Postalo je jasno; Istambulska konvencija je dugotrajno podijelila hrvatsku političku desnicu

Postalo je jasno; Istambulska konvencija je dugotrajno podijelila hrvatsku političku desnicu
 
Nakon do sada najprljavije predizborne kampanje u kojoj se isključivo pljuvalo po protivničkim kandidatima, kroz najvažnije medije nismo doznali ništa o onom što se događalo proteklih 5 godina. Tek poneki sporedni mediji su imali nekoliko kvalitetnih analiza o prošlom predsjedničkom mandatu, te o velikim igračima kojima su u tom mandatu ugroženi interesi. A kada su njima ugroženi interesi onda su oni spremni čak i platiti uklanjanje onih koji ugrožavaju njegove interese.
A kronologija je poznata.   
    Godine 2008. godine Mesićevi savjetnici su  počeli razmišljati tko će ga naslijediti. Službe su napravile anketu o tome tko je najpopularniji među HDZ-ovcima. Pokazalo se kako je među biračima HDZ-a najpopularnija ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Kolinda Grabar Kitarović. To se nije svidjelo ni Mesiću ni Sanaderu te se oni dogovaraju kako je eliminirati iz utrke za Pantovčak. Sanader joj je ponudio izbor između veleposlanice ili smjene, uz neki izmišljeni razlog. Ona je prihvatila degradaciju, pod uvjetom dobivanja veleposlaničkog mjesta u SAD-u.  I tako je kandidat HDZ-a za mjesto predsjednika države postao puno manje popularni Andrija Hebrang, ali su za svaki slučaj angažirana još 3 člana HDZ-a kao nezavisni kandidati, ne bi li Hebranga izbacili u prvom krugu, i tako Mesićevom kandidatu Josipoviću omogućili pobjedu u drugom krugu.    
     Nakon pet godina HDZ je ponovno kao najizglednijeg kandidata za Pantovčak vidio u Kolindi Grabar Kitarović. Predsjednik stranke Karamarko je na poticaj vrlo sposobnog medijskoga manipulatora Mate Radeljića pokušao progurati svog prijatelja, osječkog gradonačelnika Ivicu Vrkića, ali je glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić  to uspio spriječiti zahvaljujući tome što Vrkić nije član HDZ-a.     
      Kolinda Grabar-Kitarović izabrana je za Predsjednicu Republike Hrvatske 11. siječnja 2015. godine. Time počinje kraj vladavine bivših udbaša. Bista komunističkog zločinca Josipa Broza Tita odlazi sa Pantovčaka. Predsjednica odmah prekida sa politikom inicijative povezivanja Zapadnog balkana, te se okreće Varšavskoj inicijativi povezivanja država središnje europe, Austriji, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Poljskoj. Uskoro obilazi države koje graniče sa Srbijom i imaju sa njom sporove, a koje su samim time srpski prirodni strateški neprijatelji, te time i hrvatski prirodni strateški saveznici. Kolinda Grabar Kitarović je dugo godina radila u diplomaciji i NATO-u, te je bila članica raznih međunarodnih organizacija. Zahvaljujući tome imala je priliku međunarodnu politiku upoznati iznutra i shvatiti kako tu svatko prikriveno gleda samo interese svoje države. Na osnovu tih iskustava naučila je strateški razmišljati, te odvajati bitno od manje bitnog.  
    Karamarko u Kolidin tip progurava svog medijskog savjetnika Matu Radeljića, a i druge koje Predsjednica i ne poznaje. 
     Milanović je nastoji što više omalovažiti, te sabotirati sve njezine postupke.  
