Pogled iz Kanade: TRENUTAK ISTINE

Izbori za Predsjednika RH su prošli. Bili su sa puno kandiata i puno obrata, a novi predsjednik je Zoran Milanović. Kolinda Grabar Kitarović je poražena i odlazi s mjesta Predsjednice. U javnosti se pojavljuju razne priče i nagađanja, jesu li izbori bili „namješteni“. Međutim, kada se govori o namještanju izbora onda u suštini nitko ne misli na doslovnu „krađu“ glasova prigodom brojanja glasova, nego na neke „perfidnije“ oblike „namještanja“ izbora. S obzirom da smo imali prigodu vidjeti „krađu“ potpisa referendumske peticije za promjenu izbornog zakona u Hrvatskoj, onda odista treba dobro razmisliti, je li ipak bilo „namještanje“ izbora!?

Odgovor na ovo pitanje zahtjeva spoznaju političkih progrešaka prije svega Predsjednice Kitarović s jedne strane, a onda i događanja u izbornoj kampanji i neposredno nakon nje. Predsjednica je učinila tri krupne političke greške tijekom svog mandata.
Prva greška Predsjednice nakon prikupljanja potpisa za promjenu izbornog zakona, nije zatražilu
provjeru tvrdnje „nevažećih“ preko 40,000 potpisa, a što je utvrdio ministar Kuščević. Ministar koji je ne dugo nakon toga smijenjen zbog laganja u svojoj imovinskoj kartici i smutljivom stjecanju velikog broja nekretnina! Dakle osoba koja doista ne uživa povjerenje nikoga! Druga greška Predsjednice je ne podržavanje skupljanje peticije zareferendum protiv mirovinske reforme, a što se nazvalo „67 je previše“!
Predsjednicanije pod ržala potpisnike peticije unatoč tomu što je prikupljeno više od 700,000 potpisa! Treća greška je izostanak podrške štrajku nastavnog osoblja. Sa tim velikim greškama Kolinda se udaljila od naroda. Sve gore navedene Kolindine pogreške su u suštini podržavale politku vlade Premijera Plenkovića. Razlog za podršku Plenkovića od strane Predsjednice treba tažiti u činjenici da je ona bila kandidat HDZ, unatoč tome što je njezino članstvo u HDZ-u bilo formalno „zamrznuto“!

Iskazano financijski čitava Predsjednicina promidžbena kampanja bila je plaćena od strane HDZ,
precizinije rečeno od Premijera Plenkovića! Stoga je Predsjednica morala podržati politiku Premijera Plenkovića u zadnjoj i ključnoj godini premijera Plenkovića. Neminovno će se postaviti pitanje, a tko je bio predsjedničin financijer promidžbene kampanje za osvajanje mandata prije 5 godina. Odgovor treba tražiti u zamrznutoj imovine dvojce hercegovaca, Bandić i Mamić. Prvi je još uvijek aktualni gradonačelnik Zagreba za čije se vladanje može reći da ima doista previše „putra“! Toliko da baš
nikako ne može biti nevin na sudskom procesu protiv Bandića koji je u tijeku! Ipak, Kolinda je doista umilno „molila“ Milana Bandića za pomoć, pjevajući mu čak na rođendanskoj zabavi i obećala čak i „nošenje kolača“ u zatvor ukoliko bude osuđen. Obećani „kolači“ su u suštini bili Kolindino „obećanje“ Milanu Bandiću da mu se neće sigurno izreći zatvorski pravorijek ukoliko ona bude opet Predsjednica. No, sve je bilo uzalud, jer je baš sva sudu poznata novačana imovina Milana Bandića zamrznuta!
Naravno ukoliko ima još neke novčane imovine, to sigurno neće Milan otkriti s „donacijom“ Kolindi. Ako zbog ničeg drugog, a to je zato što je odvjetnički par Zloković - Prodanović jako skup!

Drugi finacijer iz prošle promidžbene kampanje bio je Zdravko Marić, kome je Predsjednica također pjevala na rođendanskom slavlju. I njemu je Kolinda obećala „kolače“, a to je bio bijeg u Međugorje. To je bio „kolač“ za Mamića. Granicu sa BiH je Zdravko prešao par dana prije izricanja pravorijeka, nije smio napustiti niti Zagreb! „Izlika“ je bila Zdravkovo korištenje putovnice BiH, kao da je zabrana napuštanja grada Zagreba bila vezana za putovnicu BIH, a ne za osobu Zdravko Mamić! Novčana
imovina Zdravka Mamića također je sudski zamrznuta!

Stoga pogledajmo sada samu kampanju za dužnost Predsjednika RH.

„Iznenađenje“ izbora bio je Miroslav Škoro. Čovjek koji je u političkom smislu uvijek biovezan za HDZ, a što datira još od 1995 godine i dužnosti Generalnog Konzula RH u Mađarskoj. Potom se uključuje Škoro u predsjedničku kampanju Mate Granića 1999. godine. Nakon toga se uključuje u kampanju Ive Sanadera 2007 godine. Jednostavnim rečima rečeno, Miroslav Škoro je politički čovjek HDZ-a!

Pogledajmo sada i položaj Premijera. Nakon predsjedničkih izbora dolaze višestranački izbori. Opće stajalište javnosti je da Premijer Plenković vodi jednu ekstremnu ljevičarsku politku. U suštini on vodi jednu „globalističku“ politiku EU, koja je u svojoj naravi ljevičarska, ali na europski način. Međutim, kada se ta politika sprovodi u Hrvatskoj, to je onda neokomunistička politika! Zato, jer ljevičarstvo u Hrvatskoj je povijesno usko vezano sa komunizmom iz prošlosti. Hrvatska javnost ne podnosi dvoličnjake, koji tvrde da su „desnica“ i ponašaju se nako najtvrđa „ljevica“! Istina, pitanje je bi li Plenković biotoliko „lijevi“ da nije morao posegnuti za jednom ekstremno lijevom strankom kao HNS i
za pomoć Milorada Pupovca! Jasno, zbog izbacivanja iz vlade koalicijskog partnera „Most“! Bilo kako bilo, Plenković je svjestan da je preko 60%, hrvatskog biračkog tijela manje ili više desno orijentirano.

