U Zagrebu pobijedilo vojno krilo KPJ

Prvi krug lokalnih izbora nam je donio predvidljive plodove koruptivne politike bivšeg pripadnika političkog krila KPJ Milana Bandića. Boljševici su se uvijek vrlo uspješno dizali na priči o korupciji koju će oni jednim potezom zgaziti, a kako to rade vidjeli smo prije 103 godine kada je Lenjin pobio 5.000.000 korupcionaša, kapitalista i kulaka kako bi na njihovo mjesto zasjela sirotinja. A kako ta sirotinja upravlja vrlo brzo su vidjeli ruski radnici i seljaci koji su mislili kako će se sada sve ravnopravno podijeliti, a dobili su samo krvave žuljeve i Gulage, dok su pripadnici avangarde radničke klase dobili moć o svemu odlučivati u svom interesu. Doista su se razlikovali od korupcionaša koji se bore za profit. Boljševičku avangardu ne zanima profit, bitna im je samo moć.

A prema prvim naznakama iste ciljeve imaju i naši anti-korupcionaški zeleni aktivisti kojima je dosadilo pomagati političku frakciju KPJ poznatu kao SDP jer su ovi drugovi podlegli desnim skretanjima. Zato će to sada vojno krilo KPJ na brzinu ispraviti.

Milanović i Bandić prije nešto godina izvršili autsorsing u mnogim institucijama i poduzećima kako bi smanjili troškove čistačica, zaštitara, domara, naplatioca parkiranja i sličnih sporednih djelatnosti. Sada će to Benčička sve vratiti u javni sektor kako bi smanjila troškove. Doista zanimljivo manipuliranje ekonomskim pojmom troškova o čemu minimalno znaju.

Kaže Benčićka kako neće otpuštati neradnike već će ih premjestiti na druga radna mjesta, vjerojatno na mjesto čistačica, zaštitara i domara. Upućenima je poznato kako u javnim službama nešto rade oni koji nešto znaju raditi, dok oni koji ne rade najčešće ništa i ne znaju raditi. Teško da bi takvi mogli nešto čistiti, čuvati ili popravljati, ali šefovi u takvim odjelima bi mogli biti. Šefovati znaju, te me ne bi iznenadilo da na svake 3 čistačice zagrebčanci uskoro dobiju jednu kontrolorku koja je do sada imala radno mjesto u nekom uredu, a uskoro će jadna morati krvavo trčati za čistačicama i gledati jesu li dobro obrisale prašinu sa stražnje strane nekog ormara. A na mjesto voditelja i direktora takvih novih službi ima dosta kadrova iz bandićevog arsenala. Njegovih 30 savjetnika, koji su za savjetovanje dobivali 15 tisuća kuna bit će odlični šefovi i direktori novih odjela u gradskim institucijama, ili u gradskom Holdingu. Dobar dio njih se do sada nije ni pojavljivao na poslu, a sada će za to imati i dobre izgovore. Uvijek će biti na poslovnim sastancima, pa će sve biti čak i pokriveno dokazima u obliku ispunjenih putnih naloga i računa za utrošenu reprezentaciju na poslovnim ručkovima.

Kako bi svi ti novi šefovi iz stare ekipe političkoga krila KPJ mogli nekome šefovati trebat će zaposliti barem tisuća novih čistačica, čuvara, parkirališnih radnika i domara, a novac za to osigurat će se otkazivanjem poduzećima koji sada rade taj posao. Naravno, kako tih zanimanja baš i nema puno na tržištu, osobito ako krene turistička sezona morat će ih oteti od privatnih poduzeća u kojima ono to sada rade. A za to im treba ponuditi barem malo veću plaću. I tako će Zagreb uštedjeti dižući plaće novozaposlenima, što će se vrlo lako platiti novim kreditima koji će samo malo povećati dosadašnja zaduženja gradskog proračuna za nekoliko sitnih milijardi. Kako trenutno na bankarskom tržištu ima gomila novca sa minimalnim kamatama ne postoji doista nikakva opasnost od bankrota gradske blagajne.

Ovakvim poništenjem autsorsinga vojno krilo KPJ ostvarit će još jedno svoje obećanje, ono o borbi protiv kapitalista. Neće više ti profiteri zarađivati na jadnim radnicima. Na njima će sada gubitke ostvarivati oni koji znaju dobro povećavati poreze, prireze i komunalne doprinose.

