Sekularizam

Sekularizam
116
0
0

Sekularizam je ideja koja nastoji što više odbaciti i zanemariti religiju i religijska uvjerenja, te odvojiti crkvu od države, osobito katoličku crkvu. Pri tome sekuralisti najčešće ništa nemaju protiv raznih magijskih praksi, reinkarnacije, prizivanja duhova, vračarstva, vjerovanje u horoskope i sličnih vjerovanja. Kako se kršćanstvo širilo Europom, tako su se javljali i otpori širenju kršćanstva.

Nakon propasti Rimskog carstva jedini faktor jedinstva Europe je katolička crkva.

Svjetovnu vlast su držali mnogi kraljevi i plemstvo, dok se na Papu gledalo ne samo kao vjerskog već i kao svjetovnog poglavara. Pošto Papa nije imao svoju vojsku njegova moć je svoj temelj imala u vjeri, a ne u sili. Mnogim svjetovnim vladarima to nije odgovaralo, te su nastojali ojačati svoju moć. A da bi to mogli morali su oslabiti vjeru naroda u crkvu, ili barem crkvu razdijeliti i podčiniti sebi po uzoru na Istočne pravoslavne crkve gdje svaka država ima svoju crkvu podložnu vladaru.

Ova nastojanja svjetovnih vladara podudarala su se sa nastojanjima mnogih zajmodavaca kojima nije odgovarala crkvena zabrana ubiranja kamata, kao ni mnogim trgovcima robljem koji su se sukobljavali sa crkvenim proturopskim stajalištima.

 

Katolička crkva se na osnovu starog zavjeta protivi robovlasništvu i kamatama.

U Mosijevoj knjizi piše; "Ne uzimaj od svog zemljaka nikakvu kamatu, bilo za novac, bilo za jelo, ili bilo što što se može pozajmiti." Međutim, malo dalje piše: "Od stranaca možeš uzimati kamatu, ali od svog brata ne." Na osnovu istog izvora i Muslimani se protive kamatama, ali ne i robovlasništvu. Postoje zapisi kako su Arapski trgovci oko 1100. mnoge zapadnoafričke robove prodavali u Aziju i Arabiju.

Usprkos zabrane kamata i robovlasništva to se stalno vraća, te je papa Inocent III 1215, dodatnim propisom zabranio uzimanje kamata.

Međutim, sredinom 12. vijeka Templari su imali u svojim rukama veliko bogatstvo širom zapadne Europe, Mediterana i Svete Zemlje. Vojna snaga omogućavala im je sigurno prikupljanje, pohranu i transport zlata iz Evrope i Svete Zemlje, te se njihova mreža kuća pretvorila u svojevrsne banke kojima su hodočasnici u jednom mjestu povjeravali svoj novac, te ga uzimali u drugom mjestu. Pogibijom mnogih hodočasnika na putu novac je ostajao Templarima koji su ga uz velike kamate posuđivali kraljevima i feudalcima. Kamate su pravdali tvrdnjama kako to ne služi za osobno bogaćenje već za potrebe crkvenog reda. Kako posuđeni novac ne bi morao vratiti francuski kralj Filip je 1307. naredio uhićenje svih templara po Francuskoj i zaplijenu svih templarskih dobara. Sve je obavljeno pod optužbom obožavanja idola, homoseksualizma i dugo. Nakon toga i drugi zaduženi europski vladari plijene imanja templara, te oni nestaju. Kamate su im došle glave.


Na Koncilu u Beču, 1311, papa Clemensom V je uzimanje kamata proglasio nekršćanskim.
Razvojem brodova sa latinskim jedrom počela je trgovina europljana prema Indiji, na čemu su se mnogi brodari naglo obogatili, a počela je i preprodaja afričkih robova koje su trgovci robljem kupovali od arapskih trgovaca i preprodavali uz visoku zarada. Kako se crkva protivila trgovini robljem ti trgovci su nastojali širiti ideje protiv Katoličke crkve, ali i protiv same vjere.

