnu vrijednost agregatne potražnje dolazi do deflacije i recesije, a ukoliko je novačna vrijednost agregatne potrošnje iznad vrijednosti agregatne ponude dolazi do inflacije. 

Razmjena između agregatne ponude robe i usluga za novac iz agregatne potražnje odvija se praktično simultano u normalnim uvijetima. Cijelokupna ekonomska znanost u suštini se općenito uvijek bavi problem kako održati što preciznije ravnotežu vrijednost agregatne ponude i potražnje, kako ne bi dolazilo do deflacije, ali ni do infalcije. Međutim ekonomski problem korona virusa je nešto što izlazi izvan tog oblika skrbi o ravnoteži vrijednosti između agregatne ponude i potražnje.

Zbog zahtjeva sprječavanja širenja zaraze, svako okupljanje postalo je zabranjeno, pa samim time i dolazak na posao je otežan. To sa druge strane znači tko god je prestao raditi, ta osoba je automatski ostala bez posla i bez novčanih primanja! Nevezano je li osoba dobila službeni otkaz ili ne, jednostavno kad se ne radi ne dobija se NIŠTA od poslodavca i nema novčanog prihoda! Nije problem ako će čitavo nacionalno gospodarstvo zastati na par dana, ili čak i tjedan dana. Međutim, kada zastane tjednima, mjesecima, onda je to već drugi problem. Prvo, ne mogu se ljudi ostaviti bez ikakvog prihoda i gladovati! Drugo, gospodarstvo prestaje u potpunosti djelovati i postojati, jer niti tko radi niti se ima novca! Doslovce se NIŠTA ne može ponuditi na tržište, kad se ništa ni ne proizvodi! Kakve god bile robne zalihe, veće ili manje, ne mogu trajati nekoliko mjeseci. Pojednostavljeno rečeno, neće biti doslovce NIČEG u agregatnoj ponudi, a isto tako i NIČEG u agregatnoj potražnji! 

U slučaju virusa korone, prvo je zaustavljena u suštini agregatna potražnja, jer ljudi su ostali bez posla i bez primanja, ne vezano je li trajno ili „privremeno“, ali jednostavno nitko novca više nema! Znači novac iz agregatne potrošnje više ne dolazi u gospodarstvo, kad novca nema ne postoji agregatna potražnja i ne dolazi do prelijevanja novca agregatnu ponudu, a to je gospodarstvo!

 

Naravno pitanje se nameće samo po sebi, kako izaći iz tog zatvorenog kruga potpune propasti?

Problem je nastao od potrošnje, dakle nestanka prihoda koji su ljudi ostvarivali. Taj prihod se jednostavno mora stvoriti! Zbog toga sam više navrata rekao POREBAN NAM JE NACIONALNI FOND i iz njega bi se sa jedne strane financirala potrošnja i sa druge strane proizvodnja. Zato što je gospodarstvo već sada došlo do potpune novčane iscrpljenosti. Znači kada se pokrene gospodarstvo i pojavi roba u agregatnoj ponudi, onda će to biti absorbirano od agregatne potražnje.

Što je loše u paketu koji kani donijeti premijer Plenković?

Prije svega, Plenković nastoji rezati izdatke za tvrtke, a što je još gore prihvatili su pristup iz HUPA po kojem nema rashoda kad nema prihoda. Takav pristup je sam po sebi pogrešan, jer kad nema prihoda nema ni poslovanja! Vladine mjere „olakšanog kreditiranja“ su mjere koje mogu pomoći gospodarstvu nakon pandemije, nastaviti neku proizvodnju. Međutim sada pučanstvo kao kupci trebaju kupiti neophodnu robu, ali nemaju novca! Mjera minimalne plaće od 3500 kn narednih mjesec dana, pa prijelaz na nekih 2000 kn, su mjere sve gore od gore. Potrošnja će biti smanjena na petinu prijašnje potrošnje! 

Potrošnja se mora zadržati kako bi gospodarstvo nastavilo funkcionirati, a ta potrošnja se jednostavno mora stvarati održavanjem prihoda pučanstva. Jedan ekonomist je predložio kako bi bilo najbolje održavati prihode osobama od oko 75% prethodne plaće i to je doista posve ispravno stajalište. „Očuvanje radnih mjesta“ je odurna bedastoća, jer se jednostavno zaposlenost NE može očuvati. Prvi sada stradava uslužni sektor gospodarstva, posredno odmah i sektor snabdijevanja hranom i pićem za taj uslužni sektor. Dakle, uslužni sektor nema nikakve šanse očuvati zaposlenost, a isto tako i sektor snabdijevanja hranom i pićem. Naravno, zbog sniženja prihoda svi ostali sektori će stradati, a to se poglavito radi o onim sektorima koji tržište snabdijevaju sa svom drugom robom, tekstilnom, odjeće, obuće i sve drugo. Trenutno oko 800 zaposlenika dnevno gubi posao, a treba očekivati da će taj broj u samo par tjedana porasti  na više tisuća dnevno! Ne treba biti zao prorok, ali ako se nezaposlenost uveća za „SAMO“ 100 tisuća tijekom pandemije, cijela država može biti presretna!

