Bitka za Sarvaš

Sarvaš je selo koje se nalazi na cesti između Osijeka sa zapadne strane te Bijelog Brda s istočne strane, koja dalje vodi prema Erdutu, Aljmašu, Dalju, a preko Erdutskog mosta u Vojvodinu.
Nakon održanih izbora i uspostave nove vlasti došlo je do organiziranog i ilegalnog naoružavanja dijela srpskog stanovništva s ciljem rušenja demokratske vlasti u Hrvatskoj. Sredinom ožujka Srpska demokratska stranka (SDS) najavila je demonstracije protiv demokratski izabrane vlasti u Republici Hrvatskoj za 24. ožujka u Dalju.
Sredinom travnja uslijedila je usmena zapovijed načelnika PU Osijek da se postrojba SJP uputi u Dalj sa zadaćom hvatanja paravojnih skupina naoružanih Srba koji su u to vrijeme već uvelike uspostavili kontakte s JNA na lijevoj obali Dunava u namjeri ilegalnog i masovnog naoružavanja ljudi u Dalju, kao i po selima s većinskim srpskim stanovništvom od Vukovara do Osijeka. Uhvaćena su trojica pobunjenika koja su čamcima prevozilo oružje, a i petoricu koja su došla preuzeti oružje. U jutarnjim satima, veliki broj Srba demonstrira pred PP Dalj i traže puštanje zarobljenih. Taj da pripadnici temeljne policije srpske nacionalnosti napuštaju postaju i stavljaju se na stranu pobunjenika. Srbi pokušavaju nasilno ući u postaju, ali ne uspijevaju.
Kroz selo su prolazile sve policijske intervencije koje su se vršile na području prema Srbiji.
Dana 2. svibnja na temelju usmene zapovijedi načelnika PU Osijek jedna je jedinica upućena u Borovo Selo radi oslobađanja dvojice svojih djelatnika koji su u noći prvog na drugi svibnja, obavljajući redovite zadaće u civilu, civilnim vozilom upali u zasjedu pobunjenih Srba u Borovu Selu. Tada je specijalna jedinica policije (SJP) se sa šest kombi vozila, tri landrovera, dva civilna vozila i po jednim civilnim kamionom i oklopnim vozilom TAB uputila u pravcu Borova Sela preko Nemetina, Sarvaša, Bijelog Brda i Dalja.
Krajem ožujka i početkom travnja u tijeku je ilegalno naoružavanje srpskog stanovništva koje je organizirano provodila JNA. Uz pomoć informatora došlo se do informacija o jednoj ilegalnoj pošiljci naoružanja koja je vodenim putem trebala biti isporučena iz Borova Sela za pobunjenike u Dalju. Načelnik PU Osijek dao je usmenu zapovijed postrojbi SJP da spriječe dostavu naoružanja u Dalj, što je i učinjeno.
Regionalni krizni stožer za Slavoniju i Baranju 8. lipnja 1991. je izdao zapovijed dobrovoljačkim odredima Narodne zaštite (DONZ) za zaprečivanja prometnica, zajedno s pripadnicima MUP-a. Uspostavljene su nadzorne točke kod Poljoprivrednog fakulteta, na ulazu u Tenju iz pravca Osijeka, na prilazu Tenji iz pravca Klise, kod INA-e, na izlasku iz Čepina, na izlasku iz Sarvaša, kod pustara Seleš i Bricin Bunar. Određeno je i osiguranje i dežurstva u ŽTP-u.

U lipnju 1991. ustrojena je 1. satnija 1. pješačke bojne 3. A brigade ZNG u Erdutu koja je s temeljnom policijom iz Dalja organizirala obranu Dalja, Erduta i Aljmaša. Postavljeni su punktovi na izlazu iz navedenih mjesta. Redovnim ophodnjama, jačine desetine, postrojba nadzire stanje prometnica i područja Erdut – Dalj – Bijelo Brdo – Sarvaš – Osijek.