U to vrijeme obični ljudi su vjeru shvaćali kao prirodnu istina i bilo im je normalno da između crkve i države postoji uska veza. Međutim, mnogi vladari su se ponašali po principu; "država to sam ja", a država može što hoće. Jedina sila koja ih je u tome obuzdavala je bila Rimska crkva i zato su se vladari često prikriveno, ili javno priklanjali kamatarima i trgovcima robljem, najčešće pod utjecajem mita. U cilju jačanja svoje moći neki engleski plemići i građani sastavljuju dokument "Provisors and Praemunire" dok se u Francuskoj nešto kasnije pojavljuje Pragmatična sankcija građanstva. Njihov cilj je bio uspostava nacionalnih crkava kako bi se smanjila izdvajanja za crkvu i kako ne bi morali slušati Rim. Na ruku im je išla i česta pojava rastrošnosti svećenstva i miješanja svećenstva u politiku i dinastičke borbe.

Afroeuropsku trgovinu robljem započeli su Portugalci oko 1400. godine, najčešće kupujući robove od arapskih trgovaca.

Kako bi se umanjila moć crkve vladari, bankari i trgovci robovima su počeli podupirati razne filozofe koji su pod raznim objašnjenjima propagirali smanjenje moći crkve, te su takvim filozofima financirali tiskanje njihovih knjiga. Financirali su i razne crkvene sekte poput valdežana, loralda i husita koje su imale za cilj smanjiti moć Rimske crkve.

Unatoč nastojanjima trgovaca robljem ponegdje se pod utjecajem svećenstva robovlasništvo ograničava, pa tako 1416. Dubrovačka Republika zabranjuje trgovinu ljudima i ropstvo.

Kako trgovina prema Indiji jača jača i moć trgovaca robljem i kamatara, pa slabi i moć crkve. Time se sve češće krše i zabrane uzimanja kamata.

 

Napadi na crkvu naglo su porasli upoznavanjem europskih filozofa sa klasičnim rimskim i grčkim književnim dijelima, koji su u Europu došli posredstvom Arapsa. Ovaj povijesni period nazvan je humanizam, a počeo je u talijanskim gradovima u 14. stoljeću.

Nakon što je izmišljen tiskarski stroj u 15 stoljeću ideologija humanizma se ubrzano širi Europom. Upotrebom antičke filozofije, te novcem europskih vladara, bankara i trgovaca robljem mijenjaju se stavovi o sposobnosti i vrijednosti čovjeka. Humanisti zagovaraju svjesnog čovjeka koji razvija svekolike umne sposobnosti i slobodan duh koji teži preispitivanju svih uvriježenih uvjerenja, te stjecanju novih znanja iz svih područja života. Sljedbenici humanizma sebe vide kao elitu u koju mogu ući samo bogataši, znanstvenici, kulturni djelatnici, vladari, dvorjanici, kondotjeri i aristokrati. Tu mjesta za obične vojnike, kmetove i robove nije bilo. Ta elita se međusobno povezuje u razne klubove, te jača znanost i umjetnost u Europi, a zahvaljujući tehničkom napretku i inovacijama raste i proizvodnja. Ova nova ideologija humanizma predstavljao se kao sustav mišljenja i djelovanja koji u prvi plan stavlja čovjeka i njegove potrebe, te odbacuje Boga i Božje zakone. U praksi, humanisti su se pokazali kao racionalni i efikasni ljudi koji svoje neprijatelje ne muče, već ih eliminiraju brzo i efikasno, to jest humano. Od 14. stoljeća humanističke ideje su se proširile iz talijanskih gradova širom Europe, te su se počeli izdvajati kao poseban društveni sloj koji se vremenom organizira u masonske udruge, te lijeve liberalne, a kasnije socijalističke pokrete i komune. Na osnovu ovih ideja razvila se ideologija prosvjetiteljstva, moralnog leberalizma, komunizma, socijalizma, feminizma, ateizma, a u zadnje vrijeme i genderizma.

Nakon što su zbog izuma tiskarskog stroja propali crkveni redovi koji su prepisivali knjige redovnici koji su ostali bez sredstava za život počeli su prodavati crkvene oproste grijeha. To je iskoristio jedan njemački svećenik nezadovoljan time što novac od oprosta odlazi u Rim te je pokrenuo veliku vjersku pobunu. Prodaja oprosta grijeha trajala je tek 12 godina, ali i to je bilo dovoljno za veliki zapadni crkveni raskol. Uz snažnu potporu lokalnih vladara, zajmodavaca i trgovaca Luther je uspio pokrenuti crkvenu pobunu poznatu kao protestantizam. Pobunu su mnogi lokalni vladari iskoristili za zapljenu crkvenog bogatstva.

