Velikoalbanska geostrategija i srpski projekt Otvoreni Balkan

Otvoreni Balkan je projekt koji bi formalno trebao izgraditi ekonomsku zonu između Albanije Sjeverne makedonije i Srbije. Projekt je objavljen 2019. godine.

Ideja je to bivšeg albanskog premijera Fatosa Nanoa koji je bio na vlasti od 2002. do 2005., a Edi Rama ju je obznanio u Berlinu 2019. godine. Planovi za to područje izneseni su u javnost u Novom Sadu iste godine. Prvo spominjanje ove ideje potječe još od početka 1990-ih. Nakon bombardiranja Srbije od strane NATO saveza i sukoba u Makedoniji ideja je napuštena, ali se nakon smirivanja stanja na Kosovu i Makedoniji obnavlja. Te su zemlje izjavile da će formirati jedinstveno tržište od 14 miliona ljudi do kraja 2020. godine. Ovom zonom roba i kapital između ovih zemalja brže bi tekli, ljudi iz tih zemalja mogli bi prelaziti granicu samo s osobnim kartama.

Radi tih ekonomskih podataka ideju prihvaćaju i mnoge međunarodne institucije.

Na samitu u Ohridu 2019. godine, predsjednik Srbije, premijer Albanije i Sjeverne Makedonije dogovorili su se da stvore ekonomsku zonu koja bi poboljšala političke i ekonomske odnose i ojačala kulturne veze među narodima. Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija proglasile su 10. listopada 2019. malu Šengensku zonu. Makedonci su na ovo pristali zato što se osjećaju najviše ugroženi od bugarskih pretenzija, te ne vide kako i ostali susjedi imaju želje za prisvajanjem dijela makedonskih teritorija. Umjesto toga oni u Srbima i Albancima vide suradnike koji im mogu pomoći da se odupru bugarskim pritiscima, ne shvaćajući kako bi se u trenutku nekih velikih nereda Srbi i Albanci vrlo brzo mogli i sa Bugarima dogovoriti o podjeli Makedonije.

Nakon sastanka Ohridu dolazi do podjela među Albancima. Albanci na Kosovu su protiv bilo kakvih veza sa Srbima radi svoga višestoljetnog iskustva višestrukih genocida od strane Srba. Međutim, Albanci iz Albanije gledaju dugoročne geostrateške interese Albanske države koja problem Kosova vidi kao riješen problem. Albanci na Kosovu su apsolutna većina i Kosovo će dugoročno biti dio Albanije. Pitanje je samo kako pripojiti dio Crne Gore na kojeg su Albanci većina i dio Sjeverne Makedonije na kojem su Albanci većina. Albanski interes je da te krajeve pripoje velikoj Albaniji, a Srbima bi bio interes da ostatak Crne Gore i Makedonije pripoje Srbiji. Kada su se Vučić i Edi Rama dogovorili o svojim interesima u Crnoj gori se pojavio Albanski političar koji je na iznenađenje mnogih počeo voditi politiku suradnje Albanaca sa crnogorskim Srbima. Zahvaljujući tome koalicijski savezi u Crnoj Gori su se počeli mijenjati, te je Milo Đukanović izgubio vlast. I tako su Velikosrbi postali vlast uz pomoć Albanskih sanjara Velike Albanije.