    Dolaskom na vlast Karamarko je ukinuo politiku detuđmanizacije, te pokrenuo procese povratka na politiku vođenja nacionalnih interesa, u čemu ima punu podršku predsjednice Kolinde.   Kolinda Grabar Kitarović je ubrzo pokrenula Inicijativu Tri mora, a  predsjednik vlade Tihomir Orešković je dao podršku izgradnji LNG terminala. To izaziva uzbunu u njemačkim i ruskim službama, te preko HNS-a, Mosta i naivaca u samom HDZ-u pokreću procese za rušenje vlade Tihomira Oreškovića.  Unatoč padu Vlade predsjednica Kolinda nastavlja po svome, te nastavlja sa inicijativom Tri mora. 
    Inicijativu Tri mora u početku je gurala isključivo predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i poljski predsjednika Andrzej Duda.  
    Projekt je u ljeto 2016. formalno pokrenut na poljsko-hrvatskom sastanku Predsjednika u Dubrovniku. Ova inicijativa uključuje LNG terminal na Krku, te stoga od starta ima podršku SAD-a, ali i protivnike u Njemačkoj koja gradi svoj Baltički plinski tok, kao i od Rusiji koja ne želi izgubiti monopol na prodaju svoga plina. Samim time inicijativa Tri mora je alternativa Zapadnom Balkanu što se gura iz njemačko-ruskog smjera, i gdje su Rusi već ovladali gotovo cjelokupnom naftnom industrijom.     U savez Tri mora je ušlo dvanaest zemalja istočnog i južnog dijela Europske unije (Estonija, Litva i Latvija, Poljska, Slovačka, Češka i Mađarska, Austrija, Slovenija, Bugarska, Rumunjska i Hrvatska).   
     Kako inicijativa Tri mora ugrožava njemačke interese svi njemački, a i naši mediji u vlasništvu njemačkih "investitora" odmah pokreću medijsku harangu protiv predsjednice Kolinde, poljskog predsjednika Dude i mađarskog premijera Viktora Obrana, izmišljajući bilo kakve razloge.  
    Kako se ne bi u javnosti previše pažnje pridavalo inicijativi Tri mora njemačke  obavještajne službe povlače svoje poteze, te se u medijima pojavljuju priče o nužnosti potpisivanja Istambulske konvencije. Nijemci vrše pritisak na euro-federalističku frakciju HDZ-a koja prihvaća Istambulsku konvenciju, dok ruske službe istovremeno među suverenističkom krilu HDZ-a i među desnom oporbom šire parolu o tome kako će Istambulska konvencija donijeti rodno neutralnu ideologiju u škole, zajedničke Wc-e i slično. To dovodi do raskola među članstvom HDZ-a i potencijalni gubitak polovice birača, ali federalistička frakcija HDZ-a to ne primjećuje.  
    U studenom 2016. Vlada RH pokreće postupak ratifikacije Konvencije. 
    Iako sama konvencija bez dodatnih provedbenih zakona koje mora donijeti sabor nema nikakvo značenje, zahvaljujući velikom medijskom pritisku i svakodnevnim pričama o gender ideologiji pojavljuje se snažni pokret protiv ove inicijative čime je započeo najveći raskol unutar HDZ-a. A upravo to je bio cilj zajedničkog djelovanja njemačkih i ruskih službi u cilju skretanja pažnje od onoga što je njima važno, a to je spriječiti oživotvorenje ideja iz Inicijative tri mora.  Mediji svakodnevno pišu o istambulskoj, te sve oko Inicijative Tri mora prolazi potpuno izvan pažnje javnosti. 
