Za HND-ove nagradu Novinar/ka 2023.godine, finalisti su Nataša Božić Šarić, Ilko Ćimić, Dora Kršul i Hrvoje Šimičević finalisti za Novinara/ku godine
Hrvoja Šimičevića za nagradu su predložili Branko Mijić i Hrvoje Zovko uz obrazloženje „"Ono što novinara Novosti Hrvoja Šimičevića razlikuje od drugih stav je pit bulla prema temi: kad je se uhvati, ne pušta dok s nje ne otkine i posljednji komadić mesa. Ta posvećenost profesiji, upornost, upućenost i dosljednost gotovo da nema para u današnjem žurnalizmu i svrstava Šimičevića među posljednje Mohikance istraživačkog novinarstva u nas. A ti i takvi ne samo da ne bježe od istine, oni se ne boje ni posljedica koje njezino razotkrivanje može imati za takve autore",
Hrvoje Šimičević, novinar, kolumnist SNV-ovih NOVOSTI, piše govorom mržnje prema svemu što hrvatski promišlja i diše.
Gdje u njegovim tekstovima vide istraživačko novinarstvo?
Arogantno, degutantno, primitivnim izrazima i ne primjerenim rječnikom nameće svoje mišljenje, odnosno SNV-ovu velikosrpsko-jugoslavensku retoriku kao jedino moguću i jedino ispravnu. Kod svih SNV-ovih novinara i kolumnista to je imperativ, nema pluralizma, nema različitih svjetonazora, kod njih još uvijek vlada PARTIJSKO JEDNOUMLJE.
Zloduh komunizma opet je krenuo u svoj fanatičan i opasan pohod protiv svojih sugrađana, protiv vjerskih i ljudskih sloboda.
Takav HND, koji ovakve novinare predlažu za Novinara godine može samo postojati u ovakvoj zemlji Hrvatskoj.
Zemlji u kojoj se još nalaze ulice i trgovi s imenima komunističkih zločinaca . U kojoj političari odobravaju ponovo nazivanje ulica i trgova, parkova i obala imenima komunističkih zločinaca . U kojoj su još uvijek tvornice s imenima komunističkih zločinaca. U kojoj se gaze vjerske slobode i ljudska prava. U kojoj takvo stanje uopće ne zabrinjava novinare. U kojoj se pisnuti nije smjelo ni o jednoj žrtvi partizanskih komunističkih zločinaca, kojih ima još uvijek među nama, živi, zaštićeni i moćnih, koji veličaju komunizam,. U kojoj se jedan od 10 najvećih svjetskih komunističkih zločinaca, Josip Broz Tito slavi kao narodni heroj, i od njega se radi turistički brand, država komunističkih zločinaca kao raj na zemlji bez kazne i odgovornosti. Svjedočimo pojavi negiranja vlastitog naroda, u kojoj se busa u prsa antifašizmom, a da se pritom olako prelazi preko partizanskih zločina , ta i takva zemlja diže hajku na Katoličku crkvu , na kardinala i svećenike zbog komemoriranja i sjećanja na žrtve Bleiburga!
Jer tom komunističkom zloduhu to nisu žrtve, to su zločinci ! A što su ti komunistički zlodusi ? Oni nisu zločinci ? Zar masovno ubijanje bez suda i presude nije zločin? To je valjda ” humani čin milosrđa”??? To je zločin, zločin počinjen protivno svim ratnim i poratnim konvencijama, zločin protiv čovječnosti! I zato licemjerni komunistički zlodusi, sljednici komunističkih zločinaca traže zabranu komemoracija, zabranu misa , da se njihovi zločini ne spominju, da se i dalje sakrivaju!
Zašto bismo morali isticati jedne zločine, a preko drugih prelaziti?
Komemoriraju Jasenovac, a ne žele komemorirati Bleiburg, Tezno, Maribor i preko 600 jama u koje su sakrivali ubijene i zacementirali sa 12 pregrada da sakriju tragove svojih masovnih zločina! Nisu uopće zainteresirani izgraditi spomen obilježje za sve žrtve i to na mjestima na kojima su bila gubilišta. partizanskih zločina nad Hrvatima i Muslimanima.
Tako se i Šimičević obrušio na Crkvu HRVATSKIH MUČENIKA U UDBINI i pokojnog biskupa Mile Bogovića jer je to bila njegova ideja na tragu svehrvatskog pomirenja dr. Franje Tuđmana. To je za njega MORBIDNI prijedlog.!?
Pa naravno svi titoisti dijele mišljenje da žrtve nisu iste, da zločin nije zločin kada ga počini partizan titoist. „Ustaška i partizanska žrtva nisu iste žrtve i nisu jednako zaslužile svijeću i sjećanje, od vjerskih propovjedaonica do političkih govornica i svojih medija.“
Partizanima je valjda njihova ideologija dala nadljudska prava na ubijanje izvan svih međuljudskih i međunarodnih normi i pravila življenja.
Oni jednostavno smiju ubijati, pa tu beskrupulozno kao sa pravom na ubijanje uzimaju si pravo i Boga umiješati u svoju vladavinu prava.