Sa protestantizmom naglo je ojačano i bankarstvo, nakon što je Engleski kralj Henrih VIII nakon raskola sa katoličkom crkvom dozvolio 5% kamate za mirovine i posudbe. Nakon Tridesetogodišnjeg rata 1648. u cijeloj Evropi je dozvoljeno uzimanje 5% kamata, što je u vrijeme zlatnog važenja novca bilo puno, stoga što nije postojala inflacija.

Prve prave banke su nastale u izrazito protestantskim državama poput Engleske i Nizozemska u 17. stoljeću.

 

Otkrićem Amerike počinje rasti bogatstvo pomorskih trgovaca i pojedinih vladara koji osvajaju kolonije, te masovno afričke robove prodaju u sjevernu i južnu Ameriku. Sa rastom bogatstva raste i otpor trgovaca i bankara, te vladara prema crkvi koja nastoji ograničiti lihvarstvo i trgovinu robljem. Bogatstvo dovodi do velikih ulaganja u dekadenciju i kulturu, a ti novi bogataši, kulturnjaci i njihovi politički pokrovitelji sebe vide kao prosvijećeni dio naroda koji treba vladati zaostalim religioznima "nazadnjacima". Ovaj prosvjetiteljski pokret se naglo širi krajem 17. i tijekom 18. stoljeća. Nazadnjaci su im bili i svi koji su se protivili trgovini robljem.

Kongoanski kralj Nzinga Memba, pokršten oko 1500. kao kralj Affonso I., srdačno je primio portugalce koji su mu obećali donijeti mnoga korisna znanja. Darovao im je puno kućnih slugu i drugih sebi podčinjenih ljudi. Portugalskim trgovcima se to svidjelo, te oni ruše kraljevu vlast tako što među obalnim poglavicama trgujući sa njima, umjesto preko kraljevih opunomoćenika. Odvode svakoga koga se dočepaju, pa i članove kraljevske obitelji. Američki domoroci nisu dobri robovi te je počeo uvoz Afričkih robova. Godine 1516. Španjolska prima prvu pošiljku šećera koji su na Karibima uzgojili crnci, a 1518. španjolski brod prvi put u Ameriku dovozi "tovar" Afrikanaca sa gvinejske obale. Kongoanski kralj 1526. piše pismu u Lisabon kako "zemlja ostaje povremeno bez stanovništva".

 

Nakon pojave reformacije 1517. godine katolička crkva nastoji pokrštavanjem u kolonijama smanjiti robovlasništvo.

Zahvaljujući tome protestantske države preuzimaju primat u lovu, prodaji u korištenju robova. Primat u ovom poslu od Portugalaca preuzimaju Englezi koji od ovoga prave pravu industriju. Afričke robove su brodovima prevozili na plantaže pamuka i duhana u njihovim američkim kolonijama. Prema nekim procjenama više od sedam milijuna Afrikanaca, prevezeno je iz Afrike. Ta je trgovina donosila veliku dobit europskim i afričkim trgovcima, uništila je nekoliko afričkih kraljevstva, a početkom 19. stoljeća polovica brazilskog stanovništva bila je afričkog podrijetla. Najviše zarade od robova su imale Južne države u SAD-u koje su proizvodile kavu, pamuk, šećer i ruma, što je bio glavni izvor zarade mnogih američkih država. Od 6 i pol milijuna ljudi koji su doseljeni u Južnu i Sjevernu Ameriku između 1492. i 1776. godine samo njih 1 milijun došlo iz Europe. Tek masovnijim dolaskom europljana u Amerike oni se počinju boriti protiv robovlasništva u kojem vide konkurenciju svome radu.

Trgovina robljem bila je stručno razrađen posao.

Trgovci najčešće iz engleskih luka plovili su u zapadnu Afriku i razmjenjivali svoju robu za Afrikance koji su bili uhvaćeni i dovedeni do obale. Robove se žigosali kao stoku te posebnim brodovima prevozili u Ameriku. Na tom putu između 1701. i 1810. više od milijun Afrikanaca umrlo je od gušenja, bolesti ili izgladnjelosti na putovanju preko Atlantika koje je trajalo do deset tjedana, a gubitci su bilo između 10 i 15 posto. Robovi su bili okovani lancima kako ne bi skočili preko palube. Svima koji su proglašeni podobnima na grudi se užarenim željezom utiskuje znak Francuske, Engleske, ili Nizozemske tvrtke kako bi svaka država mogla razlikovati svoju imovinu i kako bi onemogućili trgovcima zamijeniti ih za druge, slabije. Dolaskom u Amerike prodavani su na sajmovima robova, gdje su prodavani na dražbama najčešće vlasnicima plantaža.

