Propali vojni udar u Rusiji, stvarnost ili strateška ratna varka

Počelo je iznenada.

Wagnerovci upali u milijunski Rostov na Donu, te bez borbe zauzeli zapovjedništvo svih operacija u Ukrajini. Od njih oko 20.000 manji dio, oko 1.000 u kamionima je krenulo prema Moskvi. Nakon što su se bez otpora približili Moskvi na 200 kilometara, zapovjednik plaćenika Prgožin se povlači, na nagovor predsjednika Bjelorusije Lukašenka. Prgožin je na ovo pristao, navodno kako se ne bi prolijevala bratska ruska krv.

Može biti istinito, ali može biti i varka!

Pgrožin neće u Bjelorusiju otići sam. S njime će tamo zasigurno otići i njegovi plaćenici. Hoće li se oni u Bjelorusiji odmarati i primati plaću, ili će i tamo raditi svoj posao? Ratovati!

Većinu vojske danas Ukrajina drži na istoku i jugu u zoni sukoba sa Rusima. Na granici prema Bjelorusiji raspoređeno je puno manje vojnika, i to uglavnom slabijih postrojbi bez većeg ratnog iskustva.

Kada bi se iskusni ratnici poput Wagnerovaca prebacili u Bjelorusiju to bi odmah izazvalo reakciju u Ukrajini koja bi hitno ojačala svoju dugačku sjevernu granicu. Ali, ako se Wagnerovci prebace u Bjelorusiju u svojevrsni azil kako bi se zaštitili od kažnjavanja to možda neće biti sumnjivo Ukrajincima. Ovakva računica bi možda mogla biti stvarni motiv za izvođenje velike igre zvane "Prgožinov vojni udar ".

Stvarna istina bi se mogla doznati vrlo brzo.

Nakon godinu dana ratovanja Putin je shvatio kako Ukrajinu može pobijediti samo na strateškoj razini. A jedina potencijalno uspješna strategija je Ukrajinu logistički odrezali od država preko kojih dolazi oružje. To je moguće samo tako da jedna jaka formacija krene iz Bjelorusije uz granicu sa Poljskom prema Lavovu, a druga jaka formacija izvrši desant uz granicu između Ukrajine i Rumunjske, te krene prema Moldaviji, uz istovremeno spuštanje jakih specijalnih padobranskih postrojbi u Pridnjestrovlje i Gagauziju.

Scenarij koji bi uz mnogo žrtava mogao imati šanse za uspjeh je tajno pripremiti velike količine oružja i opreme na jugozapadu Bjelorusiji. Drugi korak bi bio dovesti vojnike sa velikim ratnim iskustvom kao što su Wagnerovci do tog pripremljenog oružja, te iznenada krenuti u napad prema Lavovu. A za uspjeh je najvažnije ne uzbuniti Ukrajince kako bi ih se moglo iznenaditi na ovom ratnom pravcu.

Ako bi se Wagnerovci uspjeli kroz planinsko šumovito područje probiti kroz ukrajinske položaje put prema Lavovu bi im bio otvoren. Dok bi Ukrajinci vojne snage sa juga prebacivali na sjeverozapad Ukrajine Rusi bi mogli krenuti u treću fazu svojega plana, a to je mornarički desant na obalu Ukrajine, uz granicu prema Rumunjskoj. Prebacivanje ukrajinskih snaga sa ovog područja na sjever znatno bi se oslabila obrana Ukrajine na obali od Odese do Rumunjske, što bi olakšalo ruski pomorski desant. Istovremeno bi se velike padobranske snage spustile u Moldaviju, to jest u Pridnjestrovlje gdje se već nalaze Ruski vojnici. Odmah po iskrcavanju ti bi padobranci krenuli u moldavsku pokrajinu Gagauziju gdje su stanovnici proruski nastrojeni. Cilj padobranaca bi bio probiti se na jug prema moru i tako olakšati mornarički desant na ukrajinsku obalu. A kada se ove snage spoje zajednički bi preko Moladavije mogli krenuti na sjever prema Lavovu. Krajnji cilj bi bio spojiti se sa Wagnerovcima koji napreduju sa sjevera.

U slučaju uspjeha ovakvog plana Ukrajina bi bila odvojena od drugih država i više joj se ne bi moglo dopremati oružje. A nakon toga bi Rusima preostalo samo čekati da potroše sve zalihe oružja i streljiva, nakon čega bi predaja bila neminovna.

Ovakav plan je ostvariv, ali i vrlo opasan za Rusiju, ako ne uspije.

U slučaju da Ukrajinci bočnim protunapadom uspiju odsjeći Wagnerovce koji se probijaju sa sjevera oni bi bili žrtvovani. Mogli bi birati hoće li se predati Ukrajincima, ili će baciti oružje i prijeći u Poljsku kako bi se njima predali.

Isto bi se moglo dogoditi i sa desantnim snagama na jugu. Ako bi ih Ukrajinci uspjeli bočnim protuudarom odsjeći od obale i oni bi bili odsječeni, te prisiljeni na predaju. Ovdje bi Ukrajina morala ući u Moldaviju, za što bi zasigurno imali poziv Vlade Moldavije. Nakon toga bi se morali predati i ruski vojnici koji se već godinama nalaze u Pridnjestrovlju, zajedno sa ruskim padobrancima i pomorskom pješadijom. Mogli bi jedino birati hoće li se predati Ukrajincima, ili Rumunjima. A nakon ovakvog možebitnog neuspjeha Rusija bi ostala i bez Wagnerovaca za kojima ne bi puno plakali, ali i bez najboljih padobranskih i pomorskih desantnih snaga što bi u Risiji dovelo do stvarnog državnog udara.

Ukrajincima bi ovih dana bilo pametno obavještajno vrlo dobro pratiti gdje se kreću Wagnerovci, te u slučaju njihovog kretanja prema jugozapadu Bjelorusije odmah mobilizirati svoju teritorijalnu obranu u svim zapadnim gradovima i selima Ukrajine, kako ne bi morali svoje najbolje postrojbe sa ratišta prebacivati na zapad.