IMAM SLOBODU

IMAM SLOBODU
  Neću te tražiti! Neću žaliti! Neću moliti sudbinu da mi pruži priliku za još jedan uzaludni pokušaj. Ne namjeravam učiti metodom promašaja i pogodaka, jer ljubav zaslužuje puno više od toga. JA zaslužujem više od toga što si mi ti ikada mogao pružiti.
   Sklupčana u položaju fetusa mrcvarim samu sebe i u suzama kupam nedostajanje. Nedostajem sama sebi i nestrpljivo čekam da opet sebe upoznam onakvu kakva sam bila prije tebe, onakvu kakva ja zaista jesam. Ja prije tebe.
Prije nego si me ugušio.
Predivno je bilo zamišljati kako će u beskraj trajati naše zajedničko udisanje zraka kojim se okružujemo utopljeni u međusobnoj sigurnosti. Davao si mi puno. Još više sam ti nesebično pružala gramzivo uzimajući sve što si iznosio preda me na svoj stol prepunjen obiljem. Sebično sam vjerovala da je sreća obojena bojom tvojih očiju i da naše sunce nikada neće izgubiti svoj sjaj. Voljela sam te. Uvjerena da je ljubav ta koja mi daje pravo uživala sam slobodu da pored tebe budem upravo ono što jesam. Slobodna, nesputana žena. Davao si mi krila i ja sam ih pokraj tebe širila do krajnjih granica šepureći se poput paunice sigurna u tvojem čvrstom zagrljaju. Ne sluteći kako je sve što mi daješ zlatni lanac kojim poput omče stežeš moj vrat, uživala sam sve blagodati pripadanja ne razmišljajući o mogućim posljedicama.
Sve što preraste u ekstreme na kraju će rezultirati kaosom. Ne sluteći kolaps uz tebe sam počela gubiti sebe, nestajući iz dana u dan u tvojim htijenjima. Ispunjavajući tebe, cijedila sam samu sebe do krajnjih granica i nestajala kao jedinka. Trebalo ti je sve više i više. Iz dana u dan moja nastojanja da ti udovoljim postajala su sve nedostatnija, a ja sam sve teže pronalazila svoj identitet. Budeći se jutrima sve teže sam prepoznavala ženu koja me je zamagljena pogleda i sivog, ispijena lica pozdravljala u ogledalu gubeći mladost i svježinu na ispunjavanje ciljeva koji su se pred njom dizali poput neobranjivih bedema. I nisam postavljala pitanja, spremna na sve, ne sluteći da ljubav bez kompromisa ne može živjeti vječno. Davala sam si šansu i kad više nije bilo ni najmanje naznake da ćemo u međusobnoj borbi oboje izaći kao pobjednici. Nastojala sam iz događanja izvući najbolje, još uvijek se ne predajući. Nisam željela prerano dizati ruke od nečega što se nakretalo kao kosi toranj, čekajući da se oluja stiša i ponovo da zavlada spokoj.
Ljubav je kušnja, ali nikad ne stavljaj izazove pred ženu koja voli. Izdržat će ona neko vrijeme na pljusku. Odolijevat će buri i oluji. Strpljivo će podnositi poneku grubu riječ koju ćeš naoko bezazleno provući kroz svakodnevni razgovor izgovarajući se neslanom šalom. I poniženja će hrabro podnijeti žena koja voli, čak i kad joj bez srama "popljuješ" večeru pažljivo spremljenu i pomno serviranu za tebe i tvoje polupijane kolege usred utakmice od životnog značenja za opstanak planete.