Početkom 18. stoljeća kralj Dahomeja nudi bijelcima stvoriti plantaže na obali pod uvjetom da prestanu odvoditi ljude, ali to ne uspijeva jer mnogi afrički poglavice prodaju zarobljenike iz susjednih plemena kako bi nabavili europske puške.

Dio Afrikanaca, većinom iz Angole, uspio je pobjeći iz zarobljeništva u sjeveroistočnom Brazilu te su oko 1605. osnovali svoju vlastitu slobodnu Republiku Palmares, koja se gotovo 100 godina uspješno branila od stalnih portugalskih i nizozemskih napada.

 

Dok između Afrike i Amerike trgovci robljem obilno zarađuju u Europi masovno financiraju mnoge humanističke prosvjetitelje kako bi uz njihovu pomoć oslabili katoličku crkvu.

Prosvjetitelji u svojim filozofskim dijelima preispituje društveni poredak i čovječnost, te šire ideje prirode, slobode i razuma, kao protuteži ideji Boga, morala i tradicije. Svojim novim znanjima, etiketom i estetikom nastoje omalovažiti postojeća religiozna, moralna i politička stajališta. Ideal im je čovjek koji djeluje po principima, a ne samo po navikama, običajima i tradiciji. Sebe su smatrali naprednom elitom koja se bori protiv iracionalnosti, praznovjerja i tiranije vladara. Kako bi se prosvjetiteljske ideje što brže proširile bogati trgovci i bankari su počeli osnivati čitalačka društava, debatne klubove, knjižare, časopise i znanstvena društava. Sve te organizacije opstaju isključivo zahvaljujući donacijama bogataša koji su mrzili Rimsku crkvu.

Zahvaljujući slabljenju utjecaja crkve i sve većim brojem stanovnika u gradovima koji su manje oslonjeni na crkvu pojavljuju se prosvijećeni apsolutistički vladari koji uvode potpunu centralizaciju državnog aparata bez ikakvih moralnih nazora. Interes države postaje važniji od ikakvoga morala i običaja. Srednjovjekovna Europa u kojoj su Pape krunili kraljeve nestaje, a država postaje kulturna i sve više nacionalna zajednica. Zahvaljujući ogromnoj pljački kolonija i trgovini robljem naglo raste sloj gradskih bogataša, dok moć zemljoposjednika i crkve naglo slabi. Gradski bogataši novac ulažu u razvoj novih strojeva kao što je parni stroj, te naglo rastu proizvodnja i trgovina i između europskih država, ali i prema kolonijama.

 

Kako se je Europa podijelila na katoličku i protestantsku tako su se podijelile i kolonije.

Trgovci i avanturisti koji su upravljali kolonijama ponašali su se potpuno jednako, ali su imali različiti nadzor nad svojim ponašanjem prilikom stjecanja bogatstva. Trgovci i bogataši u protestantskim kolonijama počeli su sa masovnim genocidom lokalnog stanovništva koje se nije moglo naviknuti na robovski život. U katoličkim kolonijama trgovcima i bogatašima život su kvarili svećenici koji lokalno stanovništvo nastojali prevesti na katoličku vjeru te je tako lokalno stanovništvo u Južnoj Americi, Filipinima i drugdje sačuvano od genocida. Isusovci su čak pokretali i pobune protiv robovlasnika pa su pod pritiskom robovlasnika i trgovaca jedno vrijeme bili čak i ukinuti kao red, što se Papa morao prihvatiti kako bi spriječio još jedan crkveni raskol u portugalskoj i španjolskoj crkvi potaknut od vladara koji su dobivali ogromne donacije od trgovaca robljem.

Kako je moć nacionalnih gradskih bogataša rasla tako je i moć pojedinih apsolutističkih vladara počela slabiti. Zbog toga su pojedini vladari pokušavali ponovno potražiti pomoć od crkve, ali su pojedine uspješne građanske revolucije na to odgovorile potpunim oduzimanjem crkvene imovine od strane svjetovne vlasti, što je provedeno najprije u Francuskoj za vrijeme Francuske revolucije, a kasnije u 19. i 20. stoljeću djelomično i u Italiji, Portugalu i Španjolskoj.