Dana 20. lipnja u ranim jutarnjim satima na ulazu u Bijelo Brdo ophodnja 1. pješačke satnije je bila napadnuta od strane jedinice pobunjenih Srba, te napadnuti policajci uzvraćaju. Borba je trajala oko jedan sat. Na neprijateljskoj strani bila su dva mrtva, tri ranjena i četiri zarobljenika. Sljedeći dan, u jutarnjim su satima pobunjenici u Bijelom Brdu zarobili autobus pun radnika koji su išli na posao u Osijek. Rezultat pregovora između pobunjenika iz Bijelog Brda i civilnih vlasti RH organiziranih tijekom dana, bila je razmjena zarobljenih radnika za četvero pobunjenika. I od tada je Bijelo Brdo ostalo zatvoreno za promet, a Sarvaš je ostao zadnje selo u koje se moglo normalno doći cestom. Selo su branili domaći naoružani dragovoljci. Kako bi se prekinula komunikacija iz Bijelog Brda prema Veri i Klisi preko poljskih puteva 1.7. je u polje pokraj Sarvaša uz Ciglanu raspoređena jedna satnija 1. bataljuna 1. bojne 106. brigade. Radi lošeg taktičkog rasporeda u polju bez ikakvih zaklona dolaskom jutra vojnici su se pobunili i povukli se s ovog položaja. Tako je opet obrana Sarvaša ostala na lokalnim dragovoljcima.
Kako bi se spriječio dolazak postrojbi JNA preko mosta u Erdutu izvršeno je djelomično inženjerijsko osiguranje, a djelomično su zapriječeni i prilazi Erdutskom mostu prijenosnim ježevima, ojačanih s nekoliko protutenkovskih mina, koliko su imali.

Nastavni centar Erdut raketiran je 25. srpnja zrakoplovstvom JNA i granatiran iz pravca Srbije zajedno s objektima odmarališta Vodovod, Erduta i Dalja. U isto su vrijeme raketirani i Vinkovci.

Napad na naše snage u Erdutu i Dalju počeli su ujutro 1. kolovoza topovskom paljbom na Obučni centar u Erdutu u kojem su bili smješteni pripadnici ZNG, te po Erdutu i Dalju.
Obranu su činile;
- pješačka satnija 1. pješačke bojne 3. A br. ZNG,
- pripadnici 106. br. ZNG (držali mostobran i brinuli se za smještaj ljudstva u brodski šleper),
- pripadnici PP Dalj (pod borbom i stalnim dodirom s neprijateljskim snagama izvlačili se kroz ritove do Sarvaša),
- naoružani pripadnici Narodne zaštite (zajedno s pripadnicima 106. br držali mostobran),
- prva riječna postrojba (kasnije postala RRF).

U napad su krenule 1. omb./51. okbr (Pančevo), 1. omb./36. okbr (Subotica), 18. pbr. (Novi Sad) 1. td./12. Korpusa te pobunjenici iz Borova Sela, iz Bijelog Brda i Dalja. Oklopno-mehanizirane jedinice JNA prešle su Dunav, osiguravale most i držale položaje kao mostobran za buduća angažiranja. Jedina slobodna prometnica bila je prema Aljmašu, te dalje Dunavom i Dravom do Sarvaša i Osijeka.
Ujutro 1. kolovoza napadu na PP Dalj prethodila je topovska paljba neprijatelja na Obučni centar u Erdutu u kojem su bili smješteni pripadnici ZNG, te po Erdutu i Dalju.
Civilno pučanstvo tijekom borbi izvlači se prometnicom prema Aljmašu uz pomoć pripadnika ZNG iz Erduta. Uskoro četnika iz pravca Bijelog Brda, te oklopno-mehanizirana kolona JNA iz pravca Erduta ulaze u Dalj i zatvaraju obruč oko samog centra sela i objekta PP. Dio djelatnika sa zapovjednikom PP koji su branili položaje u centru sela uspijevaju se probiti do, katoličkog groblja, a padom noći probijaju se kroz polja iz obruča, te se priključuju postrojbi policije i HV u Sarvašu. U ovim borbama poginulo je 20 pripadnika policijske postaje Dalj, 15 pripadnika ZNG i 4 pripadnika CZ.

