Stvaranje Putina

Rušenjem komunizma i raspadom Sovjetskog saveza nastale su nove nacionalne države. Proces raspada započeo je zadnji sovjetski vođa Gorbačov, koji je shvatio kako ta država više ne može opstajati na sili i marksističkoj ekonomskoj doktrini. Naslijedio ga je predsjednik Rusije Boris Jeljcin, a predsjednik komunističke partije Gorbačov je svojom voljom ostao bez svoje države, Sovjetskog Saveza. Od takve politike Gorbačova koristi su imali svi narodi u bivšim komunističkim državama. Prikom pregovora sa zapadom Gorbačov je tražio garancije da se na teritirij DDR-a (bivša istočna Njemačka ) neće instalirati strane trupe, što je po ugovoru od 12. rujna 1990. u članku 5. i potvrđeno. Potpisali su ga ministri vanjskih polova tada još uvijek razjedinjene Njemačke, SAD-a, Sovjetskog Saveza, Britanije i Francuske.

I Hrvatska je od Rusije imala velike koristi za vrijeme Gorbačova i Jeljcina, ponajviše kroz razbijanje zapadnog embarga na oružje, te u razbijanju raznih drugih ekonomskih blokada koje su postavili zapadni branitelji Jugoslavije.

Propašću komunizma velike zapadne države, osobito SAD i Velika Britanija su se osjećale kao pobjednici kojima sada pripada cijeli svijet. Poslale su Gorbačovu svoga savjetnika, vrlo stručnog ekonomsko - političkog manipulatora Jeffrey Sachsa koji zna savjete dijeliti u interesu onih koji ga plaćaju, a kasnije zle plodove svojih savjeta prebaciti na druge.

Savjetovao je Gorbačovu i Jeljcinu uvođenje demokratskog manjinskog izbornog zakona po uzoru na Njemačku, a ne većinskog izbornog sustava po uzoru na SAD i Veliku Britaniju.

Po većinskom izbornom zakonu zastupnici u parlament se biraju po jedan na svakoj izbornoj jedinici, i u takvom sustavu zastupnik se mora ulizivati svojim biračima, ako želi pobijediti. A kada pobjedi mora osluškivati želje svojih birača ako se želi ponovno kandidirati.

U manjinskim izbornim sustavima glasa se za stranačke liste i u takvim sustavima oni koji žele doći u parlament moraju se ulizivati onome tko sastavlja stranačke izborne liste i određuju mjesto na listi. A to su predsjednici stranke. Ako se dobro prilagode predsjedniku stranke doći će na listu, a nakon izbora moraju slušati sve što im Predsjednik kaže, ako žele i na slijedećim izborima biti kandidati. Zato u ovakvim izbornim sustavima dolazi do koncentracije vlasti u rukama jednog čovjeka koji se vrlo lako može pretvoriti u autokrata i diktatora poput Mussolinija i Hitlera koji su također izabrani demokratskim putem po ovakvom izbornom zakonu.

Sve to je Jeffry Sachs vrlo dobro znao i baš zato je predložio ovakav izborni model kako bi Rusiju pretvorio u politički nestabilnu državu koja ne može politički konkurirati SAD-u i Velikoj Britaniji.

Na području gospodarstva Sachs je predložio uvođenje slobodnog tržišta, ali samo formalno. Da je zapadu odgovarala ekonomski jaka Rusija istovremeno sa uvođenjem tržišne privrede bi predložio i mjere protiv monopola velikih poduzeća, te mjere za poticanje sitnog poduzetništva poput snažnih poreznih olakšica za mala poduzeća koja zapošljavaju nekoliko ljudi i maju godišnji prihod manji od 200. do 300. tisuća dolara. Sve to je Sachs propustio učiniti te su se velikih poduzeća u Rusiji dokopali bivši obavještajci KGB-a silom, a ne kupovinom.

Pojavili su se veliki privatni bogati oligarsi koji su usko surađivali sa politikom i obavještajnim službama. Umjesto uvođenja tržišne selekcije u rusko gospodarstvo uvedena je političko obavještajna selekcija koja je većinu ruskih poduzeća predala u ruke nesposobnih vlasnika. Ti nesposobni vlasnicu su zaslužni za nastavak ruskog ekonomskog zaostajanja. Taj oligarhijski sustav uključuje visoku korupciju, te gušenje sitnih malih konkurenata ucjenama, pa i ubojstvima.