U Francuskoj revoluciji po humanim zločinima najviše se istaknuo Robespijer. Kao veliki humanist i prosvijetitelj Robespijer je kod kažnjavanja neprijatelja prije svega cijenio humanizam. Ukinuo je zaostalo mučenje kažnjenika vješanjem, ili rastezanjem konjima, pošto je to sporo i skupo, te je cijenio brzinu u kažnjavanju. Giljotinu je odabrao kao efikasnu spravu za brzo uklanjanje neprijatelja, te je znao u jednome dana humano osuditi i usmrtiti i do 5.000 zaostalih kontrarevolucionara. U 5 godina ukupno je giljotirano 30.000 - 40.000 ljudi, a u pobunama i sukobima ih je poginulo daleko više. Samo u pobuni kod Vendije je poginulo oko 250.000 pobunjenika. Ukinuo je katoličku crkvu te uveo deističku državnu religiju, zalaže se za ravnopravnost Židova i domorodaca u kolonijama, te ukidanje ropstva, ali su usprkos takvim proklamacija revolucionari u krvi ugušili pobunu crnih robova u Haitiju.

Jedan od velikih humanista i prosvjetitelja bio je i Jeremy Bentham, britanski pravnik, filozof i šef britanske tajne službe koji je već u 18 stoljeću branio homoseksualizam. Kao mladić putovao je Sibirom gdje je primijetio kako se stara društvena klasa najlakše zamjenjuje novom sposobnijom uz pomoć lihvarskih kredita. O ovome "korisnom" postupku Bentham je napisao i knjižicu "U obrani lihvarenja", u kojoj je branio lihvarenje kao lijepo i korisno djelovanje. Nije podnosio neefikasno i beskorisno djelovanje, te je zagovarao mučenje za uspješan odgoj ljudi. Poznata je i Benthamova konstrukcija "Panopticon" kao kompletan sustav za kontrolu ljudi, a to je ideja jedne tvornice u kojoj bi se minimalnim brojem kontrolora nadzirao veliki broj radnika. To se kasnije pokazalo kao idealan zatvor za sve društveno "nepogodne" koje bi upregnuo u koristan posao, na osnovu čega su kasnije izgrađeni koncentracijski logori. Zahvaljujući propagiranju ovako humanih ideja postao je šef britanske obavještajne službe kako bi britanskoj imperiji pomogao u humanom kažnjavanju "divljaka" u kolonijama koji nisu shvaćali ljepotu služenja britanskoj imperiji.

 

Pod pritiskom doseljenika iz Europe koji traže posao, a robovi su im konkurencija neke države u SAD-u od 1780. do 1786. donose zakone o oslobađanju robova.

Tek 1808. SAD su ukinule uvoz robova, ali pojedine južne države i dalje podržavaju robovlasništvo.

Godine 1814. Bečkim kongresom zabranjena je trgovina robovima u europskim državama, ali mnogi Europljani i dalje morima prevoze robove. Kako bi se smanjila trgovina 1820. SAD donosi zakon kojim se prekomorska trgovina robljem tj. prijevoz roblja brodovima proglašava piratstvom, te se kažnjava vješanjem. Unatoč tome u južnim državama SAD-a i dalje opstaje, a u Virginiji je Robovskim kodeksom 1831. zabranjeno opismenjavanje robova.

Kako bi oslabili mržnju bankara i trgovaca prema crkvi 1822. katolička crkva je ukinula zabranu uzimanja kamate.

 

Nakon pritiska javnosti i Britanci 1833. ukidaju trgovinu robljem.

Nakon ukinuća ropstva nema tko financirati napade na crkvu te pritisci na nju lagano slabe. Međutim, jačanjem komunističkih pokreta i Oktobarske revolucije koju su omogućile strahote 1. svjetskog rata počinje napad i na pravoslavne kršćane u Rusiji, a nakon 2. svjetskog rata u zemljama Varšavskog pakta pokušava se uništiti i tamošnja katolička crkva.