Promijenit će se i javne nabave, osobito u području natječaja za korištenje gradskih prostora, i natječaja za zapošljavanje. Neće se više prostori za novac iznajmljivati pokvarenim kapitalistima koji tu žele profitirati. To će se sve podijeliti ravnopravno udrugama koje se vrijedno i u znoju lica svojega bore za rodnu ravnopravnost, uključenost, inkluzivnost, transparentnosti, zelenu agendu i borbu protiv mržnje.

A i kod zapošljavanja će prednost imati rodno neutralni i samohrane majke sa više djece od nekoliko različitih nepoznatih očeva.

Onih 280 ljudi koji su radili u 27 Bandićevih ureda sada će dobiti priliku da se dokažu u novom uredu za obnovu Zagreba. Ako ih upitaju mogu li oni to brzo i lako uraditi svi će u glas povikati; MOŽEMO!

A koliko mogu vidjeti će oni kojima je potres porušio stanove i kuće. Možda doista i uspiju ako iz Zagreba u BIH potjeraju dovoljno korupcionaša, kapitalista i kulaka, pa se u nekoj novoj revoluciji usele u njihove stanove.

  I u zagrebačkom Holdingu bit će promjena.

Ako u ovoj tvrtci s prihodima većima od pet milijardi kuna, i nekih 8000 zaposlenih osnuju novi odjel za čistačice, domare, naplatioce parkirališta i čuvare prohodi tvrtke bi se mogli udvostručiti, kao i broj zaposlenih. A koliko će se povećati troškovi koga briga. Monopolisti uvijek mogu povećati cijene kako bi pokrili gubitke, naravno izazvane vrlo opravdanim povećanjem troškova prouzročenih povećanjem kvalitete. Osobito kvalitete u smišljanju crveno zelenih bajki. Umjesto novih fontana nicati će nove lokacije za cirkularno gospodarstvo. Sav otpad će se prikupljati u desetak različitih kanti, kako bi se sve one ispraznile na istom odlagalištu. Glavno da otpad cirkulira, a koliki su troškovi koga briga. Ono što u otpadu vrijedi poput metala ionako pokupe Romi, dok korupcionaši pokupe plastiku pogodnu za preradu. Sve ostalo će cirkulirati najvjerojatnije kroz Holding uz sve veće troškove. Kao da je bitno hoće li dug grada biti samo sadašnjih 150 milijuna kuna ili koju milijardu, kada ionako samo za plaće zaposlenika Holding za sada troši oko 600 milijuna kuna. Sve je to igra brojeva dok banke daju kredite bez osobne zadužnice direktora i uprava.

  A možda i ne bude sve po željama onih koji viču MOŽEMO.

Protukandidat Tomaševiću bit će Škoro koji obećava suprotno, više privatnog poduzetništva, i manje države intervencije u gospodarstvu, što i nije čudno s obzirom da se obogatio u privatnom poduzetništvu pjevajući i ulažući zarađeno u razne poslovne pothvate.

Zanimljiv je ovaj kapitalist Škoro.

  Prije dvije godine ga Mate Radelić u jednoj đakovačkoj birtiji nagovarao na kandidiranje u predsjedničkoj kampanji, sve kako bi se osvetio svoj šefici Kolindi koja se drznula ne slušati njegove savjete, pa ga je čak i otpustila. A kada je Škoro ozbiljno krenuo u kampanju ode Mate svojim putem. Nakon gubitka bitke za Pantovčak Škori se svidjela politika i prilika koju mu je na tanjuru ponudio Plenković svojim ideološkim skretanjima prema ljevici. Vidje Škoro kako je politička desnica prazan prostor u koji se može lako ubaciti pa odlučno krenu u političke vode. Iako je ušao u sabor Plenković ne želi sa njime, već odlučno ode sa Pupovcem. A glavni Plenkijev savjetnik za isključivanje i marginalizaciju Škore postade Mate Radeljić. Međutim, ni to nije pokolebalo Škoru, pa umjesto da baci koplje u trnje ode on na jačanje nove stranke i na lokalne izbore, te postade drugi u bitci za Zagreb.

Pa sad zagrebčanci neka biraju, hoće li kapitalizam ili zeleni komunizam?

 Hoće li Austriju ili Sjevernu Koreju?

Sjeverna Koreja je zemlja primjer za sve koji se bore za zeleno-crveno cirkularno gospodarstvo. Tamo nema otpada, sve se iskoristi. Ne trebaju im čak ni kante za smeće. Sve cirkulira unutar domaćinstva.

Čak se i otpad iz klozeta nosi na njive kako bi bolje rodile.