Stoga na višestranačkim izborima Premijer Plenković treba za protivnika „pravu“ lijevicu, a to je SDP! Zato mu je izvrsno došao Zoran Milanović kao novi Predsjednik RH. Međutim, Plenković je isto tako duboko svjestan da je ipak kod velikog dijela DESNOG biračkog svojim vladanjem počinio ne popravljivu štetu. Stoga je Premijeru Plenkoviću sada potreban koalicijski stranački partner desnog
spektra, ukoliko HDZ želi ostati na vlasti! „Velika koalicija“ za Plenkovića NE dolazi u
obzir!
Upravo zato trebalo je instalirati neku novu stranku, a za to treba osoba prepoznatljivahr vatskoj javnosti kadra privući pozornost te javnosti i pritom ipak biti „blizak“ HDZ-u nakon izbora! Miroslav Škoro se stoga pojavio kao idealan kandidat. Čovjek kojeg veliki broj ljudi obožava zbog domoljubnih pjesama, kumstva sa Markom Perkovićem, a iznenadno je postao i „veliki znastvenik“, što se uglavnom „nije znalo“ u javnosti!

Stoga je izveden politički eksperiment Andreja sa Škorom o to uspiješno, jer ostvario ječak 24% glasova, samo 2% manje od Kolinde. Dakle, neka nova „desna opcija“ na čijem čelu bi bio Škoro mogla bi osvojti preko 20% glasova hrvatskih birača, jer baš sve procijene govore! Stoga bi neka „desna stranka“ Škore to mogla i naravno biti „prirodno“ bliža HDZ-u nego SDP-u!

Zato se može reći sasvim slobodno, projekt Miroslav Škoro je projekt HDZ-a i stvaranje novog „desnog“ partnera HDZ-u za nadolazeće višestranačke izbore. Zato ne treba nikog čuditi „iznenadna“ odluka Škore u učešću u višestranačkim izborima! SDP nema nikog na lijevoj strani od stranaka, jer su to sve strančice od po 2% biračkog tijela.

Vratimo se sada na predsjedničke izbore. Premijeru Plenkoviću dakle nije odgovarala niti pobjeda Kolinde, a niti pobjeda Škore! Zato, što bi pobjeda Kolinde u drugom krugu izbora u očima većinskog biračkog tijela u Kolindi spoznalo posljednji stup obrane nacionanlnog domoljublja! Premijeru Plenković bi u javnosti bio viđen kao „izdajnik“ desnice, te bi time na višestranačkim izborima pobjedio SDP!
Jednostavno, desno biračko tijelo se ne bi odazvalo na izbore, dok bi sve lijevo biračko tijelo sleglo na izbore sve po „partijskoj liniji“! Isto tako, Plenkoviću nije odgovarala ni pobjeda Škore, jer bi onda on bio taj koji bi bio posljednji stup nacionalnog domoljublja.
Dakle, jedina i najbolja opcija za Plenkovića bio je ulazak Kolinde u drugi krug izbora i njezin poraz!
Stoga ne treba nikoga čuditi ruiniranje Predsjedničine kampanje, te isto tako „bljedunjavi“nastup Miroslava Škore na HRT-ovom sučeljavanju!

Škoru nije „izveslao“ ni vrsni „veslač“ Mislav Bago, a bio je tako „bledunjav“ na HRT-ovom sučeljavanju! Dakle poveznica Škoro – HDZ očito je čvrsta, planirana i ogovorena između Plenkovića i Škore i za predsjedničke i za višestranačke izbore!

Dakle, Kolinda nije smijela pobjediti u drugom krugu predsjedničkih izbora. Da bi se to postiglo ruinirala se njezina promidžbena kampanja. Ruiniranje se događalo stalnim nametanjem u javnosti Premijera Plenkovića tijekom kampanje Kolinde u drugom krugu predsjedničkih izbora. Plenković je naravno svjestan svoje ne popularnosti u javnosti, ali i šteti koju je nanosio kampanji Kolinde i to je namjerno činio svojim pojavljivanjem! Isto tako ne treba čuditi ni „iznenadni“ dolazak Renate Margaretić Urlić na RTL postaju, zahtijevajući prekid sučeljavanja Predsjednice i Zorana Milanovića! Zasigurno je Renatin dolazak naštetio kampanji Kolinde, a to je i bio cilj njezina dolaska na RTL!
Upravo zato ne treba čuditi ni to što je Ivan Anušić, inače šef izbornog stožera Predsjednice Kolinde, ostao „ne taknut“ od Plenkovića nakon izbornog poraza Kolinde. Anušić i nadalje uživa veliku podršku Plenkovića! Sigurno Anušić nije gledao „doma“ sučeljavanje njegove kandidatkinje i bio „ne informiran“ o dolasku Renate na RTL! Jednostanvo, Renata je bila poslana od samog Anušića kako bi ruinirala nastup Kolinde!

Dakle, Plenkoviću se sve poklopilo, ulazak Škore u Sabor će biti sigurn i Škoro može biti samo njegov koalicijski partner. Stoga ćemo gledati „trodiobu“ izbornih rezultata SDP-HDZ-Škoro, gdje će koalicija HDZ-Škoro odagnati SDP od dolaska na vlast, ali i mogućnost „velike koalicije“ HDZ-SDP!

Dr. Tihomir Janjiček