    Međutim, unatoč tome, i izvan pažnje medija na drugom sastanku Inicijative Tri mora 9.7.2017. u Varšavi pojavio se i Donald Trump koji se otvoreno suprotstavio Njemačkoj o pitanju plina. Trump je kritizirao Njemačku tvrdnjom kako postaje energetski sve zavisnija od Rusije. Uključivanjem Trumpa inicijativa je dobila na snazi, ali se Merkelova ne usuđuje njemu otvoreno suprotstaviti. Umjesto toga pojačava se medijsko ismijavanje svega onoga što radi predsjednica Kolinda. Pošto je Trump podržao inicijativu pojavljuju se natpisi kako predsjednica Kolinda ovo radi po američkoj želji i kako je ona obična američka lutka na koncu,  ne primjećujući kako se ona istovremeno suprotstavila Američkoj politici u BiH zalažući se za promjenu izbornoga zakona i jačanje položaja Hrvata.  Amerikanci u BIH, zbog dobrih odnosima sa Arapima, snažno zagovaraju isto ono što i Bošnjaci, a to je građanska država, dok je upravo Kolinda podržala hrvatske interese unatoč pritiscima iz Brisela, Berlina, Londona i Washingtona. 
     Kako se ne bi previše pisalo o podršci Trumpa inicijativi Tri mora pojačavaju se priče o Istambulskoj konvenciji.  
     Pošto je Inicijativa Tri mora preživjela početne korake u sve se uključuje i hrvatska Vlada, ali i Njemačka se pokušava ubaciti u igru.  Ali sve to ostaje neprimjetno pošto se u saboru u ožujku 2018. održava rasprava o Istambulskoj konvenciji, te ju je sabor ratificirao u travnju. 
    Odmah potom HRAST najavljuje pokretanje referenduma o Istambulskoj konvenciji.  Zbog toga se sva pažnja javnosti usmjerava prema tome, te nitko i ne spominje ništa o najvećem   suverenističkom projektu u EU, a to je Inicijativa Tri mora.  
    Kako referendum ne bi slučajno uspio HRAST i Ilčić insistiraju na istovremenom prikupljanju potpisa sa prikupljanjem potpisa za izmjenu izbornoga zakona što je Markićka pripremala godinu dana. 
    Time je Ilčić postigao više istovremenih ciljeva; 
smanjio je broj volontera za skupljanje potpisa,
skrenuo je pažnju javnosti sa onog što radi Predsjednica, i 
smanjio je vjerojatnost prikupljanja dovoljno potpisa za puno važniji referendum o promjeni izbornoga zakona.    
    Pošto se radi o istom izbornom tijelu volonteri su se podijelili u dvije grupe pa su skupili potpisa daleko manje nego da su se ova dva referenduma organizirala sa odmakom od barem 2 mjeseca. Zahvaljujući tome Kušćeviću nije bilo teško poništiti desetak posto potpisa i time spriječiti oba referenduma. A na istovremenom prikupljanju potpisa najviše je insistirao hrastovac Ilčić.    
     Volonteri građanske inicijative „Istina o Istanbulskoj“ uz pjesmu i hrvatske zastave predali su 20.6.2018.  Hrvatskom saboru Zahtjev za raspisivanje referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije uz 377.635 potpisa, što je više od 10% birača iz Republike Hrvatske, potrebnih za raspisivanje referenduma. Mediji su o ovome izvještavali mjesecima, te je sva pažnja javnosti usmjerena prema tome.   
    Dok se desno biračko tijelo svađa oko referenduma, na trećem sastanku Inicijative Tri mora koji je održan u Bukureštu 18. 9. 2018. pojavio se Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas koji se založio za punopravno članstvo Njemačke u toj grupi zemalja, ali je poljski premijer Mateuš Moravjecki taj predlog ignorirao, kako nijemci ne bi mogli sve sabotirati iznutra.  
