Zašto mrze Kolindu Grabar Kitarović?

Kada je Kolinda Grabar Kitarović došla na Pantovčak prvi potez joj je bio uklanjanja biste komunističkog zločinca Josipa Broza Tita. Mnogi danas kažu kako je to sitni simbolički potez, ali to je znak velike naivnosti. Ovim potezom Predsjednica je napravila veliki civilizacijski iskorak iz ideološkog mraka u smjeru zapadnog kulturnog kruga. Ovim svojim potezom Predsjednica je stekla snažne neprijatelje koji je mrze iz dna duše. Oko 20 posto stanovništva još uvijek duhovno živi u vremenima komunističko jugoslavenskog totalitarizma, te ne mogu oprostiti Kolindi što je njihovog "boga" poslala na povijesno smetlište. Jedan od tih, Josip Mnolić se odmah nakon objave Kolindine kandidature oglasio svojom prognozom pobjede Milanovića u prvom krugu. Ovaj tip je očito uvjeren kako su 45-te većinu iskrenih Hrvata istrijebili i kako su u Hrvatskoj većina Jugoslaveni hrvatskog porijekla. I svi ovi neprijatelji danas na raznim medijima, portalima i mrežama svojim tekstovima i komentarima prosipaju čistu i nedvosmislenu mržnju, mržnju koju nikada do sada nisam u ovolikom obimu vidio ni u jednoj predizbornoj kampanji.

Dugi potez predsjednice Kolinde je prekid sa politikom inicijative povezivanja Zapadnog balkana.

I ovo naivci vide kako blagi simbolički potez, iako je time zgazila Račanovu i Mesićevu politiku detuđmanizacije, te je Hrvatsku snažno vratila na politiku Franje Tuđnama koji nas je izveo iz Jugoslavije. Ovime je dodatno na sebe privukla mržnju svih jugonostalgičara.

Prihvaćanjem Višegradske inicijative povezivanja država središnje europe, Austrije, Mađarske, Češke, Slovačke i Poljske Predsjednica je dirnula u same temelje Europske Unije. Europska unija nije emocionalna zajednica, već je to u prvom redu interesna zajednica. Ovu zajednicu su osnovale velike europske države sa namjerom širenja vlastitog tržišta i sprječavanja njemačke hegemonije. Ujedinjavanjem istočne i zapadne Njemačke ona je počela pretvarati u najjaču europsku ekonomsku silu, te je u savezu sa Francuskom i nekoliko manjih sjevernih zemalja počela dominirati Europom, te nametati svoje interese drugima. Perifernim državama ta njemačka dominacija donosi velike ekonomske gubitke, osobito u trgovini sa susjednim izvaneuropskim državama. Zbog toga je Velika Britanije odgovorila Brexitom, dok su istočne države odgovorile Višegradskom inicijativom koju je predsjednica Kolinda proširila sa inicijativom Tri mora. Ovime je nastojala povratiti dio državnog suvereniteta Hrvatskoj, a to je nakon pobjede predsjednika Donalda Trumpa postao trend koji podržava SAD. (Iako se tada ovoj inicijativi snažno protivila i notorna Vesna Pusić, zanimljivo mi je kako je zadnjih dana čak i ona pohvalila ovu inicijativu, možda zbog shvaćanja kako Tramp neće brzo odletjeti pa se želi ugurati prema njemu.) Vizija tog udruženja bivših socijalističkih srednjoeuropskih zemalja temelji se na zaštiti zajedničkih gospodarskih interesa, te poticanju slobodne međusobne trgovine (a ne samo posredno preko Njemačke), te razvoja prometne infastrukture i suradnje na energetskom planu. U Višegradsku skupinu (Poljska, Slovačka, Češka i Mađarska) smo pozvani i 2014. kada je mađarski ministar vanjskih poslova Tibor Navracsics predložio da se Višegradska skupina, popularno znana kao V4, proširi na Hrvatsku i Sloveniju, ali su Milanović i Josipović to odbili. Inicijativu Tri mora američki predsjednik Tramp je prihvatio sa odobravanjem, dok se kod Merkelove i Macrona pojavila snažna mržnja prema predsjednici Kolindi. I zbog toga njihove obavještajne službe danas snažno rade protiv Kolinde.

A te službe znaju biti vrlo efikasne u provođenju svojih zadataka.

Zbog puno manje greške u srpnju 2009. Sanader je morao dati ostavku, samo zato što su se Amerika i Njemačka pobojale kako bi prodajom dionica INA-e Mađarima Rusi mogli doći u posjed INA-e, posredno preko MOL-a. Pošto Predsjednica nije birana u saboru, već na izborima nju Nijemci i Francuzi nisu mogli rušiti odmah, već su morali čekati izbore. A kako se ruše tuđi državnici gledamo već godinu dana. Naručenim medijskim člancima minorizirati i ismijavati sve dobro, te prenaglašavati izmišljene mane je jedna od osnovnih strategija, još od doba Goebelsa.

