Na Programskoj konvenciji održanoj u veljači 2018. Hrvatska stranka prava donijela je Programske smjernice svojeg rada
(https://www.hsp.hr/vijesti/na-konvenciji-u-zagrebu-hrvatska-stranka-prava-predstavila-programske-smjernice/)
Dio programskih smjernica je usmjeren prema zaštiti povijesne baštine, a drugi – veći dio – prema stvaranju temelja za budućnost Hrvatske kakvu želimo ostaviti svojim potomcima.
Hrvatska stranka prava se priprema za predstojeće parlamentarne izbore i ozbiljno radi na Izbornom programu koji će biti predstavljen javnosti u za to primjerenom trenutku. O načinu izlaska na parlamentarne izbore odlučiti će, sukladno Statutu HSP, Središnja tijela HSP, kao i o kandidatu kojega će HSP podržati na predstojećim predsjedničkim izborima. Nedavno smo svjedočili izjavama samoproglašenih „čuvara pravaškog ćudoređa“ koji su, loveći u mutnom, čak napisali da će HSP podržati aktualnu predsjednicu Republike – što se SIGURNO neće dogoditi.
Među temama koje ozbiljno tište sve hrvatske građane, a koje su također obuhvaćene Programskim smjernicama HSP, primjerice: poticanje investicija, demografska obnova i sl. posljednjih dana ponovno se rasplamsava sraz dvaju svjetova oko nikad riješenog pitanja – pozdrava „Za dom – spremni!“.
Stoga će ovaj tekst biti posvećen upravo tom pozdravu.
Prvo činjenice.
Pozdrav „Za dom“ javlja se u spjevu Pavla Rittera Vitezovića – „Opsada Sigeta“ objavljenog prije više od 330 godina, točnije 1684. Godine. Svega godinu dana nakon povijesne pobjede kršćanskih vojski nad Turcima kod Beča. Isti se izraz spominje i u operi „Nikola Šubić Zrinjski“ koju je Ivan Zajc objavio 1876. godine.
Nešto prije Zajčeve opere, legendarni hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski je, vodeći hrvatske bojovnike u bitke protiv Mađara, klicao: „Za dom“, a oni bi mu odgovarali: „Spremni umrijeti!“ ili „Spremi!“. To se događalo polovicom 19. stoljeća.
Stotinjak godina kasnije, u Drugom svjetskom ratu, korišten je pozdrav: „Za dom i poglavnika -Spremni“. Vidimo li neke razlike u odnosu na pozdrav o kojem govorimo?
I, na koncu, ono najvažnije. Tijekom velikosrpske agresije koju su podjednako okrutno provodili crveni (JNA) i crni (četnici) fašisti, pod okriljem Hrvatske stranke prava su osnovane Hrvatske obrambene snage (HOS). HOS-ovci su za svoj slogan uzeli: „Za dom spremni!“. Da li je to poklič Zrinjskoga, Jelačića ili Pavelića – neka lamentiraju povjesničari. Činjenica je da su tisuće mladića i djevojaka pod tim pokličem odlazile na bojišta, štiteći hrvatski narod i hrvatsko naslijeđe. Stotine ih se nije vratilo. Položili su svoje živote na Oltar Domovine. Bez uvjeta, bez pitanja, bez zahtjeva, bez ucjena. Samo iz ljubavi prema Domovini. I DOMovima naših ljudi.
Stoga pitamo, otkud onima koji su bitke tijekom Domovinskog rata gledali iz briselskih i zagrebačkih kafića i udobnih fotelja, pravo da danas brane pravo na pozdrav uz koji su ratovali, ginuli, bili ranjavani naši najbolji sinovi i kćeri?
Podsjećamo da su i glazbena djela koja zadrže „sporni“ pozdrav uredno registrirane u bazi ZAMP-a. Od najpoznatije – „Bojne Čavoglave“, preko Thompsonove „Bijeli golubovi“, potom „113. Šibenska brigada“ Miše Kovača, „Vukovi sa Svilaje“ i „Domovino“ Siniše Vuce, pa do „Sve do Zemuna“ Dražena Zečića, kao i mnoge druge, manje poznate, a u ZAMP-ov registar upisane. Tko ne vjeruje neka osobno provjeri.
Također podsjećamo da je HOS rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske priznat kao legalni dio Hrvatske vojske, kao i na to da su udruge HOS-a registrirane u Ministarstvu uprave, uključujući i grb HOS-a koji u sebi sadrži i „Za dom spremni“. Tko ne vjeruje neka i ovo osobno provjeri.
Stoga se, na kraju, moramo upitati: do kad će tzv. antifašisti – Titovi partizani i Dražini četnici koji staviše petokrake, tj. oni koji su pobijedili u Drugom svjetskom ratu, a izgubili u Domovinskom ratu, voditi Hrvatsku? Oni je ne vole, nego je samo sišu i uništavaju i pritom gaze i melju sve one koji im smetaju na tom putu uništenja Lijepe naše. A koga to? Pa one koji su u Domovinskom ratu POBIJEDILI. Hrvatske branitelje i sve druge kojima je Hrvatska u srcu, a ne u novčaniku.
Indikativno je da tim uništavačima Hrvatske – proisteklim iz oba kraka komunističke partije, „plavom“ i „crvenom“ – smeta „Za dom spremni“, a ne smetaju im „ustaške“ kune koje nemilice trpaju u svoje džepove i slažu na svoje bankovne račune.
Zaključno: uhljebi i dezerteri – ne dirajte hrvatske svetinje: hrvatsku himnu, povijesni hrvatski grb i zastavu, hrvatsku kunu i hrvatski pozdrav uz koji su ginuli najbolji među nama: „Za dom – spremni“! Za Hrvatsku se niste borili i nemate pravo braniti povijesno sjećanje onima koji jesu. Jasno?
Prof. dr. Zvonko Čapko
Glavni tajnik HSP
Ivica Vladava
Član Predsjedništva HSP i bivši pripadnik HOS-a
Oznake
Izdvojeni tekstovi