I tu se istaknuo jedan veliki humanisti i vođa svjetske komunističke internacionale poznat pod nadimkom Lenjin. On je pod humanim znakom crvene zvijezde uspio u 5 godina humano neutralizirati oko 5 milijuna neprijatelja. Nije on volio nehumano mućenje neprijatelja bacajući ih u zatvor. Puno humanije, jeftinije i efikasnije je bilo umirovljene carske oficire pozvati na evidentiranje, te ih utovariti na drvene šlepove i potopiti na pučini. Nisu se morali nehumano i dugo mučiti čekajući smrt. Lenjinov nasljednik i veliki humanista Staljin znao je kako se neprijatelje može istrijebiti i bez nehumanog uhićenja. Dovoljno je pomesti im tavane od hrane kako bi umrli prirodnom smrti, a što su zaslužili zato što nisu razumjeli humanističke vrijednosti crvene zvijezde petokrake. Staljin je svoj humanizam pokazao i kad je dogovorio suradnju crvene zvijezde sa kukastim križem u podjeli zaostale, klerikalne Poljske. Zašto bi se nehumano tukli kada se mogu lijepo i humano dogovoriti. I tako su djelomično u suradnji a djelomično u međusobnoj svađi komunisti uspjeli ubiti oko 120 milijuna ljudi, dok su socijalističke frakcije fašista i nacionalnih socijalista uspjeli ubiti tek oko 20 milijuna ljudi, te usput gotovo ukinuti i katoličku crkvu. Ali odlaskom crkve u podzemlje sve to je propalo nakon što su ti revolucionarni pokreti propali.

 

Iako su mnoge revolucije nastojale potpuno ukinuti crkvu osobito katoličku na zapadu i pravoslavnu na istoku u tome nigdje nisu uspjeli.

Nakon pobjede liberalne demokracije lijevi liberali su osmislili nove načine smanjenja utjecaja crkve na društvo. Kako bi to postigli uveli su neka načela kao što su religiozna neutralnost države i sloboda ispovijedanja vjere po vlastitom izboru. Propagiranjem novih genderističkih prava, politički korektnog govora i pravosudnim procesuiranjem "govora mržnje" pokušavaju ostvariti ono što su sve prijašnje revolucije neuspješno pokušavale. Na ovi novim principima i pravima posebno insistiraju liberalni ljevičari u većinski katoličkim državama poput Francuske i Nizozemske, dok na području protestantizma protestanti najčešće prihvaćaju ove nove ideologije.

Ove liberalne postulate sve više koriste islamistički pokreti kojima je Islam i politika jedinstvena djelatnost, te to nastoje uvesti i u Europi. Pošto je Islam religija u kojoj su interesi trgovaca i robovlasnika legitimni među njima nema snažnih i bogatih zagovornika sekularizacije, te stoga zahvaljujući migracijama Islam ima sve veći utjecaj na zapadu. U mnogim islamskim getima koji postoje u europskim državama šerijatsko pravo je iznad državnog prava, a postoji i veliki pritisak na domaće stanovništvo za prihvaćanje islamskih običaja, simbola i prava. Kako bi i u Europi proširili Islam mnogi islamski intelektualci snažno propagiraju uspostavu islamskih zakona umjesto zapadnoga prava, upotrebljavaju vjersko izražavanje i simboliku, snažno djeluju kroz socijalne i karitativne organizacije, šire islamsku naobrazbu i islamizacija školskog programa, zahtijevaju obavezno sudjelovanje u vjerskim obredima, te ulažu velike napore u razvijanje međunarodna solidarnost među islamskim državama i društvima.

 

Kršćanstvo je usvojih 2000. godina unatoč svim slabostima mnogih kršćana, laika i svećenika, uspješno uticalo na sve religije svijeta koje su pod pritiskom kršćanstva javno odbacile robovlasništvo, ali unatoč tome robovlasništvo ponegdje još uvijek postoji. U nekim dijelovima svijeta u masovnim razmjerima, a negdje prikriveno. Procjenjuje se kako danas u svijetu ima oko 30 milijuna ljudi u ropskom položaju, pa čak i u Europi i SAD-u. Međunarodna trgovina robljem danas se uglavnom naziva trafficking, a u toj nezakonitoj međunarodnoj trgovine sudjeluje oko 3 milijuna ljudi, od toga ih se 79% koristi u prostituciji, ali ih se i oko 19% koristi u prisilnom radu na poljima, ili industriji zapadnih država.

Kroz čitavu povijest Katolička crkva je zbog zaštite ljudskog dostojanstva, širenja vjere i obrane morala napadana od strane krupnih velikih bankarskih interesa, robovlasnika i velikih kriminalaca. U toj borbi uspijevala se obraniti jedino kada se oslanjala na obične vjernike. Kad god su se pouzdavala u dobre odnose između klera sa krajevima i političarima crkva je gubila.