Promjenom vlasti u Banskim dvorima i sa toga brda se počela voditi politika obrane dugoročnih strateških nacionalnih interesa, ali je zbog toga vrlo brzo odletio i Tomislav Orešković, zajedno sa Karamarkom kada je dao podršku inicijativi izgradnje LNG terminala. Premijer Orešković počeo je pripreme za izgradnju LNG terminala za pretovar ukapljenog plina na Jadranu. Hrvatska većinu plina kupuje od Rusa, a izgradnjom LNG terminala postojala bi mogućnost kupovine plina i od drugih dobavljače, te bi samim izgradnjom terminala Rusi izgubili monopol, pa bi morali prodavati plin po nižoj cijeni. To se Rusima nikako nije dopalo, pa su i njihove službe počele raditi na rušenju Oreškovića i Karamarka, ali su za rušenje Kolinde koja je dala podršku projektu LNG-a i oni morali pričekati izbore. I zbog LNG-a Rusima su se pridružili Nijemci. Oni su izgradili svoj plinovod preko Baltika, te im je interes što više plina transportirati tim putem, a ne da mi potencijalno dio kolača uzimamo preko Omišlja.

Svi ovi potezi udružili su naše stare udbaše sa njemačkim i ruskim interesima koji danas zajednički djeluju preko raznih "poduzetnika" i "analitičara", kojima čak i krajnji desničari nižeg stupnja inteligencije sve više vjeruju.

I zbog obrane Hrvata u BIH predsjednica Kolinda je izazvala mržnju mnogih.

Zahvaljujući poboljšanju odnosa između Putina i Erdogana Bošnjaci nastoje što više marginalizirati BIH Hrvate, te stvoriti muslimansko srpsku koaliciju, najprije u BIH, a postepeno ju proširiti na Kosovo i Albaniju, te Crnu Goru. Zbog te nove balkanske srpsko muslimanske koalicije 31. 10. 2016. u Orašju uhićuju deset hrvatskih branitelja. Predsjednica Kolinda to odmah prepoznaje, te traži jačanje obrane juga Hrvatske. Javno govori o opasnoj situaciji u BIH, predlaže obnovu vojnog roka i raspoređivanja vojnih snaga u dolinu Neretve oko Ploča. Na ovo reagiraju i iz Beograda i iz Sarajeva snažnim izljevima mržnje prema njoj, a o čemu naši mediji gromoglasno šute. Čak što više, uvjeravaju javnost kako mi u obranu i ne trebamo ulagati, niti kupovati avione i ostalo, pošto nas štiti NATO savez. Pri tome šute o tome kako mi po pravilima NATO-a moramo 2 posto budžeta ulagati u obranu, te nije moguće sredstva za oružje i obranu preusmjeriti u zdravstvo, školstvo, kulturu ili socijalu. Sredstva za obranu možemo potrošiti za plaće većeg broja vojnika, ili za avione, ili za neko drugo oružje, ali sredstva za obranu ne smijemo smanjivati, ako želimo održati podršku NATO saveza, a što mnogi malo umnici ne shvaćaju.

Iako je Vučić sklopio dobre dogovore sa Bakirom Izedbegovićem, a na štetu BIH Hrvata između beograskih i banjalučkih Srba pojavljuje se razdor. Dodig shvaća kako bi nakon potpune marginalizacije Hrvata od strane Bošnjaka na red mogli doći i Bosanski Srbi.

Istovremeno i Čović zove u pomoć predsjednicu Kolindu kako bi pomogla u razbijanju Bošnjačko–srpske koalicije. Tada predsjednica Kolinda organizira odlazak u Rusiju na sastanak sa Putinom koji se dogodio 18.10. 2017. u Sočiju. Pri tome je predsjednica Putina pozvala u Hrvatsku, jer do sada niti jedan ruski predsjednik nije bio u službenoj posjeti. Time je nastojala smanjiti pritisak na Hrvate i Hrvatsku, a udbaški mediji umjesto o mogućim razlozima putovanja pišu o njenoj frizuri i odjeći.

Zbog svojih dugoročnih interesa Dodik organizira susret u Beogradu sa Vučićem 6.12. 2017. kada su se susreli Vućić, Izedbegović i Čović u Beogradu, gdje traže izmjenu izbornog zakona, ali Izedbegović ne želi promijeniti izborni zakon u federaciji BIH kako bi Hrvati mogli slobodno birati svoje predstavnike u tijelima BIH i Federacije BIH.

