Bitka za Bijelu vojarnu (kasarnu Milan Stanivuković - Karula)

Kasarna Milan Stanivuković-Karaula opkoljena je 15. rujna. Od 15. do 17. rujna trajali su pregovori i borba za zauzimanje zloglasne Bijele kasarne. Iz kasarne je često otvorena pješačka, minobacačka i tenkovska vatra po gradu i po linijama obrane. Tako je 13. rujna od puščane paljbe iz kruga kasarne ranjen jedan djelatnik SJP koji je išao na redovni rad u matičnu bazu i kretao se vozilom duž prometnice u blizini kasarne. Nakon što je od državnog vrha odobrena blokada vojarni Zapovjedništvo obrambenih snaga za istočnu Slavoniju i Baranju donosi odluku o osvajanju neprijateljskih uporišta u samom gradu Osijeku. U akcijama su, osim pripadnika hrvatske vojske, angažirane i snage PU Osijek, poglavito postrojba SJP. Zbog neprijateljskog topničkog granatiranja i raketiranja iz aviona tijekom trodnevnih borbi stradalo je više od 50 građana Osijeka.

U napadu su sudjelovala postrojba SJP raspoređeni u 14 grupa koje u suradnji sa snagama HV potpuno okružuju kasarnu. Topničku potporu snagama SJP osiguravali su jedna MB posada IV PP naoružana s MB 82 mm, te bitnica MB 120 mm 106. br. ZNG.

Dijelovi 1. i 2. satnije 1. bataljuna 106. br. ZNG dobivaju zadaću blokiranja mogućeg upada jedinica JNA u kliničku bolnicu Osijek. Prateći vod i dijelovi 1., 3. i 4./2./106. br. ZNG drže južne prilaze vojarni (od naselja Feđe Milića do kraja naselja Đ. Salaja). Pri ovome je bilo puškarnja u kojem su borbeno neiskusni pojedinci sa juga pucali na zgrade JNA, a kada bi promašili ti bi metci pogodili zgrade bolnice.

U napadu sudjeluje i protuzračna obrana 106. br. ZNG topovima Erlikon 20 mm, na kamionima, te samostalna satnija SNO s bestrzajnim topovima postavljnima na jugoistočne izlaze iz grada prema Tenji i Nemetinu.

U kasarni su se nalazili dijelovi 12. mbr JNA jačine ojačane oklopno-mehanizirane bojne.

Tijek borbenih djelovanja

Već prvog dana borbenih djelovanja (15. rujna) jedna grupa djelatnika SJP uspjela je probiti neprijateljsku liniju obrane kasarne i zauzeti zgradu vojne policije JNA.

Dana 16. rujna druga grupa SJP naoružana bestrzajnim topom probija ogradu kasarne i zauzima jugoistočni dio.

 Kako bi se oslabile naše snage oko kasarne JNA je izvela fingirani napad oklopno-mehaniziranog voda u Nemetinu. Također je predhodni dan i taj dan od jutra 14. tenkova krenulo iz Tenja prema Osijeku preko Drvaruše povišene kote između šume Rosinjača i Jsipin Dvora, gdje je 7 tenkova ostalo kao zaštita za preostalih 7 koji poljem došli paralelno do nivoa Tufeka sa zapadne strane, oko 700 metara od južne obilaznice. Cijeli dan gađali su kuće na rubu grada. Tenkovi su navečer otišli, ali su se ujutro opet vratili, te ponovno granatirali rubne kuće po Sisačkoj ulici. Drugi dan u rovove su došli svi oni iz ZNG-a i policije koji imaju protuoklopna sredstva, a koji su do tada bili raspoređeni oko Bijele vojarne i Poligona C.

Suočeni s borbom u okruženju i stalnim stezanjem obruča oko kasarne te gubitkom jednog dijela vojarne , uža skupina neprijateljskih zapovjednika smještena u dva tenka i dva transportera odlučila se na bijeg, ostavivši svoju vojsku. Bijeg je organiziran probojem naših položaja prema Vukovarskoj ulici i daljim izvlačenjem prema Hutlerovoj, te su prošli pokraj tvornice Sloboda, odakle su nastavili pkrema Klisi.