„Osim što je Komisija za hrvatski martirologij u svojim istraživanjima koristila i prikupljene podatke Vukojevićeve družine, Bogovićev "svehrvatski grob" predstavlja svojevrsnu reinkarnaciju Tuđmanove ideje o "pomirbi", istina na drugoj lokaciji i uz određene preinake.“
Evo na takvom temelju nije ni čudno da izraste novinar Šimičević, Dežulovič, Ivančić i da si među sobom dijele nagrade, Faktograf, Autograf, Novosti , SAAB i antifašisti koji su punili jame-fojbe, klali svećenike i časne sestre, zatvarali ljude u logore, otvorili GOLI OTOK i Sv. GRGUR za žene.
Trebalo bi sve titoiste poslati da osjete kamen Golog otoka kojeg su zatvorenici cijeli dan razbijali, da osjete psihičku i fizičku torturu Titove Partije.
Time Šimičević u svojim kolumnama krši USTAV RH članak 38:
„Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.
Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.“
Isto tako krši članak 39. USTAVA RH :
Članak 39.
„Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“
Svi tekstovi SNV-ovih kolumnista šire i potiču vjersku i nacionalnu mržnju i nesnošljivost.
Da u Hrvatskoj funkcionira PRAVNA DRŽAVA, takvi tekstovi ispunjeni nacionalnom i vjerskom mržnjom ne bi se objavljivali unatoč slobodi mišljenja, jer i društvene mreže ograničavaju govor mržnje, huškanje na nacionalnu i vjersku netrpeljivost.
Šimičevi tekstovi naprosto ključaju od mržnje prema svemu što predstavlja hrvatski identitet: Katolička vjera, Katolička crkva, hrvatska povijest, ne samo 2.svjetskog rata, nego i prije, hrvatska kultura jezik i umjetnost..
Katolička crkva[1] „…desno krilo Katoličke crkve pripremalo je ovaj prostor, s vrhuncem u zamisli miksanja kostiju u "svehrvatskom grobu", cijelu jednu dekadu.“
„Hrvatska biskupska konferencija odlučila je 2010. godine osnovati Komisiju za hrvatski martirologij i postaviti Bogovića na njezino čelo. Povodom osnutka novog crkvenog tijela, Bogović je naveo da im je glavni zadatak "popisati svoje mučenike koji su znali živjeti i umrijeti za druge". Tako su ubijeni ustaše – za života potencijalni počinitelji ratnih zločina monstruoznih razmjera – samim nazivom komisije i obrazloženjem biskupa proglašeni martirima vrhunaravnih vrlina.“
Šimičević piše kao Titov agitprop. On kao da ne živi u demokratskoj državi Hrvatskoj, on je još uvijek u Jugoslaviji i za njega je Vukojevićeva komisija, SKANDALOZNA,
„Do 2000. godine ta je skandalozna komisija utvrdila da su 90 posto zločina u Hrvatskoj tijekom i nakon Drugog svjetskog rata napravili partizani“
Šimičević „ ne zna“ za Rezolucije EU o zločinima komunizma! Fašizam i komunizam dva istovremena zla[2] Vijeće Europe i Europski parlament, kao tijelo EU koje ima zakonodavne, nadzorne i proračunske ovlasti, u više su dokumenata osudili totalitarne režime. U svima njima istaknuto je kako su jednako zlo nanijeli i nacizam i komunizam, režimi koji dijele iste značajke: grubo masovno kršenje temeljnih ljudskih prava i nepoštovanje pravne države, djela nasilja individualna i kolektivna pogubljenja, smrt u logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropstvo, prislini rad i druge oblike masovnog terora "
Ali to Šimičeviću nije bitno, za njega je to povijesni, ustaški revizionizam, jer jugo-povijest treba zacementirati kao što su partizani zacementirali sa 12 pregrada HUDU JAMU, da se nikada ne sazna za njihova zlodjela. Ne smiju se otkrivati nove jame i nova grobišta, da se ne povrijedi „osjetljiva Šimičevićeva dušica, koja svugdje vidi ustaše, ali ne vidi komemoracije nad praznom Šaranovom jamom!?
Sve te Rezolucije nisu prihvaćene od SNV-a. Eto oni su umislili su iznad Vijeća Europe i Europskog parlamenta! Ma koja EU, Srbi svi i svuda….
Šimičević se oštro obrušio na samu ideju o Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini i tu pokazujući diktatorsku osobinu , kako bi on uredovao u Hrvatskoj Katoličkoj crkvi. ali mu ne smeta, dapače , što je SPC proglasila Svete novomučenike jasenovačke.
Ne smeta mu što SPC gradi memorijalni centra Jasenovac –Donja Gradina, kao stalni podsjetnik na „ugroženost“ Srba i „genocidnost“ Hrvata.
Degutantnim izrazima nedostojnim novinara i čovjeka komentirao je izgradnju Crkve hrvatskih mučenika u Udbini i povijest Hrvata, jer Hrvati po njemu nemaju na to pravo, ali izgradnja i širenje Jasenovačkog memorijalnog centra , e to je dobrodošlo!