Sarvaš je postao novi cilj JNA.
U ovom mjestu dragovoljački odred Narodne zaštite počeo se formirati još u siječnju 1991. godine s ciljem organizacije nadzora stanja i obrane mjesta od neprijateljskog djelovanja. Nadzor stanja u početku se provodio organizacijom noćnih ophodnji i postavljanjem nadzornih punktova na izlazu iz mjesta prema Bijelom Brdu. Obrana mjesta organizirana je uređenjem crte obrane prema Bijelom Brdu izradom zaklona za bojno djelovanje i postavljanjem zapreka duž prometnice Sarvaš – Bijelo Brdo, a nadzorni punktovi prerasli su u otporne točke. Nakon osvajanja Erduta, Dalja i Aljmaša te protjerivanja Hrvata i nesrpskog pučanstva s područja navedenih mjesta radi ostvarivanja cilja osvajanja Slavonije, neprijatelj prvo djelovanjem topništva i avijacije pokušava zastrašiti pučanstvo Sarvaša i djelovanjem zrakoplova slomiti moral branitelja.

Sarvaš su u trenutku napada branile; 2. ps/1.b/3. A br. ZNG (zapovjednik satnije Branko Kovač), 1. ps/1.b/3. A br. ZNG, (zapovjednik satnije Ivan Obrovac), DONZ Sarvaša (oko 100 ljudi u smjenama), 1. vod Đakovčana koji se izmjenjivao s vodom iz Županje, te desetina policije iz PU Osječko-baranjske.

Napadači su imali na raspolaganju 1 oklopno-mehaniziranu satniju, MB bitnica 120 mm, topnički divizion i jednu pješačka brigada.

Neprijatelj je oklop i pješaštvo rasporedio na prvu crtu prema braniteljima mjesta Sarvaš, ispred Bijelog Brda na potezu lijevo: rijeka Drava; desno: Dobro polje. Bitnicu MB 120 mm je imao raspoređenu na vatrenom položaju u parku OŠ Bijelo Brdo.
Topnički divizion bio je raspoređen na području Mišinog brda. Zapovjedništvo se nalazilo u zgradi Osnovne škole. Radi snimanja položaja branitelja neprijatelj je koristio nekoliko izvidničkih aviona i nalete MIG-21 i MIG-29 koji su u desetak navrata raketirali Sarvaš.

Tijek borbenih djelovanja

Po dolasku u Sarvaš 1./3. br. ZNG preuzima crtu obrane od Dragovoljačkog odreda Narodne zaštite (DONZ) Sarvaša te zajedno organiziraju uređenje prve linije obrane prema Bijelom Brdu po punktovima, koje ubrzo prerastaju u otporne točke. Položaje obrane, kao i samo mjesto Sarvaš, neprijatelj je svakodnevno napadao topničkim djelovanjem i povremenim raketiranjem iz aviona.
Organizacijom nasilnog izviđanja manjim pješačkim skupinama prikupljao je podatke o snazi i rasporedu obrane Sarvaša. U jednom od takvih neprijateljskih ispada pripadnici postrojbe zarobili su neprijateljski tenk s posadom na Ekonomiji Klisa.
Nakon mjesec i pol dana odlučne, ali neravnopravne borbe s brojnijim i daleko opremljenijim snagama neprijatelja, branitelji nakon jednog od brojnih neprijateljskih napada dolaze u okruženje.
Zapovjedništvo 3. br. ZNG dobilo je 16. rujna kamion pun raznih vrsta zolja (školske, bojeve, protuoklopne, protupješačke) koje su podijeljene postrojbama, dok je skoro polovica poslana u Sarvaš.
Dana 17. rujna neprijatelj je napao iz pravca Bijelog Brda i pravca Ekonomije Klisa. Zahvaljujući uspješnom napadu iz pravca Klise, nakon uzaludnih pokušaja branitelja da upotrijebe nove zolje koje su bile školske i stvarale samo dimnu zavjesu, neprijatelj prvo ovladava Ciglanom i tako preuzima nadzor nad prometnicom Osijek – Sarvaš, čime dovodi obranu Sarvaša u okruženje.
Zbog nadmoći u tehnici i ljudstvu neprijatelj uspijeva osvojiti veći dio mjesta, a branitelji Sarvaša organizirano se izvlače uz samo korito Drave preko prigradskog naselja Nemetin do Osijeka.

