UDBA

Tihomir Čuljak prije 4 mjeseca

Danas naći dokaze za nešto što se dogodilo prosincu 1975. godine na newyorškome aerodromu LaGuardia nije moguće.
Tada američke službe nisu imale znanstvene forenzičare, pa nekakve dokaze, ako su ih i našli vjerojatno nisu ni sačuvali.
Zbog toga je moguće samo napraviti analizu tko je imao interes za podmetanje bombe, a ako su službe možda i pronašli dokaze tada treba otkriti tko je imao interesa da te dokaze sakrije.
Američke službe nikada nisu bili osobito uspješni u sprječavanju ubojstava useljenika koje su vršili strani agenti. Njima je najvažnije zaštititi svoje političare i poduzetnike, dok ih zaštita stranaca nikada nije osobito zanimala. Zahvaljujući takvoj nepažnji mogla im se i dogoditi eksplozija u kojoj je poginulo 11 ljudi i 74 ranjeno.
Između dva rata čak je i pripadnik bosanske organizacije Mlada Bosna i Crna ruka Mustafa Golubić tamo radio što mu je palo na pamet. To je bio Staljinov obavještajac, tajni agent i koordinator operativnih akcija Kominterne u Evropi i Americi. Prema tvrdnjama Stevana Dedijera Mustafa Golubić je kao agent NKVD-a tijekom 1930-ih nekoliko puta putovao u SAD, te je u New Yorku oteo jednog sovjetskog dvostrukog agenta koji je počeo suradnju sa američkim službama, kojeg je uspješno prebacio u Moskvu. Cijeli FBI se digao na noge ali bez uspjeha.
I nakon II svjetskog rata sposobnost američkih službi u lovu na strane atentatore na strance nije se bitno poboljšala, pa se i moglo dogoditi da udba na tlu SAD-a ubije oko 15 hrvatskih političkih emigranata. Umjesto istrage američke službe je više zanimala suradnja sa Jugoslavenskom udbom, što je u skladu sa američkim stavom kako je bolje održavati Tita na vlasti nego da Jugoslavija postane Staljinov satelit.
Zbog te procjene američki interes je bio ne samo spriječiti emigrantske akcije protiv Jugoslavije već im je bio interes i zaštititi agente udbe osobito one koji su im prenosili određene informacije kako bi za uzvrat mogli obaviti ono zbog čega su došli u SAD, te tako dokazati svoju sposobnost u Jugoslaviji. Što su uspješniji to će brže napredovati pa će moći i važnije informacije prenositi u SAD.
Zanimljivo je kako američki mediji nikada nisu loše pisali, ili govorili o Josipu Perkoviću, obavještajcu koji je protiv nekih svojih agenata poput Pratesa otvarao lažne dosjee, kako bi im na taj način pomogao kod infiltriranja u emigrantske skupine. O Perkoviću su Amerikanci šutjeli čak i nakon što je nastala neovisna Hrvatska, dok su na primjer o Josipu Manoliću slali Tuđmanu informacije o tome što ovaj radi i što je ranije radio.
Iz ovako posloženih spoznaja i interesa lako je prepoznati interes udbe za podmetanje bombe na aerodromu LaGuardia, te ostaviti dokaze kako je to učinila hrvatska emigracija.
A zašto FBI nije nikoga od hrvatskih emigranata uhitio?
Moguća su dva objašnjenja.
Prvo je; vrlo loša istraga koja nije uspjela pronaći ni dokaze koje im je udba namjerno ostavila kako bi uhitili hrvatske emigrante.
Druga mogućnost je da su Amerikanci pronašli dokaze kako iza svega stoji udba pa zbog svoje politike održavanja Jugoslavije izvan Varšavskog pakta odlučili dokaze uništiti i tako spriječiti pogoršavanje odnosa sa Jugoslavijom. Osobno smatram kako je ova druga mogućnost vjerojatnija, a što je istina možda se jednom otkrije kada budu otvoreni svi dosjei iz FBI, NSA, CIA-e i Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, ako nisu uništeni nakon same istrage.