Neće ići Šimičeviću i njemu sličnima. Mi Hrvati živimo u svojoj domovini Hrvatskoj i u njoj možemo graditi Crkve, slaviti naše hrvatske junake, našu hrvatsku povijest sviđalo se to njima ili ne!
I uopće me ne bi bilo briga za njegovo mišljenje, da ga Hrvatska Vlada iz Proračuna koji svi mi punimo, ne plaća za pamflete, kojima pljuje u tanjur koji ga hrani!
Što sve sebi Hrvoje Šimičević dopušta? Sa kojim pravom?
Članak u Novostima SNV-a „Vukić opet rado viđen gost na HRT-u“ od 8.11 2023, je čisti Titoistički agitprop.[4]
Zanimljivo je da su mi po nalogu Milorada Pupovca blokirali pristup svim medijima SNV-a, što je tako jadno, jer je danas pristup internetskim sadržajima nemoguće blokirati. Uvijek postoji način zaobići blokadu!
SRAMOTNO nametanje svog mišljenja kao jedino mogućeg i jedino ispravnog. I ne samo to, Šimičević izigrava cenzora, on HRT-u određuje koji novinari smiju, a koji ne smiju NASTUPATI NA HRT-u. To pravo valjda crpi iz POZICIJE KOALICIJSKOG PARTNERA svojega šefa MILORADA PUPOVCA. Time krši Ustav RH članak 38, o slobodi mišljenja. " Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja.“ I članak 39, kojim potiče na nacionalnu mržnju.
Kako sam bila sudionik te emisije mogu svjedočiti da Šimičević izvrće riječi , manipulira i imputira i ono što nije izrečeno. [5] Svi mogu provjeriti i preslušati emisiju!
Nepojmljivo tendenciozno, zlurado, sa puno mržnje Šimičević je opisao emisiju TOLERANCIJA, Očito je njemu tolerancija nepoznat pojam.
Citiram „Zbog ovakvih skandaloznih stavova, lišenih znanstvenih skrupula, Vukićevo prirodno stanište su opskurni, krajnje desni i huškački "mediji". Malo se kad dogodi da njegove zaključke bez kritičkog odmaka prenese kakav srednjostrujaški, a još manje javni medij, koji bi trebao posebno paziti na ono što pušta u eter.“
Šimičević treba najprije pogledati svoje rigidno-titoističke stavove, pa onda suditi o tuđim stavovima.
Po Šimičeviću nema slobode medija. Mediji su strogo dirigirani i trebaju „ posebno paziti na ono što se pušta u eter“ Puštati samo jugo-titoističku povijest!
Umjesto istine Titoistički agitprop!
Šimičeviću nisu skandalozne brojke od 800 tisuća, pa 700 tisuća ubijenih, pa 20 tisuća ubijene djece u Jasenovcu, sa kojima srpska strana manipulira i stigmatizira Hrvate kao zločince.
To je skandalozno i povijesno netočno!
Naravno Šimičević hvali mladog povjesničara Milana Radoševića, koji je kao povjesničar izbjegao direktno odgovoriti na pitanje fojbi nakon 1945. godine. Umjesto odgovora počeo je pričati o fojbama 1943.godine i Talijanima, što je meni bilo smiješno, kako očito manipulira, jer dobro poznajem povijest Istre i iz neposrednog svjedočenja iz prve ruke, svjedoka tog vremena i tih zbivanja.
Tako nismo dobili odgovor da je nakon završetka rata u lipnju 1945.godine u fojbama nestao mladi svećenik bl. Francesco Bonifacio, da je u fojbama nestalo 4000-6000 ljudi, najviše istarskih narodnjaka, da je zaklan mladi svećenik Bl. Miroslav Bulešić, da je mnogo svećenika čamilo u titovim zatvorima. To je povjesničar Radošević vješto izbjegao odgovoriti.
SNV i njihove NOVOSTI nisu iznad USTAVA RH iako se Šimičević postavlja kao vrhovni državni cenzor, a ne novinar kolumnist. Njegovi tekstovi su degutantni pamfleti iz kojih kulja mržnja na sve hrvatsko!
Nagradu za ovakvo pisanje ničim nije zaslužio i tko god za njega bude glasao neka mu bude na savjesti, ako je uopće ima.
ŠIMIČEVIĆEVI tekstovi i kolumne čisti su govor mržnje na sve što hrvatski diše!
Lili Benčik/hrvatskepravice
[1] https://portalnovosti.com/ustase-se-vracaju-kuci
[2] https://informator.hr/strucni-clanci/europske-rezolucije-o-osudi-totalitarnih-sustava
[3] https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
[4] https://www.portalnovosti.com/vukic-opet-rado-viden-gost-na-hrt-u
[5] https://radio.hrt.hr/slusaonica/tolerancija?epizoda=202311061210
Oznake
Izdvojeni tekstovi
Željka Žeki
Tihomir Čuljak
