Tržišni rat između društvenih mreža i novinskih portala

Tržišni rat između društvenih mreža i novinskih portala
69
0
0

Razvojem interneta pojavila se mogućnost da pojedinci stvore svoje elektroničke novine koje su konkurirale tiskovnim medijima. Ovakvi portali su počeli uzimati sve veći dio medijskog tržišta. Oni su imali i dodatnu mogućnost otvaranja foruma i chatova na svojim portalima na kojima su čitatelji mogli otvarati teme koje ih zanimaju, te komentirati teme koje je pokrenuo netko drugi. Radi toga je i većina tiskanih medija napravila svoje portale. Razvojem softverskih alata pojavila se mogućnost komentiranja i samih novinskom tekstova. Čim se pojavila ta mogućnost posjećenost foruma i chatova je naglo pala.

Pojavom društvenih mreža poput facebooka, instagrama, twittera i sličnih sve veći dio korisnika se preselio na društvene mreže na kojima nakon registracije mogu pisati o čemu žele, te mogu gledati i komentirati i tuđe objave. Ovime su se posjete raznim forumima po portalima dodatno smanjile, ali su se stalno počeli pojavljivati novi portali koje svatko može osnovati sa desetak tisuća dolara.

I tada je počela tržišna bitka između portala i društvenih mreža.

Vlasnici portala su počeli tražiti dio novca od reklama koji društvene mreže zarađuju dijeljenjem sadržaja objavljenim u portalima.

Na ovaj pritisak društvene mreže su odgovorile pokretanjem kampanje protiv "fake newsa", "govora mržnje" i slično. U toj borbi društvene mreže su i same počele cenzurirati dio objava koje njima ne odgovaraju. Istovremeno su preko lobista počeli snažno utjecati na političare kako bi oni zabranili komentiranje na portalima, te tako korisnike koji vole pisati komentare preseliti na društvene mreže. I tako su se u mnogim državama počeli donositi zakoni koji strogo kažnjavaju portale koji ne brišu lažne vijesti i govor mržnje. Kako ne bi morali zapošljavati nove ljude koji će stalno kontrolirati komentare velika većina portala je ukinula mogućnost komentiranja ispod tekstova. Samim time je pala čitanost portala, ali su mnogi korisnici tekstove sa portala nastavili dijeliti na društvenim mrežama te ih tamo komentirati. A tamo ih se ne može kazniti zato što su društvene mreže samo poslužitelj svojim članovima i nemaju svoju uređivačku ekipu. Samim time nemaju ni odgovornost za nečije objave.

U kojem će smjeru ići daljnji rat za korisnike između društvenih mreža i portala najviše ovisi o samim korisnicima.

Obični korisnici će zasigurno nastaviti na društvenim mrežama objavljivati svakakve objave i komentare koji im često znaju i naštetiti, ali inteligentniji korisnici, poduzeća, interesne grupe, stručne udruge, gospodarske komore, televizijske kuće i slične organizacije sve više shvaćaju kako na njihovim podacima društvene mreže ostvaruju velike zarade prodajući ih reklamnim kompanijama.

Mnoge od ovakvih organizacija sve češće otvaraju svoje zatvorene društvene mreže na koje se mogu registrirati samo zaposlenici neke kompanije i njihovi poslovni partneri, članovi interesnih ili stručnih udruga i slično. Neke od njih su potpuno zatvorene za širu javnost, dok neke svatko može čitati, ali samo članovi mogu otvarati teme i komentirati. Samim time će se ozbiljne rasprave premještati na ovakve zatvorene društvene mreže, dok će na velikim društvenim mrežama ostajati djeca, sirotinja i lažni profili, takozvani trolovi koji se mrežama koriste za širenje pošalica, satire, nečijega sramoćenja, lažnih vijesti, ili reklamiranjem svojih političkih stavova i poslovnih oglasa.

Opstanak velikih društvenih mreža najviše ovisi o velikim marketinškim agencijama kojima je najlakše reklame svojih komitenata stavljati na google, facebook, instagram, twiter i slične mreže i pretraživače. Kada komitenti takvih marketinških agencija shvate kako broj klikova koji dolazi na njihove oglase, a koje im daju analitički softverski alati često nije od stvarnih potencijalnih kupaca, već dolazi i od plaćenih osoba koje po narudžbi klikaju na pojedine oglase smanjih će se i količina novca za oglašavanje preko marketinških agencija. Ovakvo oglašavanje najviše odgovara globalnim kompanijama koje svoje proizvode prodaju svuda po svijetu, dok manjim poduzećima više odgovara oglašavanje preko medija koji djeluju samo na tržištu koje oni pokrivaju svojim proizvodima ili uslugama. A na lokalnom tržištu pojedini lokalni portali često imaju veću lokalnu čitanost nego velike društvene mreže.