    Pošto se sve odluke donose konsenzusom Njemačka je ostala samo promatrač. Na ovom sastanku Hrvatska je priložila 11 projekata, 3 iz područja energetike, 7 iz područja prometnog povezivanja i jedan iz područja digitalizacije. Popis projekata izradio je Ured predsjednice u suradnji s hrvatskom vladom.  Ukupna vrijednost hrvatskih projekata je 1,78 milijardi eura. Kao najznačajnije projekte na području energetike iz Ureda predsjednice ističu LNG terminal na Krku s otpremnim plinovodom (230 +35 milijuna eura) i Jonsko-jadranski plinovod (600 milijuna eura), na području prometa Luku Rijeka (348,4 milijuna eura) i izgradnju drugog kolosijeka, te obnovu i modernizaciju željeznice na dionici Škrljevo Rijeka Jurdani (305 milijuna eura). Na području digitalne komunikacije nacionalni programu razvoja širokopojasne infrastrukture u područjima u kojima ne postoji komercijalni interes za ulaganja (vrijednost 101,4 milijuna eura). Hrvatska je predlagala i dionicu autoceste od Trsta do Rijeke, ali su Slovenci na to stavili veto.  U Bukureštu se održao i poslovni forum s oko 600 sudionika. 
     Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama (APIS IT), kojoj je bila povjerena provjera potpisa, 10.10. 2018. objavljuje kako je pronašla brojne nepravilnosti i utvrdila kako niti jedna referendumska inicijativa na kraju nije dala najmanje 374.740 valjanih potpisa, koliko je bilo potrebno za raspisivanje državnih referenduma. O ovome su mediji pisali nekoliko mjeseci, a pošto tema polako pada u zaborav pojavljuje se nova tema za skretanje pažnje javnosti sa bitnih gospodarskih i geostrateških problema. U tu svrhu upotrebljena je takozvana Marakeška deklaracija, a kao operator ove obavještajne igre dobrovoljno se javio suverenist Hrvoje Zekanović koji je mamac progutao svom snagom.   
    Na globalnoj razini, 10. 12. 2018. usvojen je Globalni kompakt za sigurnu, uređenu i regularnu migraciju na konferenciji u marokanskom gradu Marakešu. Usvojile su ga 164 države, a mnoge su zbog otpora birača odustale u zadnji čas. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je odbila ići na potpisivanje pa je umjesto nje to učinio ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović. Od Hrvatskih suverenista tome je prisustvovao saborski zastupnik Hrvoje Zekanović protestirajući ispred zgrade. Hrvatski mediji su o njegovom protestu napisali puno više tekstova i TV izvještaja nego je napisano o sva tri prethodna sastanka Inicijative Tri mora. 
    Suverenisti koji o gospodarskom suverenizmu ništa ne znaju potpisivanje ovog sporazuma prikazivali kao kapitulaciju pred migrantima, iako je Francuska nakon potpisivanja ove deklaracije počela snažno smanjivati ranije stečena prava migranata.  
    Početkom 2019. i Francuska shvaća kako ne bi bilo dobro kada bi Nijemci i Rusi imali monopol na dobavu plina u Srednju europu, te se suprotstavljaju izgradnji još jednog plinovoda od Rusije do Njemačke. Stoga se 8.2. 2019. u Europskoj uniji zalažu za promjene smjernica o opskrbi plinom. Ali hrvatski građani ovo ne primjećuju pošto počinje kampanja za EU parlament. 
    Izbori za EU parlament su održani od 23. do 26. svibnja 2019. a svi oni koji su se potpisali za referendum o Istambulskoj deklaraciji glasali su protiv HDZ-a. U vodstvu HDZ-a euro federalisti  nisu shvaćali što su napravili poništavanjem referendumskih inicijativa, te su najavljivali 6 mandata. Oni koji su blago suverenistički orijentirani predviđali su 5 mandata, a rijetki su pogodili kako će HDZ dobiti samo 4 kandidata. Zbrajajući rezultate desnih lista vidljivo je kako je HDZ mogao dobiti i samo 3 kandidata, a to se nije dogodilo zato što se desnica nije uspjela ujediniti. Za to su najviše zaslužni Nezavisni za Hrvatsku koji su promašili čitavu metu. Umjesto gađanja predsjednika HDZ-a koji je na desnici postao omražen oni su se usmjerili na Ružu Tomašić kojoj su pokušali dokazati tko je jači na desnici. Zahvaljujući tome NZH nisu prošli izborni prag, a HDZ je uspio dobiti 4 mandata.       