Svi njeni neprijatelji su djelovali snagom kapitala. Financirali su filozofe i mislioce koji su napadali crkvu i crkvene dogme, plaćali su novinske članke o njima, tiskali su njihove knjige, pozivali su ih na dvorove i druženja elite. Obilnim količinama novca filozofske ideje su pretvarali u ideologije, a njih u ideološke pokrete koji su u stanju rušiti carstva, kraljevstva i države, u trenutku njihove slabosti. Na isti način širili su se antikatoličke ideologije humanizma, prosvjetiteljstva, liberalizma, socijalizma, komunizma, fašizma, nacionalnog socijalizma, a danas i ideologije genderizma i islamizma. I sve su imale uspjeha kada su imale tajne financijere. Pri tome su često vrlo uspješno i znanost pretvarali u ideologiju, te su i znanstvenike pretvarali u branitelje znanstvenih dogmi pod vidom obrane znanstvenih teorija koje mnogi uporno brane čak i kada postoji obilje provjerljivih činjenica koje se ne mogu uklopiti u njihove teorije. Takvi znanstveni dogmatici čvrsto vjeruju i smatraju kako su teorije važnije od činjenica, te ih uporno brane kako ne bi morali priznati kako za nešto jednostavno nemaju znanstveno riješenje i objašnjenje.

 

Crkva se uspijevala obraniti samo onda kada je uz sebe imala obične vjernike i sitne poduzetnike.

I danas crkveni moral puno bolje brane razne laičke udruge i organizacije nago sam kler.

I danas bi crkva bila mnogo uspješnija u obrani kršćanskog morala kada bi znala kako mora napadati financijere svojih najvećih protivnika, a to su bankarski oligopoli, krupne korporacije i kriminalne organizacije. Sve ove prikriveno oligopolne organizacije ostvaruju velike profite zakonitim kršenjem morala i potajnim kršenjem državnih zakona. Jedini način kojim im se mogu smanjiti profiti je ojačati njihovu sitnu konkurenciju. Sitni poduzetnici koji se svaki dan bore protiv velikih korporacija koje ih pokušavaju ugušiti ili preuzeti najvažniji su prirodni saveznici crkve u borbi protiv svih ideologija.

Crkva bi i danas mogla okupiti sitne poduzetnike, samo kada bi to znala. Kada bi se većina sitnih poduzetnika katolika na području pojedinih biskupija u organizaciji crkve ili katoličkih laičkih udruga udružili mogli bi osnovati tisuće malih lokalnih obiteljskih banaka. Ove banke se ne bi smjele baviti odobravanjem gotovinskih kredita koje pojedinci često potroše na kocku, alkohol, ili drogu pa postaju beskućnici i bezemljaši. (Mnogima je bankarska oligarhija kredite i odobrila upravo kako bi se domogli njihovih nekretnina ili dionica.) Ovakve obiteljske banke u svojim statutima morale bi utvrditi kako se krediti mogu odobriti isključivo za zadovoljenje najvažnijih potreba obitelji, a to je osiguravanje stanovanja, sigurnosti, prehrane, osiguranje posla, te školovanje djece.

Najvažnije je mladim bračnim parovima sa djecom osigurati kuću. Kako bi ta kuća bila i utvrda u krizama morala bi biti čvrsto građena, te imati podrum ispod čitave kuće. Kako bi se ljudi i u velikim krizama mogli prehraniti svaka kuća bi morala imati široku okućnicu sa vrtom, a to znači kako bi se kredit za kuću trebao davati samo onima koji ju grade na parceli dimenzija najmanje 30x 40 metara.

Kako bi seljaci mogli opstati u konkurenciji sa velikima morali bi imati povoljne kredite za nabavku najnovijih strojeva, mini silosa, mini skladišta, mini hladnjača, mini mljekara i sličnih malih postrojenja za proizvodnju, preradu i prodaju.

I obrtnici bi također morali imati povoljne kredite za nabavku najmodernijih malih strojeva, alata i opreme. A da bi sa svime time znali rukovati potrebno je njima i njihovoj djeci davati stipendije i kredite za školovanje i obuku.

 

Crkva puno troši i na svoj karitativni rad, ali to je često bez uspjeha.