Isto to je kopirano i u svim drugim propalim komunističkim državama, osobito u većinski pravoslavnim državama, pa i u Jugoslaviji koja se raspala u ratu između Srba i ostalih naroda.

Negativna ekonomska i politička kretanja su se mogla spriječiti da je Sachs Gorbačovu i Jeljciju objasnio kako nije dobro imati samo dvije obavještajne službe, civilnu FSB i vojnu obavještajnu službu. Kada imaju monopol takve službe filtriraju informacije prema političarima i na taj način glavnu moć koncentriraju u svojim rukama. Da bi političari imali nadzor nad službama bitno je imati više obavještajnih, policijskih i vojnih službi za specifične poslove koje djelomično konkuriraju jedne drugima i tako se međusobno kontroliraju. Ali ni ovo Sachs nije preporuči, te se Rusija polako pretvarala u državu gdje je predsjednik Jeljcin postao pijanac koji samo potpisuje ono što mu FSB servira na stol. I upravo iz FSB-a je za najbližeg suradnika jeljcinu došao Vladimir Vladimirovi Putin koji je postupno marginalizirao Jeljcina, i na kraju preuzeo vlast u svoje ruke.

Godine 1994. SAD, zajedno sa Rusijom i Velikom Britanijom pregovaraju o isporuci Ukrajinskog nuklearnog arsenala u Rusiju, pri čemu su potpisali Budimpeštanski memorandum po kojem se Rusija obvezala da će se suzdržati od upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti Ukrajine. Ukrajinci su ovaj sporazum prihvatili kao garanciju svoje neovisnosti, ne shvaćajući kako bez potvrde američkog Kongresa memorandum nema nikakvu pravnu obvezu SAD-a prema Ukrajinu.

Dok je Rusijom vladao Jeljcin većina njihovih obavještajnih i poslovnih aktivnosti je bila prihvatljiva bivšim sovjetskim republikama, a i Hrvatskoj. Za to vrijeme ni jedna država bivšeg Varšavskog ugovora nije tražila ulazak u NATO savez, zato što nisu osjećali opasnost od Rusije.

Postupno izvoz nafte i plina iz Rusije u Europu raste, te to postaje za Rusiju osnovni izvozni proizvod, a za Njemačku jeftini plin postaje osnovni garant jeftine industrijske proizvodnje i izvoznih prihoda, osobito nakon što je u Njemačkoj 1998. Gerhard Schroder postao kancelar.

Kada je Putin 1999. postao čelnik Rusije trgovina između Rusije i Njemačke naglo raste, osobito nafte i plina. Schroder gura projekt plinovoda preko baltičkog mora Sjeverni tok 1 koji je otvoren 8. studenoga 2011. Nakon završetka mandata 2005. postao je lobist ruskih naftnih kompanija i predsjednik kompanije Rosfnet, te se time jasno deklarira kao ruski lobistički agent.

Rusija kao površinom najveća zemlja na svijetu gospodarski se oslanja isključivo na izvoz svojih energenata, a unatoč tome DBP im je manji nego Talijanski.

Ovakvoj energetskoj međuovisnosti između Njemačke i Rusije se suprotstavljaju Amerikanci koji ukazuju kako nije dobro energente nabavljati samo iz jednog izvora, te je potrebno imati više dobavljača, ali to u Njemačkoj nisu razumjeli.

Dolaskom Putina na vlast u Rusiji su počela mnogobrojna „čudna” događanja. U Moskvi se u rujnu 1999. dogodio veliki bombaški napad. Raznesene su stambene zgrade u Moskvi, Bujnaksu, i Volgodonsku, pri čemu je poginulo tristotinjak ljudi. Prema službenoj istrazi ruske tajne službe FSB-a, za napad su optuženi čečenski pobunjenici. Istraživači poput Ane Politovskaje i Aleksandra Litvinjenka su tvrdili kako iza napada stoji FSB koji želi novi rat protiv Čečenije. Ovi nezavisni novinski istraživači su uskoro ubijeni.

U drugom čečenskom ratu koji se vodio od 26. kolovoza 1999. do 30. travnja 2000. dogodila su se masovna ubojstva koja su u Rusiji prikazana kao rat protiv terora, te u Rusiji Putinov rejting u javnosti raste. Međutim, baltičke države to prepoznaju kao buđenje ruskog imperijalizma, te traže hitan ulazak u NATO. Te 1999. godine Češka, Mađarska i Poljska su postale članice NATO saveza. NATO ih prihvaća, ali kako ne bi iritirali Putina ni u jednu novu članicu NATO saveza nisu postavljene rakete koje bi mogle ugroziti rusku sigurnost. Za to nema ni potrebe. Američke atomske podmornice leže na dnu mora pokraj ruskih obala, a ruske pokraj američkih obala, te im nuklearne rakete na kopnu nisu osobito bitne.

