Izderana duša

Izderana duša

Više ti se nenadam
ne provirujem
kroz iglene uši
zažmirila sam
dok sve mi se ruši.

Dodirujem rukama
snove bijedne
guram  iz njih tebe
da ti lik lzblijede
da ne  osjećam ništa.

Da mi budeš 
prazno trganje
neke krute žice
ispucali osmijeh
Izbezumljeno lice
slomljene vilice.

Više ne znam 
ni kako nam misi
vode ljubav
po trnju, jarugama,
hendecima
izderane duše.

Stope nam se tope
tragovi gube
više me ne tražiš
zašla sam ti za oblake
kao sunce.

Ali rominjat ću sa kišom
umivati tvoje ice
grliti nježno
sa kapima nemirnog neba
bit ću samo voda
što korake ti gleda.

Zehra Bajic Alić