Treba li vlast prepustiti mladima, ili su bolji stari?

Treba li vlast prepustiti mladima, ili su bolji stari?
91
3
2

Često se može čuti kako stare nesposobne i pokvarene političare treba zamijeniti mladima i neiskvarenima.

A dali je to baš tako možemo dokučiti tek kada promotrimo povijesna iskustva.

Veliki povijesni osvajači svoje osvajačke težnje započeli su najčešće u svojim mladim danima. Aleksandar Makedonski je došao na vlast sa 20. godina života. Osvojio je veliki dio svijeta i učinio velike pokolje. Nakon njegove smrti, u 32. godini života, njegova se imperija raspala.

Atila, poznat i kao Bič Božji bio je jedan od najvećih osvajača i pljačkaša u povijesti, a počeo je vladati prije tridesete.

Đingis-kan, pravim imenom Temudžin, mongolski osvajač, pljačkaš i utemeljitelj Mongolskog carstva koje je stvorio 1206. trajalo je više od 160 godina. U svojim dvadesetima, Temudžin je počeo sa osvajanjem onih koji se predaju i ubijanjem onih koji se odupru, te se tako nametnuo kao vođa svoje sve veće skupine pljačkaša.

Maximilijan Robespijerre odvjetnik i zagovornik revolucionarnog terora od rane mladosti, te nakon dolaska na vlast u 44 godini osnivač državne deističke religije. Svojim zagovaranjem terora izazvao je masovna pogubljenja, u kojima je u jednom danu često bilo ubijano više ljudi nego je u cijelo srednjem vijeku spaljeno vještica. Kao i ostali masovni teroristi nikad se nije bavio ničim drugim nego političkim odvjetništvom, političkom filozofijom i političkom propagandom.

Napoleon I Bonaparte je sa 27 godina dobio zapovjedništvo nad francuskim snagama koje su branile jug zemlje od Austrijanaca iz italije. U nizu bitaka i manevara porazio je nadmoćne austrijske kolonije, osvojio sjevernu Italiju i prisilio Austriju na sklapanje mira. Nakon toga put u popis velikih slavnih osvajača, pljačkaša i masovnih ubojica bio mu je otvoren.

Vladimir Ilić Lenjin, vrlo mladi ruski plemić postaje revolucionar nakon što mu je obješen brat koji je pokušao atentata na ruskog cara Aleksandra II. Na studiju počinje sa političkim aktivnostima u marksističkim organizacijama. Protjeruju ga u Sibir gdje se bavi pisanjem marksističkih tekstova. Nakon odlaska u Ženevu nastavlja sa pisanjem političkih pamfleta i rasprava sa drugih ljevičarskim političkim ideolozima. Živi od pisanja za časopis Iskru koju financira bankar i britanski obavještajac zvani Parvus. Lenjin postaje Veliki vođa tek kada ga njemačke obavještajne službe odlučuju upotrijebiti u svom ratnom cilju izbacivanja Rusije iz rata. Odmah po dolasku na vlast u 47 godina života pokazuje na djelu sve ono što je propagirao od rane mladosti kada je gledajući smrt vlastitog brata krenuo putem osvete. Masovnu osvetu protiv cijelog ruskog naroda pod ideološkim opravdanjima vršio je do tada neviđenom okrutnošću prema vlastitom narodu, te je u sedam godina vlasti pobio više od 5 milijuna ljudi.

Adolf Hitler rođen 1889. a učlanio se u socijalističku radničku stranku 1916. kada je imao 27. godina. U radničku stranku učlanio se 1919. godine, a sa 32 godine postao je vođa te stranke, nakon čega mu je sve krenulo uzlaznom putanjom.

Staljin je sa 20 godina pridružio ilegalnoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci i tada je počela njegova karijera velikog pljačkaša vlakova, osvajača i masovnog ubojice.

Svi navedeni najveći povijesni osvajači i zločinci osim politike i ratovanja ništa drugo u životu nisu radili, niti ih je ikakav drugi rad zanimao. Moć i vlast im je od mladosti bila jedino zanimljiva. Osvajači i zločinci postali su najčešće vrlo mladi, ili su to od mladosti zagovarali, u periodu života kada današnji političari najčešće lijepe plakate u predizbornim kampanjama.