Preostali oficiri JNA su povlačenje protuoklopnog oružja u rovove uz obilaznicu iskoristili za bijeg u Staru Tenju, te produžetak kretanja prema Sarvašu, koji je pao toga dana.  Vrlo lako su se probili sve do Tenje zato što su naše jedinice bile raspoređene tako da su tenkovi JNA imali slobodan koridor prema Tenji. Pri ovom granatiranju tekovi su oštetili i nosive stupove nadvožnjaka preko južne obilaznice, pa tenkovi u bijegu nisu mogli prijeći preko njega, te su morali skrenuti na tenjsku cestu i tuda prijeći južnu obliaznici, te nastaviti prema Tenju. Tek kada su se probili iz vojarne vojnici iz okolnih postrojbi koji su bili na odmoru uspjeli su dotrčati do puta kojim su tenkovi prošli, ali su uspjeli tek na željezničkoj pruzi uništili dva tenka koji su krenuli pogrešnim smjerom. Nakon bijega oficira na bijeg se odlućio i dio vojnika tako da je još 10 tenkova i 2 oklopnjaka, sanitetsko vozilo i Picgauer uspjelo pobjeći do Tenja. Tu ih je dočekala tenjska satnija. Iz osječke vojarne JNA tenkovi se 17. 9. probijaju iz obruča prema Tenju, te branitelje Tenja napadaju s leđa. Pri tome pogiba zapovjednik pratećeg voda Franjo Bertanjoli, te vojnici Miroslav Grgić i Petar Haupert. Željko Buljević iz protuoklopne desetine uspijeva uništiti jedan tenk T 55. U borbi branitelji uništavaju i jedan pitzgauer, i jedan oklopni transporter, a dva tenka i jedan transporter nailaze na mine i bivaju onesposobljeni. U borbi je poginulo i desetak vojnika JNA, a jedan ročni vojnik je zarobljen. Nakon probijanja prema Starom Tenju produžuju prema ekonomiji Klisa, a odatle prema Sarvašu koje je taj dan palo.

Nakon njihovog bijega oko 17 sati, 17. rujna kasarna je u cijelosti zauzeta.

Popis angažiranih snaga

2. satnija/1. bojne/106. br. ZNG;

1. satnija/1. bojne/106. br. ZNG;

prateći vod i dijelovi 1., 3. i 4./2. bojne/106. br. ZNG;

vod PZO/106. br. ZNG;

postrojba SJP;

minobacačka posada MB 82 mm – IV. PP B. Manastir;

bitnica MB 120 mm 106. br. ZNG;

samostalna satnija SNO s bestrzajnim topovima;

pojedinci i dijelovi 3. br. ZNG (kamion s protugradnim raketama).

Prilikom zauzimanja ove kasarne poginuo je jedan djelatnik SJP, a ranjeno je 5 djelatnika. Tri pripadnika 106. brigade su teško ranjena, četiri lakše ranjena pripadnika 2. satnije/1. bojne i 4 pripadnika 2.i 3. satnije /2. bojne 106. br ZNG. Teško su ranjena 2 pripadnika PZO/106 br ZNG.

Zarobljeno je 70 neprijateljskih vojnika, dva tenka i više oklopnih transportera.

U tom trenutku Osijek je okruživala 12 mehanizirana brigada koja je postepeno pobjegla iz grada. Imala je dva oklopna i dva mehanizirana bataljuna sa 62 tenka. Također je tu bila 51 mehanizirana brigada sa dva mehanizirana i dva oklopna bataljuna sa šezdesetak tenkova, te haubičkim divizionom od 8 haubica 122 mm, te 11 topova 100 mm. Nasuprot njima 106. brg je držala liniju Nematina - Močari - Kriva bara - Kolarevica - Josipin Dvor -Kolođvar -Ivanovac. Umjesto tenkova i topova imali su samo pješačko oružje i ponegdje iskopane rovove. Međutim, raspoloženje branitelja je još uvijek bilo takvo da su najčešće smatrali kako neprijatelje možemo potjerati do Beograda pa rovove ne trebamo ni kopati. Uskoro nakon pada skladišta Lug 106. brigada drži i položaje Poljoprivredni fakultet – Tufek – Policer, a nakon krajem listopada i Rosinjaču.