Čim je postao predsjednik Putin ukida moć 89 ruskih regija i republika, tako što je imenovao čelnike sedam novih saveznih okruga. Izabrane guvernere je izbacio i iz Vijeća Federacije, gornjeg doma ruskog parlamenta. Time je potpuno poništena moć lokalnih regionalnih vlasti, te lokalnih policijskih snaga.

Sa porastom izvoza nafte i plina u Europu zarada Rusije raste, te Putin počinje izdvajati 7 posto svoga BDP-a za vojsku. Toliko izdvajaju samo Sjeverna Koreja i Švicarska. To izaziva strah u bivšim državama Varšavskog ugovora, te one traže prijem u NATO, kako bi povećali svoju sigurnost. Savezu 2004. pristupaju Bugarska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Estonija, Litva i Latvija.

Putin se protiv širenja NATO saveza na istok buni tvrdeći kako je prije raspada Sovjetskog saveza dogovoreno kako se NATO neće širiti na bivše komunističke države. Takav dogovor nikada nije dogovoren, ni pismeno, ni usmeno, a da je to bilo dogovoreno zasigurno bi znao Gorbačov. On se bunio protiv širenja NATO saveza, ali pri tome nije spominjao nikakav dogovor o tome. Dogovoreno je jedino da se neće širiti na Istočnu Njemačku, ali ta država je nestala ujedinjenjem sa zapadnom Njemačkom.

7. kolovoza 2008. počeo je novi rat napadom Gruzije na Južnu Osetiju, jednu od dvije pokrajine koje su proglasile nezavisnost 16 godina ranije, 1992. U rat su uključene Gruzija i Rusija, te međunarodno nepriznate države Južna Osetije i Abhazija. Posljedica je da slijedeće godine u NATO savez ulaze Hrvatska i Albanija.

Pojačava se i ruska obavještajna aktivnost u čitavoj Europi, osobito u bivšim komunističkim državama, kako bi korupcijom postaviti na vlast svoje pouzdanike.

To se najviše očituje u Ukrajini gdje Rusi najviše novca ulažu u korupciju. U ruskim medijima se širi propaganda kako Ukrajinci mrze Ruse, kako su oni nacisti i fašiti i kako kao narod ni ne postoje. Stvarna istina je potpuno obrnuta. Većina Ukrajinaca je govorila Ruski jezik u svakodnevnoj komunikaciji, a to zasigurno ne bi radili da su mrzili Ruse.

Za usporedbu, ja sam kao maturant putovao u Rusiju na maturalnu ekskurziju, a vodić i prevodilac nam je bila jedna mlada Ukrajinka iz Lovova. Naučila nas je jednu Ukrajinsku ljubavnu pjesmu. Dok smo se u Lenjingradu vozili velikim katamaranom na kojem je bilo preko 150 putnika nas tridesetak smo pjevali, a ostali putnici su čitali knjige ili novine. Kada smo zapjevali Ukrajinsku pjesmu koju nas je naučila ta ukrajinska djevojka svi ostali putnici su prestali čitati i svi su nam okrenuli leđa. Po tome smo vidjeli kako Rusi ne podnose ništa što ima veze sa Ukrajincima, pa ni njihov jezik.

Ruske obavještajne službe su korupcijom uspjele u Ukrajini na vlast postaviti proruskog predsjednika Viktora Janukovića. On ništa ne radi na ukidanju korupcije i jačanju gospodarstva, te unatoč tome što nema većinu u parlamentu, nastoji Ukrajinu što više kulturno i gospodarski, preko proruski orijentiranih oligarha povezati sa Rusijom. Radi toga ukrajinski nacionalisti, uz pomoć malobrojnih proukrajinskih oligarha i uz podršku zapadnih medija i diplomata u veljači 2014. organiziraju pobunu, te nakon višemjesečnih prosvjeda, Janukovych bježi u Rusiju. Putin odbija priznati tu privremenu vladu u Kijevu, te od parlamenta traži odobrenje za slanje vojnika u Ukrajinu kako bi se zaštitili ruski interesi. Početkom ožujka 2014. ruske trupe i proruske paravojne skupine su na brzinu zauzele Krim i dio pokrajine Dombas.