Žena koja misli da te voli neće smatrati spektakularnim modricu ispod oka od tvoje ruke koja se malo jačim zamahom zaletjela i spustila na njezino lice. I neće oko toga raditi frku. Sve dok ima pudera, ništa nije nerješivo. Sakrit će tvoju agresiju namještenim osmijehom koji je danima uvježbavala ispred ogledala i izaći će van među ljude pretvarajući se kako je sve u redu i život je prekrasan samo mu treba dati šansu. Ova žena u čvrstoj, neprobojnoj ljušturi ratnice borit će se za opstanak, misleći da ljubavi treba dati šansu i kad više nema izgleda za popravak. Ona će vjerovati da je trag karmina na tvojoj košulji tek slučajno ostavljen usred nekog usputnog upoznavanja i ne nosi joj nikakvu poruku. Ni onaj drugi šamar kad si se usred noći vratio vidno alkoholiziran i razdrljen do pasa pa ni iz čega napravio dramu, ni to ti neće uzeti za zlo. Ti si njen muškarac i trenutno prolaziš tešku fazu, opravdavala te je sebi sagledavajući situaciju iz trećeg lica. Gubila je identitet i snagu za borbu sa neizvjesnim. Nadajući se da prolazna faza neće dugo trajati, stoički je trpjela sve besmislice koje si joj počeo servirati nakon početnog obilja kojim si ju namamio u svoj zlatni kavez i zaključao. Ostavio ju samu da se bori sa svojim demonima i liže rane koje si joj svakodnevno nanosio. Naćulila bi uši da čuje tvoje tiho mrmljanje u mobitel kad si se skrivao u susjednu prostoriju nakon što te zvono prekinulo iz razmišljanja. Hodala je na prstima da ne primijetiš kako je ona svjesna tvojeg gugutanja s nekom drugom paunicom koja lagano zauzima njezino mjesto u tvojem životu. Iz straha da opet ne završi na podu slomljenog rebra i razbijene usne, krvareći do dolaska hitne koju si pozvao servirajući im laž kako se je spotakla u kuhinji i polomila padajući na tlo, šutjela ti je svjesna svih istina zavučena u svoj rov. Nespretna i neoprezna. Mentol bombonima i vodicom za ispiranje usta prikrio si svoje pijanstvo, skrivajući mnogobrojne boce u ostavu ostavljajući nju da prebijena leži na hladnim pločicama i čeka prvu pomoć. Nije zaplakala. To zadovoljstvo nije ti željela priuštiti.
Nakon svega što si joj uradio i pokušao ubiti ženu u njoj, ona je sačuvala još dovoljno snage da ti da slobodu u kojoj ćeš likovati kao moralni pobjednik, vjerujući kako joj savršeno glumiš alfa mužjaka o kojem je ovisna i bez kojeg njezin bijedni život nema apsolutno nikakve vrijednosti i smisla.

Kako si se samo prevario!
Svaka modrica i gruba riječ dale su snagu njenim krilima i ona je iz dana u dan rasla sve veća, nadilazeći tvoje gluposti i uzdižući se iznad krovova besmisla. Gušeći je davao si novu snagu njezinim plućima i ona su rasla i širila se puneći se novim životnim snagama. Na ruševinama ljubavi koja je to odavno prestala biti uzdigla se je kao katedrala, grabeći rukama slobodu koju je napokon mogla uživati udaljena miljama od tebe. Iako blizu, nestao si za nju u ponoru koji te je požderao i spriječio  da joj se takav ikada više približiš. Tvoje grube ruke i kiseo zadah podigle su je s tla i uzdigle na višu razinu postojanja. Nezaustavljiva pred tobom i onim dijelom sebe koji ti je još do jučer davao minimalnu šansu za popravak raširila je krila i nesputano se poput bijele golubice oslobođena iz tvojih okrvavljenih kandži vinula u visine.
I neće zaplakati za tobom. Oplakat će sebe i izgubljenu mladost, poravnati nabore na haljini i slobodna nastaviti let prema sretnijim svitanjima. Sretna jer si ju očvrsnuo i naučio kako se cijeni teško stečena sloboda.
Sklupčana u položaju fetusa, uplakanih očiju skuplja snagu za novi let. Punim krilima uzima zamah i prije nego se vine u visine još jednom će baciti tugaljivi pogled  pun sažaljenja prema tebi i nestat će u oblacima. Napokon udišući opojni  miomiris slobode, daleko od tebe udahnut će život po posljednji put i  oslobođena svake boli nestat će u svemiru, a samo jedna bijela ruža na crnom mramoru svjedočit će da je nekad postojala žena koja te je jednom davno nesebično voljela.