Tko će potrgati više protivničkih kandidacijskih lista?

Tko će potrgati više protivničkih kandidacijskih lista?
82
1
0

Unutarstranački izbori u HDZ-u su počeli. Kandidati za predsjednika i zamjenika moraju prikupiti više od 10.000 potpisa, odnosno 5% dok oni koji žele postati potpredsjendici moraju skupiti samo 3%.

Na prvi pogled to je malo, ali samo na prvi pogled.

Za kandidaturu na mjesto predsjednika države potrebno je skupiti 10.000 potpisa od 4 milijuna birača, dok predsjednik i zamjenik HDZ-a moraju skupiti više od toga, ali samo od članova kojih ima oko 220.000. Barem na papiru. Međutim, neki su umrli, neki su se iselili, a neki su odustali od članstva pa 5 posto u stvarnosti iznosi i više od 10%.

Za prikupljanje tolikoga broja potpisa potrebna je stranačka infrastruktura, a oni koji to nemaju mogu samo poželjeti kandidaturu.

Na terenu, u manjem broju županijskih odbora članovi mogu doći na skupove po temeljnim odborima i potpisati se za sve kandidate. U većini stranačka infrastruktura skuplja samo za jedan tim, Plenkovićev tim. Ogromna većina predsjednika temeljnih odbora pozivaju članstvo na potpisivanje za predsjednički tim.

Oni iz suprotnog tabora mogu samo ići od kuće do kuće i skupljati potpise, ali samo ako imaju popise članstva. Ako to nemaju mogu obilaziti samo one koje osobno poznaju. A takvi se najčešće nisu spremni uključiti u daljnje prikupljanje članstva. Daju svoj potpis, ali se na žele nikom zamjeriti uključivanjem u sakupljanje potpisa.

Postoje i oni lukaviji.

Skupljaju potpise za sve kandidate, ali samo popunjene liste svojih kandidata šalju u stožere, dok potpisane liste protivničkih kandidata trgaju i bacaju u koš. Ima tu i onih poštenih koji doista prikupljaju potpise za sve, ali je pitanje kome ih prosljeđuju i jesu li ti primatelji pošteni.

Zahvaljujući ovakvim izbornim manipulacijama u kandidaturi moguće je da se na izbornim listama pojave samo neki od onih koji su izrazili svoju želju za kandidaturu.

Moguće je da na izbornom listiću za predsjednika i podpredsjednika bude samo po jedan kandidat, Plenković i Medved.

I oni sigurno pobjeđuju, čak i ako većina članova stranke koji izađu na izbore prekriži listić.

Moguće je da čak ni većina kandidata za potpredsjednike ne sakupi dovoljan broj potpisa, a tada Plenkovićev tim odnosi apsolutnu pobjedu.

U tom slučaju Kovačev, Penavin i Štirov tim nemaju puno izbora.

Njihova politička karijera je završena.

Na slijedećim izborima za sabor će proći sa zadnjeg mjesta, te će tamo moći 4 godine kukurikati, ali bez efekta. Veliku većinu će imati "biciklisti" koji se klanjaju gore i gaze dolje, kojima nije problem koalicija sa Bernardićem.

Ako Kovačev tim u ovakvom razvoju situacije skupi hrabrosti mogu odmah okupiti svoje u sadašnjem sazivu sabora i sastaviti svoj neovisni klub zastupnika, kako bi se u mogli idućih 6 mjeseci reklamirati kao nova neovisna treća opcija. Ako ih ponesu emocije mogli bi odmah rušiti saborsku većinu kako bi već prije ljeta imali nove izbore, ali time ne bi postigli nikakvu korist za sebe. Koristi bi imao samo Bernardić i Škoro, pošto nitko sa desnice ne bi htio u vladu sa Plenkovićem, pa bi mandatar slijedeće Vlade postao Bernardić.

U slučaju da Kovač i Penava ne sakupe dovoljno potpisa, a kandidati za podpredsjednike skupe tada će predsjednik i zamjenik mogu biti iz vladajućeg tima, a potpredsjendici iz drugog tima.

I u ovom slučaju oporbeni tim nema veliku političku budućnost.

Na izborima za sabor biti će stavljeni negdje na sredinu odakle mogu proći samo preferencijalno. Ako uđu u sabor moći će i dalje tamo samo dizati ruke, čak i ako predsjednik iduće Vlade bude Bernardić.

Međutim, ako budu brzo mislili i djelovali još uvijek mogu nešto učiniti prije općeg sabora HDZ-a na kojem će se birati ostali dužnosnici i gdje se može donijeti novi statut. Sadašnje predsjedništvo još uvijek može pripremati materijale za opći sabor HDZ-a, i to im je zadnja prilika za oduzimanje najvažnije poluge moći iz ruku predsjednika stranke.

A najvažnija poluga moći je sastavljanje lista za izbore u državni sabor.

Ako bi se predsjedništvo stranke, po uzoru na SAD i druge ozbiljne države odlučilo za uvođenje unutarstranačke predkampanje za sastavljanje stranačkih lista moglo bi doći do ozbiljnih promjena u stranačkoj oligarhiji, te bi moglo doći do stvarne podjele vlasti na izvršnu i zakonodavnu. U normalnim pravnim državama premijer ima apsolutnu vlast u vladi, ali ne i u parlamentu. To je druga i najvažnija grana vlasti nad kojoj izvršna vlast ne smije imati nadzor.

Ta predkampanja bi mogla biti vrlo jednostavna.

Trebala bi biti organizirana na svakoj izbornoj jedinici, a mjesto na listi bi se određivalo po broju osvojenih mjesta. Tko dobije najviše glasova nositelj je liste, tko dobije malo manje drugi je na listi, to dobije još manje treći je na listi i tako dalje. Pravo kandidiranja trebali bi imati svi koji uspiju prikupiti 1% potpisa članova, a sve iznad toga postotka mogu sakupiti samo postojeći članovi hijerarhije. Pravo biranja bi morali također imati svi članovi stranke koji žive u izbornoj jedinici, te bi morali imati pravo birati do 3 kandidata. Ako bi svatko birao samo jednog kandidata onda bi pobjeđivali samo oni koji su u medijima najprisutniji. Ako bi svatko mogao zaokružiti po 14 kandidata, koliko se bira, tada bi se biralo po šalabahterima, što opet znači opstanak postojeće elite.

Postoji i mogućnost da svi članovi oba suprotstavljena tima sakupe dovoljno potpisa, a tada je moguća potpuna promjena dosadašnjeg vodstva. U tom slučaju moguća je i prije izborna ili poslije izborna koalicija sa desnim strankama i osvajanje vlasti. Ali u ovom slučaju mala je mogućnost za ozbiljnu promjenu statuta u cilju uvođenja predizbora. Za to nitko više ne bi bio zainteresiran pa bi za 4 godine mogli ponovno u HDZ-u gledati reprizu borbe između dva tima.