Putin je 18. ožujka 2014. Krim pripojio Rusiji.

Zapadne vlade uvode niz zabrana putovanja i zamrzavanja imovine protiv članova Putinova užeg kruga, ali nekakve ozbiljnije sankcije izbjegavaju. Tada bi jedina učinkovita sankcija bila carina od najmanje 40 posto na svu rusku robu, uključujući naftu i plin. Pri tome je najglasnija protiv jačih sankcija bila njemačka kancelarka Angela Merkel kojoj ne odgovara prekid dotoka plina iz Rusije. Opasnost vide samo nove članice NATO saveza, dok stare članice i dalje odbijaju ulaganje u jačanje svojih vojski, te ni jedna država ne želi ulagati 2 posto svoga proračuna za vojsku, što su dužne prema ugovoru o NATO savezu.

Protiv napada na Ukrajinu bune se i pojedini ruski oporbeni političari. Oporbeni čelnik Boris Nemtsov ubijen je 27. veljače 2015. u vidokrugu Kremlja, samo nekoliko dana nakon što je progovorio protiv ruske intervencije u Ukrajini.

Nakon toga ubojstva su preseljena i na protivnike u inozemstvu, te je u siječnju 2016. britanska javna istraga uplela Putina u ubojstvo bivšeg časnika FSB-a Alexandera Litvinenka u Britaniji. Litvinenko je govorio o vezama ruske vlade s organiziranim kriminalom, a otrovan je polonijem 210. dok je pio čaj u londonskom hotelskom baru.

Tada i Ukrajina vidi svoj spas u NATO savezu, naivno vjerujući kako će je to spasiti. Da su imali više pameti mogli su proglasiti švicarski model neutralnosti, poticajima i poreznim olakšicama snažno razviti proizvodnju vlastitog oružja, te stvoriti pričuvnu, dobro obučenu vojsku od milijun ljudi, i tada ih nitko više ne bi napadao. Mogli su promijeniti i zakon o građenju obvezujući sve građevinske investitore da kod gradnje novih kuća i svih novih zgrada namijenjenih stanovanju, trgovini ili uredskom poslovanju obvezno moraju ispod čitave zgrade sagraditi podrum. Svaki podrum se može lako pretvoriti u sklonište. Također su mogli ukinuti bilo kakve građevinske dozvole za obiteljske kuće koje se grade najmanje 15 metara od susjednih zgrada ili kuća. Time bi oko svih gradova i sela dobili zonu samostojećih kuća sa podrumima koje mogu vrlo lako postati obrambeni bunkeru u slučaju rata. Ali ukrajinskim političarima i stratezima za sigurnost tako nešto nije palo na pamet. Svoju sigurnost su vidjeli isključivo u ulasku u NATO savez, iako su im svi ozbiljni i istinoljubivi političara sa zapada govorili kako u taj savez ne može ući država koja je već u ratu.

Radi "arapskog proljeća" i rata na arapskom teritoriju cijena nafte je došla do cijene od 140 dolara po barelu što pogoduje jačanju Rusije.

Kako se Njemci i Rusi nakon izgradnje plinovoda sjeverni tok 1, dogovaraju i o izgradnji plinovoda sjeverni tok 2, preko Baltika, to Amerikanci i Britanci pokušavaju spriječiti, kako se time ne bi jačala Rusija. Unatoč svim pritiscima da dio plina nabavljaju i s druge strane Angela Merkel ne popušta i sve nabavlja isključivo od Rusije. Odlično joj je došla i nuklearna katastrofa u Fukušimi nakon čega je zatvorila većinu svojih nuklearnih centrala. Uvoz ruskog plina odmah raste. Kako bi to spriječili Amerikanci planiraju graditi plinovod iz Katara i Emirata preko Sirije prema Europi, a za to moraju srušiti Sirijskog predsjednika Asada koji planira plin iz Irana transportirati prema Europi. Rusima ne odgovara da bilo čiji plin, osim njihovog dolazi u Europu, te vojno spašavaju Asada, ali nedovoljno da odnese potpunu pobjedu. Više im odgovara neriješeno stanje kako se tu nikakav plinovod ne bi mogao graditi.

