Jednog dana

Jednog dana

Kad budeš usamljen i sam...
Kad ti lice prekrije sjeta...
Sjeti se nekoga tko te iskreno volio... 
Sjeti se melodije koju si čuo u srcu... 
Kad bi pomislio na nju... 
Sjeti se kako te je ta ljubav milovala... I kad nije bila blizu tebe... Svugdje si osjetio mirise te ljubavi... Bila je tako živa... 
Tako stvarna... 
Da se činila nestvarna... 
Sve to osjećati nakon toliko vremena... 
Jednog dana kada ti lice prekriju bore... Uvijek ćeš u svjetlosti... 
Vidjeti njene oči... 
U svakoj drugoj... 
Tražit ćeš nešto njeno... 
Al nikad više nećeš čuti glazbu... 
Nećeš osjetiti njen miris... 
Jer to nešto si davno izgubio... 
Dugo te čekala... 
Čeznula za tim posebnim riječima... 
A ti... 
Ni svjestan nisi bio... 
Koliko si je volio... 
A sada nakon toliko godina plačeš... 
Žališ zbog riječi ne izgovorenih... 
Zbog jedne ne prežaljene ljubavi... 
Koja će zauvjek živjeti u tebi... 

Maja Ćulumović