Taj dan oslobođena je Bijela vojarna u Osijeku, a dan kasnije oslobođeno je i vojno skladište Lug pokraj Čepina.

Gubitci u ljudstvu

Tri poginula pripadnika 3. br. ZNG, te četiri teško i desetak lakše ranjenih.
Iskustva iz ove borbe
Ova borba potvrdila je kako se bez topništva, tenkova i adekvatnih protuoklopnih sredstava ne može pružiti adekvatan otpor neprijatelju koji je puno snažniji i opremljeniji, te se pokazuje kako se s nekoliko tenkova M-84 i T-55 može izvršiti prodor i bez potpore pješaštva. Ovo je samo pokazatelj da visoki moral i hrabrost nisu dovoljni.
Nakon pada Sarvaša većina tenkova se rasporedila u svoje baze ili u obranu oko sela. Pješadija je tek treći dan primijećena na ulasku u Selo sa strane Nemetina. Toliko im je trebalo da pretraže i opljačkaju kuće. Tek tada su zaposjeli prednji kraj prema naselju Nemetin s dvije Prage koje su postavili uz prve kuće, te BOV nasred prometnice prema Osijeku.

Nakon okupacije Sarvaša, neprijatelj je osim kopnenih i zračnih snaga u borbena djelovanja uveo i snage RRF-a JRM s Dunava i Drave čime je neposredno ugrozio slobodni teritorij grada Osijeka i cijeli plovni put Dravom. Radi toga Zapovjedništvo 1. OZ Osijek daje 3. A br ZNG zadaću organizacije ubacivanja jedne izvidničke skupine na okupirano područje sela Aljmaš kako bi se prikupili podaci o namjerama i snazi neprijatelja te uništilo što više neprijateljskih plovnih objekata na Dravi koji su bili na vezu kod Aljmaša na Dunavu. Zapovjedništvo 3. A br. ZNG odlučilo je angažirati jednu izvidničku skupinu od 14 pripadnika. Odlučeno je da se izvidnička skupina kroz neprijateljske redove probije pravcem Nemetin – desna obala Drave – Naselje Ušće (Drava) – Aljmaš. Tijekom 23., 24. i 25. rujna skupina poduzima više izvidničkih ophodnji radi prikupljanja obavještajnih podataka o neprijatelju na širem prostoru Sarvaš – vikend naselje Ušće – Aljmaš, kao i snimanje prometa na komunikaciji Sarvaš – Aljmaš. Dana 25. rujna u popodnevnim satima skupina ulazi u naselje Ušće (ušće Drave u Dunav) gdje se sukladno planu akcije dijeli na tri podskupine. Istodobnim iznenadnim djelovanjem oko 19:30 po unaprijed dogovorenim neprijateljskim ciljevima skupina uništava tri neprijateljska plovila RRF-a JRM, stanicu za napajanje električnom energijom i likvidira neprijateljsku formaciju namijenjenu za osiguranje plovila. Tijekom izvlačenja oko 21:30 izvidnička skupina upada u neprijateljsku zasjedu i nakon višesatne borbe prisiljena je na povlačenje uz lijevu obalu Drave do naših prvih obrambenih položaja ispred Podravlja u Baranji. Jedan izvidnik je poginulo a jedna je nestao.


Literatura; Utvrda Osijek; Vladimir Šimić, Eduard Bakarec,
Slavonska krv; Dario Topić, Davor Špišić.