Nakon uspjeha u Siriji Putin se okreće i prema Balkanu. Uz pomoć Srba ruske službe pojačavaju svoju aktivnost u Srbiji, BIH, Crnoj Gori i Hrvatskoj. U Crnoj Gori pokušali su izvesti ubojstvo crnogorskog premijera Mila Đukanovića i postaviti prorusku vladu, ne bi li tako spriječile ulazak Crne Gore u NATO savez. U istrazi su otkrivena dvojica proruska boraca iz istočne Ukrajine, koji su sa lokalnih Srbima planirali zavjeru. Istovremeno, ruske naftne kompanije i banke pojačavaju svoje investicije širom Balkana, uključujući i Hrvatsku.

Amerikanci to pokušavaju zaustaviti, te traže od Hrvatske izgradnju LNG terminala, kako bi Balkan i srednja Europa imali rezervni pravac dobave u slučaju krize. Samom izgradnjom terminala Rusi bi izgubili monopol, pa bi morali prodavati plin po nižoj cijeni. Protiv LNG terminala su i Nijemci koji su gradili svoj novi plinovod preko Baltika, te im je interes što više plina transportirati tim putem.

Kratkotrajni hrvatski premijer Tihomir Orešković počinje s ozbiljnim pripremama za izgradnju LNG-a, te ga ruski i njemački plinski kapital ruši, posredno napadom na Karamarka. Karamarko kao i Orešković podupiru izgradnju LNG terminala, a razlikuju se samo po tome tko ga treba graditi. Karamarko misli kako to trebaju raditi Amerikanci dok Orešković gura Kanađane. Bandić i Vrdoljak Karamarka uvjeravaju u podršku za novu koaliciju, te on nasjeda na navlakušu i raspušta Vladu, a ovi odustaju od koalicije. Teško da bi takvu prijevaru napravili ako nisu od nekoga nagovoreni i dobro nagrađeni.

Dolaskom Trampa na vlast u SAD-u američki predsjednik je prestao lažno ohrabrivati Ukrajince u njihovoj želji da vojno povrate okupirane krajeve, te su sukobi u Ukrajini postepeno smanjeni. Kako bi se ipak mogli barem donekle obraniti od daljnjih Ruskih napada šalje u Ukrajinu vrlo napredne ručne protuoklopne sustave Javelin koje ranije Amerikanci nisu željeli isporučiti.

Tramp iznad stola povlađuje Putinu kako bi ga smirio, ali ispod stola pokušava snažno ograničiti ruske zarade od plina i nafte. Traži od Njemačke da odustane od Sjevernog toka 2, te da izgrade barem jedan LNG terminal. Počinje mnogo odlučnije gurati LNG terminal na Krku, protiv čega vrište mnogi hrvatski političari, novinari i udruge na platnom spisku ruskih plinskih kompanija. Trump poziva članice NATO saveza da izdvajaju 2 posto proračuna za vojsku, ili će ih on prestati štititi. Ali europske države nastavljaju po starom, te su im vojne snage sve manje i slabije, na radost Putina. Nijemci vjeruju Putinu više nego Britancima i Amerikancima, te se zajedno s Rusima suprotstavljaju hrvatskom LNG terminalu.

Nakon pada Karamarka počela je i bitka za smjenu predsjednice Kolinde sa Pantovčaka. Plan su osmislile ruske i njemačke službe kako bi osujetili njene inicijative poput LNG terminala i Tri Mora, te zaštitu interesa hrvatskog naroda u BIH. Kako bi joj se zaprijetilo 4. 12. 1919. oteta je i ubijena, te nekoliko mjeseci kasnije bačena u Savu časnica hrvatske vojske Jadranka Skender koja je radila u njezinom uredu. Time je Predsjednici poručeno kako bi tako mogla završiti i njezina djeca, ili suprug. Ovo ubojstvo su novinari na vezi s ruskim i njemačkim službama odmah pokušali prikazati kao uklanjanje svjedoka nekakvoga možebitnog kriminala u računovodstvu Predsjednice. Neki plaćeni novinari su odmah "pametno" zaključili kako se radi o samoubojstvu stoga što je bila neuračunljiva, iako neuračunljive osobe teško mogu proći sigurnosne provjere koje prolaze svi koji rade u Predsjedničkom uredu. Istražitelji su ubijenu pronašli tek nakon nekoliko mjeseci, a kako se tijelo nije raspalo logično je zaključiti kako je do tada držano u frižideru. O izvršiocima i naručiteljima nisu otkrili ništa.