Nakon toga predsjednica Kolinda organizira put u Tursku kako bi spriječila potpunu političku marginalizaciju BIH Hrvata, te se 9. 1. 2018. sastaje sa Erdogan gdje od njega traži da podupre ravnopravnost Hrvata u federaciji BiH. Malo nakon toga, 17. 1. 2018. Predsjednica putuje u Sarajevo kako bi razgovarala sa članovima predsjedništva BIH ne bi li ih nagovorila na promjenu izbornoga zakona. Na sve ove njene napore Srbijanski i Bošnjački mediji reagiraju otvorenim medijskim izljevima mržnje prema njoj. Kako bi promijenila stavove Vučića ona traži sastanak i sa njim, na što on pristaje, pošto se ne želi posvađati sa Dodigom, ali pod uvjetom da dobije službeni poziv u Zagreb. Međutim, u Beogradu se svi sa tim ne slažu, te tako proruski orijentirani šef srpske diplomacije Ivica Dačić organizira izložbu "Jasenovac-pravo na nezaborav", a povodom otvaranja izložbe izjavljuje "kako je važno ukazati na zločine koji su odneli stotine hiljada života i koji ne smeju biti zaboravljeni". Zbog tih neslaganja dolazi do novog susreta između Izedbegovića, Vučića i Erdogana 29.1.2018., što je beogradski tisak najavio kao moguću prekretnicu u dosadašnjoj komunikaciji Beograda i Sarajeva. Nakon sastanka Bakir Izetbegović je izjavio kako je od srpskog predsjednika Aleksandra Vučića dobio "povijesno" obećanje da njegova zemlja više nikada neće biti uzročnikom problema za BiH. Isti dan 29.1. 2018. predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavljuje kako je susretom nezadovoljan, te traži trilateralni sastanak potpisnika Deytonskog sporazuma sa BIH vrhom, a to su Srbija i Hrvatska. Vućić pristaje, ali čim dobije poziv od predsjednice Kolinde za posjet Hrvatskoj. Susret se dogodio 12.2. 2018. godine.

Iako je na ovaj poziv Vučiću Predsjednica pristala zbog zaštite interes BIH Hrvata upravo Hrvati porijeklom iz BIH, u nedostatku objektivnih informacija nejžešće reagiraju. Mnogi najveći desničari bez sposobnosti dugoročnog analitičkog razmišljanja čak je proglašavaju veleizdajnicom, iako je Vućić i prije bio u Hrvatskoj.

Devet dana nakon Vučićevog dolaska u Zagreb ruski ministar vanjskih poslova Lavrov 21.02.2018. dolazi u Ljubljanu na sastanak sa Erjavcem na razgovor o 'Nestabilnom Zapadnom Balkanu', a iz Ljubljane dolazi u Srbiju. Pošto je do ovog došlo odmah nakon Vučićevog posjeta Zagrebu logično je zaključiti kako je Lavrov došao provjeriti što je dogovoreno u Zagrebu, te kako nagovoriti Vučića da odustane od podrške Hrvatima u BIH.

Kako bi barem Amerikance navela na promjenu politike u BIH predsjednica Kolinda Grabar Kitarević je od 27. 7. do 30. 7. 2019. boravila u Izraelu.

Službeno, potpisala je sporazum o suradnji izraelske luke Haife i hrvatske luke Rijeka. Razgovarali su o izgradnji tvornice streljiva i drugim projektima gospodarske suradnje. Prilikom razgovora iza zatvorenih vrata Predsjednica je razgovarala i o problemima u BIH sa jačanjem islamizma, te je istaknula razliku između migranata i izbjeglica tvrdeći kako će Hrvatska rado pružiti azil izbjeglicama, no migranti koji su samo u potrazi za boljim životom ne bi trebali kršiti zakone i pravila međunarodnih granica. Pri tome je u Izraelskim medijima izašao članak u kojem se tvrdi kako je o BIH rekla da je riječ o ‘vrlo nestabilnoj’ državi koju su ‘u nekim aspektima preuzeli ljudi povezani s Iranom i terorističkim organizacijama’ kao i da tu državu ‘kontrolira militantni islam, koji je dominantan u postavljanju agende’. To je izazvalo veliko nezadovoljstvo Bošnjaka u BiH, te jugonostalgičara u Hrvatskoj koji su počeli preko svih medija izlijevati svoju mržnju prema njoj. A na društvenim mrežama su izljevi mržnje postali prevladavajući. Od ovog posjeta Predsjednica je ostvarila dvostruku korist. Dobila je naklonost Izraelaca za ideju slabljenja moći Muslimana u BIH, što bi preko židovskog svjetskog lobija moglo imati utjecaja i na politiku SAD-a.

Iako je sve ove poteze vukla u interesu BIH Hrvata zanimljivo je kako u Hrvatskoj upravo među Hrvatima porijeklom iz BIH najbolje raste sjeme mržnje bačeno među njih, te šire parole kako ništa nije napravila, kako se samo naslikava i kako nas svuda u svijetu sramoti, iako ju svi strani svjetski mediji izrazito pohvaljuju. Kao pravi politički analfabeti nasjedaju na stare udbaške metode bacanja sumnji i zavada, pri čemu najveću ulogu imaju razne matanovske mutikaše koji su prije 5 godina ubačeni među njene savjetnike, a koje je ona otjerala čim je shvatila o kakvim se mračnim tipovima radi. A najviše me čudi što na takve organizirane i osmišljene medijske kampanje nasjedaju čak i ozbiljni domoljubni analitičari poput admirala Loše koji je naš najbolji vojni strateški analitičar, ali je očito kako za političke i gospodarske strateške analize nije dovoljno kompetentan.