    Slijedeći 4. sastanak Inicijative Tri mora se održao u Ljubljani 6.lipnja 2019., a na njemu sudjeluje kao promatrač i Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, svjestan kako tu inicijativu više nije moguće zaustaviti.  Na ovom sastanku je utvrđeno kako zemlje ove inicijative mogu više postići u Bruxellesu, osobito na području prometa u Europi koji su izgrađeni na pravcima istok – zapad, dok su sjeverni i južni prometni koridori slabo izgrađeni. Dolaskom Njemačke diže se važnost četvrtog sastanka u Ljubljani, a na njemu, kao promatrači sudjeluju i predstavnici Europske unije. Kako bi se povećala korist od inicijative pokrenut je poseban financijski fond koji bi trebao financirati zajedničke infrastrukturne projekte. Fondom upravljaju Poljska, Rumunjska i Češka. Financijski fond je osnovan s oko 500 milijuna eura, ali je cilj povećati ga na četiri do pet milijardi eura.
I ovaj četvrti sastanak inicijative Tri mora je u Hrvatskoj ostao medijski potpuno ignoriran zato što su svi mediji počeli izvještavali o novoj političkoj kampanji za Pantovčak. Svi mediji najviše pišu o novom kandidatu desnice, pjevaču domoljubnih pjesama  Miroslavu Škori u kojem su svi oni koji su se potpisali za referendum o Istambulskoj deklaraciji vidjeli mesiju koji će okupiti sve suvereniste.  Iako nakon potpisivanja Istambulske konvencije i Marakeškog sporazuma rodni ideolozi i migranti nisu dobili nikakva nova prava, niti bi ih izgubili poništenjem ovih konvencija i ugovora organizatori i volonteri za referendumske inicijative idu dalje, te im to postaje osnovna životna preokupacija. Zbog toga pokreću medijsku kampanju rušenja svega što ima veze sa HDZ-om, što najviše odgovara stranim službama koje žele rušiti Kolindu Grabar Kitarović.  
    Približavanjem izbora za Pantovčak, i predsjednica  Grabar Kitarović počinje sa pripremama. Na prošlim izborima bila je kandidat prošle suverenističke ekipe, te nije bila sigurna hoće li ju euro-federalistička frakcija  HDZ podržati.  U HDZ-u su čekali hoće li se kandidirati za izbore, iako bi veliko političko iznenađenje bilo kada se aktualna Predsjednica ne bi kandidirala.  Vidjevši kako nema podršku federalista ona je čekala sa objavom svoje kandidature do trenutka kada stranka više ne može ponuditi nekog drugog kandidata.  Kako su se izbori približavali u vrhu HDZ-a su shvatili kako bi gubitak izbora za Pantovčak mogao biti udarac čitavoj stranci, te je počela u početku vrlo blaga podrška. Tek u finišu kampanje mnogi saborski zastupnici, župani i gradonačelnici su shvatili kako je i njihova fotelja upitna na prvim slijedećim izborima ako se pojavi snažna suverenistička opcija izvan HDZ-a na političkoj sceni.  To je dovelo do podjele HDZ-ovih suverenista na dva dijela. Jedni su podržali Škoru, a drugi su podržavali Kolindu Grabar Kitarović vjerujući kako samo sa njom na Pantovčaku, i uz podršku njenoj Inicijative Tri mora mogu zaustaviti euro-federaliste u stranci koji čitavu stranku vode u gubitak slijedećih izbora.          