Nasuprot njima postoje primjeri političara koji su dugo vladali bez masovnih zločina.

U maloj Dubrovačkoj republici 500 godina je vladala patricijska demokracija.

Čitavo to vrijeme su se uspjeli održati okruženi puno jačim neprijateljima. Na vlast nije mogao doći nitko koga je zanimala samo politika i koji se samo politikom bavio. Da bi netko mogao postati članom Velikog kneževskoga vijeća i Malog kneževskoga vijeća morao je prije toga proći čitav niz poslova na kojima je trebalo dokazati svoje sposobnosti, karakter i poštenje.

George Washington postao je prvi predsjednik SAD-a u 57. godini. Prije revolucije bio je geometar, plantažer i vojni zapovjednik u ratu proti kolonijalne Britanske vlasti.

I ostali osnivači SAD-a bili su u ozbiljnim godinama kada su došli do političkog vrhunaca.

Uspješni državnici raznih država koji su vladali dugo, uspješno i bez krvavih tragova iza sebe najčešće su se prije politike bavili poduzetništvom i nekom strukom koja nije povezana sa politikom.

U privatnom poduzetničkom sektoru, najlakše se provjeravaju nečije sposobnosti.

Oni koji su nesposobni vrlo brzo propadaju.

Oni koji na tržištu iskoriste priliku za razvoj vlastite moralne pokvarenosti vrlo brzo izgube podršku svoje najbliže okoline, prijatelja i rodbine.

Oni koji su nepošteni vrlo brzo izgube ugled, osim u kriminalnim krugovima.

U privatnom poduzetništvu, mladi u operativnim poslovima kompanija mogu rano postati izvršni operativni direktori, te vrhunac na tim poslovima doživljavaju između 35 i 45 godine. Kasnije, kada imaju manje energije postaju savjetnici, a vlasnici koji sjede u upravi su najčešće stari mudraci. Mladi mogu postati vlasnici samo ako su sami stvorili svoje poduzeće, ili ako su im roditelji rano umrli. Oni koji su se dokazali u privatnom poduzetništvu ponekad se tek u starosti odlučuju baviti politikom kada privatne poslove prepuste svojim nasljednicima. Dolaskom na vlast nastoje uspostaviti stabilan sustav u kojemu nastoje proširiti blagostanje na čitavo društvo, bez velikih revolucionarnih potresa i zločina.

I današnji mladi i sposobni nastoje se dokazati u svojoj struci i bježe od politike. To su najčešće programeri, poduzetnici, znastvenici i pripadnici slobodnih profesija. Oni koji ne vole učiti najčešće se uključuju u rad stranačkim mladeških organizacija vjerujući kako će kroz politiku lakše završiti fakultet i lakše dobiti neki posao. Oni ambiciozniji, koji žele moć i vlast, nastoje se baviti isključivo politikom i teže predsjedničkim funkcijama u mladeškim organizacijama, kako bi sa tih pozicija lakše otišli u profesionalnu diplomaciju i u vrh političkih stranaka.

Mladi a nesposobni najčešće se guraju u državne službe i javna poduzeća. Tu i oni mogu ispasti sposobni, zahvaljujući monopolskom položaju organizacija kojima upravljaju.

Birači često moraju birati hoće li birati mlade ili stare, te hoće li birati sposobne ili nesposobne. A taj izbor nije lagan.

Sposobnost je teško procijeniti ako se sposobnost dokazuje samo riječima, bez dokazanog iskustva na konkretnim poslovima.

Poštenje je također teško procijeniti kod onih koji nisu imali priliku postati nepošteni. Pošto prilika čini lopova poštenje je moguće provjeriti samo kod onih koji su imali priliku izdati prijatelje, prevariti suradnike i ukrasti ono što im po zakonu ne pripada.

Kada se birači nađu pred izborom; glasati za mladu budalu, ili staru budalu bolje je birati staru budalu pošto stari imaju manje energije pa su samim time manje opasni. Mogu napraviti puno manje štete.

Mladi su puni energije, te mogu napraviti puno više nego stari. Kada nemaju moralnih normi i kada ostanu bez kontrole mogu napraviti puno zla, puno više od staraca koji ni za velika pljačkanja i ubijanja više nemaju volje.