Dobro je pomoći nekome kada se nađe u nevolji, nekoliko puta, ali pogrešno je pomagati stalno i iznova. Beskućniku i prosjaku treba pomoći da nađe posao, ali je dugotrajno pomaganje onima koji ne žele raditi samo poticaj za njihov nerad i lijenost. Trajno treba pomagati tek djecu bez roditelja dok ne odrastu, fizičke i duševne invalide, bolesnike i starce bez rodbine. Svima ostalima treba pomoći da ustanu i idu dalje, a one koji to ne žele treba prepustiti njihovoj slobodnoj volji.

Onima koji si sami žele pomoći i crkva treba pomoći bilo upućivanjem u razne udruge, bilo preko obiteljskih banaka kreditno u pokretanju svoga posla, bilo školovanjem.

Propagiranjem vjere bez dijela ljubavi crkva samo slabi, a tek dijelima ljubavi crkva se i danas može suprotstaviti raznim ideološkim neprijateljima koji imaju otvoren pristup svim glavnim medijima i velikom kapitalu. Krupne korporacije i financijska oligarhija medijskom promidžbom raznih novih gender prava, te izazivanjem straha raznim pandemijama skreću pažnju javnosti sa svojih oligopolnih interesa. Dva pokušaja izazivanja masovnog straha od početka ovog milenija koje je WHO izveo uz pomoć ptičje gripe i svinjske gripe nije uspio, ali se virus Covid 19 uspješno proširio svijetom i izazvao neviđenu količinu straha čitavim planetom. Mnogobrojni epidemiološki stožeri svojim svakodnevnim izjavama govore kako moraju usporiti širenje virusa. Ali ništa ne čine kako bi smanjili postotak smrtnosti. Ovaj virus stvara mnogobrojne mikro trombove koji vrlo lako zatvaraju kapilare, osobito kad se zaraženi zadiše i umori, pa mu srce počne ubrzano kucati. I to ne samo dok ima simptome bolesti već i desetak dana nakon toga. Kada bi stožeri javno pozivali oboljele na strogo mirovanje najmanje deset dana nakon nestanka simptoma broj umrlih bi mogao bit znatno manji, ali što je broj umrlih veći to je i širenje straha snažnije.

Cilj je jasan.

Sa sve većim gomilanjem kapitala i moći u rukama sve manjeg broja ljudi potrebno je preostalu gomilu držati u strahu, neznanju, nemoralu i međusobnom sukobu, kako ne bi obraćali pažnju na sve veću koncentraciju kapitala u rukama male manjine, i sve veću centralizaciju moći u rukama te manjine. To je taj sve češće spominjani reset u kojem ekstremno bogati trebaju startati kao vladari, dok sirotinja treba startati sa ropskih pozicija i svojom sposobnostima se izboriti za svoju slobodu.

Obilno financirani neprijatelji crkve još i danas otvoreno napadaju ponajviše katoličku crkvu prikazujući sebe kao žrtvu. To rade u čitavom svijetu pod raznim prilikama. Tako su 14. i 15. listopada 2016. godine na skupu humanista u Zagrebu usvojili i objavili deklaracija o ateističkoj slobodi, humanističkoj savjesti i feminističkoj hrabrosti. Skup je održan pod geslom »Ateistička sloboda – humanistička savjest – feministička hrabrost«, te je zaključeno kako je štetna fantazma o Bogu kako bi živjeli mirno, pristojno i zadovoljno. A kakav je to miran, pristojan i zadovoljan život imali smo priliku mi stariji vidjeti za vrijeme komunizma, a mlađi koji su zaboravili još i danas mogu to vidjeti u Sjevernoj Koreji, na Kubi gdje se i danas voze u automobilima koje su imali u trenutku njihove revolucije, u Venecueli iz koje je pobjeglo 6 milijuna ljudi, ili u Kini gdje su slobodni samo oni koji ne žele slobodno misliti i koji dobro znaju o čemu ne smiju razgovarati ni sa najbližom rodbinom, ili prijateljima.

Isto to se ponavlja čitavim svijetom gdje razne antife i pokreti koji žele srušiti i kazniti sve daleke nasljednike onih koji su oko 7 milijuna crnaca pretvorili u roblje, a ne smetaju im nasljednici onih koji su u komunističkim gulazima, ratovima, progonima i čišćenjima ubili oko 120. milijuna ljudi. Čak što više, budućnost svijeta vide u znanstvenim dogmatskim vjerovanjima popravljenom komunističkom svijetu kineskoga tipa oslobođenog od marksističkih ekonomskih zabluda, ali i kršćanskih religijskih vjerovanja.