    U osvetničkom pohodu prema HDZ-u razočarani potpisnici protiv Istambulske konvencije su Škoru za malo uspjeli progurati u drugi krug predsjedničkih izbora. To nisu uspjeli zahvaljujući osobnim zaslugama predsjednice Kolinde. U trenutku izbora bilo koji drugi kandidat HDZ-a ne bi mogao dobiti ni 20 posto. Međutim, predsjednica je uspjela neki postotak dobiti od onih koji nešto znaju o geostrategiji pa su joj dali glas zbog  njene Inicijative Tri mora. Nešto je dobila i od onih koji su cijenili njezino zauzimanje za prava Hrvata u BiH i Vojvodini. Nekoliko postotaka je dobila i od onih kojima je dopala njena podrška hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Nekoliko postotaka je dobila zahvaljući  tome što je izbacila Titovu bistu sa Pantovčaka, a mnogi vojnici su joj dali glas zahvaljujući tome što je vratila vojsku u Ploće, Vukovar, Pulu, i druga mjesta iz kojih je Mesić vojsku povukao.  
    Odmah nakon prvog kruga predsjedničkih izbora među županima i gradonačelnicima iz redova HDZ-a nastala je panika. Shvatili su kako bi se osvetnički pohod njihovih bivših birača i članova mogao još jače iskazati na izborima za parlament, te na lokalnim izborima za dvije godine. Postali su svjesni kako bez promjena u HDZ-u oni sami vrlo lako mogu biti promijenjeni. Kako bi nešto mogli napraviti morali bi dobiti medije na svoju stranu, a najveći problem u ovom su im postali mediji plaćeni od hrvatskih poduzeća u ruskom vlasništvu koji i u drugom krugu izbora nastavljaju sa hvaljenjem Milanovića, te navođenjem Škorinih glasača na ne izlazak u drugi krug izbora. Kandidat tih medija je Milanović koji se već u prvom krugu izbora snažno ogradio od Inicijative Tri mora, a već ranije je bio i protiv LNG terminala. On je od početka bio ruski favorit, dok su u Škori vidjeli samo sredstvo za izbacivanje Kolinde iz drugog izbornoga kruga.  
    Za razliku od HDZ-ovih župana i gradonačelnika euro-federalistička frakcija HDZ-a ima drugačije interese.  Ako pobijedi Milanović oni će dobiti priliku za svakodnevne napade na njega kako bi se suverenistima mogli dokazati kao pravi domoljubi, te bi im rejting rastao. I tada bi nakon izbora mogli slobodno sastaviti koaliciju sa lijevim euro-federalistima. 
    Ako pobjedi Kolinda federalisti nju neće moći napadati, pa im rejting može pasti čak i ispod 20 posto. U toj situaciji neće imati dovoljno mandata za buduću vladu sa bilo kime. U ovoj opciji Škorini suverenisti bi mogli osvojiti vlast, zajedno sa raznim nezavisnima i sa suverenistima iz HDZ.  Ali samo ako se međusobno ne posvađaju.
     U slučaju pobjede Milanovića, nakon drugog izbornoga kruga za Pantovčak Rusi i Nijemci će izgubiti interes za financiranje opozicijskih suverenista. Time bi mogao početi i proces raspada saveza skupljenoga oko Škore, saveza u kojem bi zajedno trebali nastupati desni Zekanović sa najbližim Škorinim suradnikom, izrazito lijevim profesorom Željom Požegom, ili niškim specijalcem i Mesićevim generalom Mikolčevićem koji se i danas susreće sa svojim bivšim drugovima na proslavama nekakvih godišnjica. 
    Ako se suverenisti raspadnu priliku dobivaju Kolakušićevi odbačeni aktivisti. Iako je u izrazito ideološki obojenim izborima prešao izborni prag Kolakušić je odustao od daljnje borbe za osvajanje vlasti,  te je tako otvorio  prostor za svoje suradnike koji će dobiti priliku za sastavljanje svojih nezavisnih izbornih lista, uz korištenje njegove antikorupcijske retorike. I upravo te, za sada nevidljive  nezavisne liste bi mogle biti najveće iznenađenje slijedećih parlamentarnih izbora, stoga što među suverenistima nema nikoga tko se razumije u gospodarstvo i tko zna nešto o tome kako smanjiti korupciju, osim na deklarativnoj razini.