U ovakvoj situaciji treba u potpunosti zaboraviti razmišljanja o visini deficita u državnom proračunu, jer jednostavno to je neodrživo. Hrvatska vlada se MORA zadužiti kod HNB-a za BAR 100 MILIJARDI kuna, kako bi poticala potrošnju i zaustavila potpunu propast gospodarstva. Taj iznos može zvučati ogromno, ali bez tog iznosa neće se zadržati postojeća razina poslovne aktivnosti gospodarstva i otvoriti vrata gospodarskom oporavku nakon prestanka krize. 

Premijeru Plenkoviću mora biti jasno da se pandemija neće obuzdati sigurno do konca mjeseca lipnja! Za kratko vrijeme nestašice robe biti će ogromne, a siromaštvo u Hrvatskoj još veće. Turizma neće biti, jer je cijela EU je pogođena i nitko neće imati novca za nikakvo ljetovanje! Dakle, ova kriza nije kriza izazvana unutar gospodarstva, odnosno u agregatnoj ponudi, već u agregatnoj potražnji! Uslužni sektor je upravo zato prvi pogođen, jer nema gostiju u restoranima, kafićima, nema priljev novca! Taj sektor mora odmah otpuštati zaposlenike, a što i čini. U takvim uvjetima se ne može kriza riješiti „prolongiranjem“ poreznih potraživanja od gospodarstva, jer spomenuti sektor porezne obveze ne može platiti nikako. Pokretanje proizvodnje i ponude robe koju nema tko kupiti jednostavno je dodatna bedastoća!
Moratorij na kredite može djelovati pozitivno za najširi puk, ali to još uvijek ne rješava problem, jer neće imati novca dostatno za egzistenciju. Kad dužnici nemaju novca, ništa se ne može otplatiti bankama i one sigurno odlaze u bankrot! Redoviti iznosi izdataka pučanstva su znatno iznad iznosa „minimalno zajamčene plaće“! Isto je tako i sa gospodarstvom, njihovi izdaci su iznad priljeva novca od „minimalno zajamčenih plaća“!!!!! Plenković NE želi omogući taj priljev novca, stoga je potpuni financijski i ekonomski slom NE izbježan! 

Vlada je izašla sa tvrdnjom, kako je njezin „paket mjera“ vrijedan 30 miljardi kuna, ali u suštini  malo vrijedi. Zato što je vlada u taj paket uključila sva prolongirana plaćanja, sve što neće i ne može biti naplaćeno, ali još uvijek ima iluziju „naknadne“ naplate! Proces oporavka svake duboke krize kao ove uvijek teče sporo. Kriza je nastupila iznendano i silovito, a oporavak će biti spor. 

Naravno, sljedeće pitanje jeste, pa zašto Hrvatska Vlada ne želi financirati potrošnju?

Odgovor je vrlo jednostavan zbog valutne klauzule. Za svako kunsko zaduženje hrvatske države kod HNB, koje bi Hrvatska vlada kanila učiniti, ona mora tražiti dopuštenje od Brisela! Tada bi oni u Briselu onda odlučili koliko oni „smatraju“ da je Hrvatskoj dovoljno i za toliko bi odobrili iznos eurskog kredita, kako bi ostao tečaj 1kn=€0,13. Tek tada bi POSLUŠNI Premijer Plenković možda predložio ukupni iznos novca potreban za održavanje hrvatskog gospodarstva od potpune propasti. Kako mu baš ništa nije obećano iz Brisela, on presipa iz šupljeg u prazno kroz pronolgiranje naplate poreza koje ne mogu ni biti naplaćeni. Neka NITKO NEMA ILUZIJU, hrvatskom gospodarstvu je potrebno oko 100 miljardi kuna i Brisel nam sigurno taj iznos NE bi odobrio. NE zato jer nismo u euro zoni, već za EU to bio previsok izdatak od preko €13 miljardi! 

Dr. Tihomir Janjiček