Istovremeno je osmišljen i novi projekt, projekt Škoro. Uz pomoć ruskog kapitala i uz savjete nekih bivših savjetnika Predsjednice koje je ona odbacila pronađen je pogodan kandidat koji bi mogao biti prihvatljiv desnici kako bi se podijelili glasovi na desnom političkom spektru, te kako bi zahvaljujući toj podjeli na desnici pobijedio lijevi kandidat Zoran Milanović. Projekt su medijski i financijski preuzeli ruski poslovni suradnici, u prvom redu bivši ministar Vrdoljak i PPD-a koji je u svome vlasništvu imao poduzeće Pevex i Z1 televiziju. Glavni podupiratelj Milanovića je postao Željko Runje, prvi potpredsjednik Rosnjefta.

Dolaskom demokrata na vlast u SAD-u oni odlučuju razbiti energetsku ovisnost Europe, a posebno Njemačke o Rusiji. Iznenada, američki državni tajnik Mike Pompeo je zatražio razgovor s Andrejem Plenkovićem. Za javnost, nazvao ga je kako bi mu čestitao na uspješnom predsjedanju EU-om i uspješnom upravljanju korona-krizom. Razgovor je vrlo brzo doveo do iznenadnih rezultata. Sva zalaganja Ivana Vrdoljaka i ministra energetike Tomislava Ćorića protiv LNG terminala su pala u vodu. Na iznenađenje upućenih Ćorić je iznenada izjavio kako će LNG na Krku početi s radom 1. siječnja 2021. godine. Istovremeno, i katarski Powerglobe Europe šalje svoju ponudu za zakup svih još slobodnih kapaciteta. Time su sve ruske propagandne i ekološko zelene priče o neisplativosti terminala zbog nezainteresiranosti zakupaca propale. Čak je SDP-ova omišaljska gradonačelnica Mirela Ahmetović prestala s pričom protiv LNG terminala.

Nakon što je hrvatski LNG terminal pušten u pogon Amerikanci su popustili Nijemcima u izgradnji plinovoda preko baltičkog mora, ali tek kad se izgrade svi lučki terminali koji osiguravaju rezervne kapacitete koji bi Rusima onemogućili monopol u izvozu plina prema Europi. Ovaj terminal na Krku je postao strateški projekt za opskrbu Hrvatske, ali i Mađarske, Slovačke, Češke, Austrije i Srbije koje gotovo sav plin dobivaju preko Ukrajine i koji prolaze preko mostova rijeke Don.

Jedan od uvjeta za ukidanje embarga koji su Amerikanci postavili Merkelici za otvaranje druge cijevi ovog plinovoda je i podrška inicijativi Tri Mora koja je vrlo bitna za istočne države europske unije, ali je geostrateški štetna za njemačke i za ruske interese. Na taj način je inicijativa bivše Predsjednice Kitarović postala dovoljno zapažena tek nakon njezinoga odlaska sa Pantovčaka, iako su se toj inicijativi protivili i Milanović, a na početku i Plenković.

Važnost LNG terminala je u javnosti shvaćena tek koncem 2021. općim napadom Rusije na Ukrajinu, kada je plin na svjetskom tržištu poskupio 300 posto.

Putin je odlučio osvojiti čitavu Ukrajinu. Amerikanci su ovo znali, i mogli su to spriječiti tako da su barem godinu dana ranije počeli Ukrajincima slati kvalitetno protuoklopno i protuzračno oružje, ali to nisu napravili zato što im je rat odgovarao. Veliki gubitnički rat je najlakši način za ekonomsko slabljenje Rusije. Rat su mogli spriječiti i Europljani da su 2014. uveli carinu na ruske ugljikovodike od barem 40 posto. Tada bi zarada Rusije bila puno manja pa bi i izdvajanje za rusku vojsku bilo puno manje. Ali Europa, a u prvom redu Njemačka su tada spriječile ozbiljne sankcije, vjerujući kako Rusi samo brane svoju nacionalnu manjinu u susjednoj državi, ne shvaćajući kako je Ruski geostrateški cilj zavladati čitavim Crnim morem, a nakon toga ući i u Sredozemlje. A za to treba, nakon Ukrajine uzeti Moldaviju, te primorski dio Rumunjske i europski dio Turske. To je njihov geostrateški cilj od Katarine Velike i nikada se nije promijenio. Srbija, Crna Gora i Hrvatska sa Jadranom su im rezervna opcija koja ne osigurava teritorijalni kontinuitet sa Rusijom. Takav razvoj događaja može se spriječiti samo snažnim padom cijena nafte i plina na svjetskom tržištu, kako bi ruski medvjed ostao bez hrane za svoj vojni pohod na sredozemlje.