Kronike Zvijeri sa dva roga koja je izašla iz zemlje

Kronike Zvijeri sa dva roga koja je izašla iz zemlje
143
0
0

"I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi."

 

Ugljen su koristili Kinezi za taljenje bakra i proizvodnju porculana tisuću godina prije Krista. Grci su ga koristili u kovačnicama, a Rimljani za dobivanje bakra, željeza, vapna i grijanje prostorija. U VIII i IX stoljeću rudarstvo se pojavljuje u Češkoj, a u Velikoj Britaniji se ugalj kopa od IX . stoljeća.

Sredinom 16.-og stoljeća Venecijanski bankari, ugroženi jačanjem Otomanskog carstva svoj kapital nagomilan u pljačkanju i kamatarenju sele u amsterdamske i engleske banke. Bankari novac plasiraju malim proizvođačima, te jača konkurencija među njima. Radi velike konkurencije, da bi opstali, mnogi poduzetnici moraju ući u veliki rizik, te ulagati u nove ideje. Mnogi su ulagali u rudnike, a od XVI st. u Njemačkoj i Engleskoj prijevoz iskopane rude vrši se konjima koji su vukli željezne vagonete na tračnicama. Od 1680. drvene tračnice su su uvedene i u rudniku.

Kako bi proizveli što više rude 1627. u podzemnim rudnicima u Slovačkoj počeo se koristiti crni barut, a tehnologija je preuzeta od arapskih trgovaca koji su to donijeli iz Kine.

Kako bi se rude izvukle iz zemlje potrebno je puno energije, pa su mnogi smišljali kako riješiti taj problem. Problem je riješio engleski inženjer Thomas Saveryni koji je smislio prvi parni stroj. Prvi parni industrijski stroj koji je radio u praksi konstruirao je izumitelj Thomas Newcomen u Staffordshireu 1712. u Engleskoj. Taj je stroj pumpao vodu iz rudnika. Njega je 1764. poboljšao Škot James Watt tako što je dodao posebnu posudu za kondenzaciju vodene pare, čime je znatno povećan radni učinak stroja. Tako je parni stroj počeo pokretati mnoge strojeve u tvornicama, rudnicima i prometu. A za pokretanje svih tih tvornica trebalo je mnogo uglja.

 

Vrijeme uglja

Iz zemlje je izašla Zvijer sa Prvim rogom.

Pojavljuju se prve velike tvornice koje su dovele do nastanka prve industrijske revolucije. Parni strojevi su trebali puno čelika pa je porasla potražnja za željeznom rudom i ugljenom. Proizvođači željeza i uglja naglo se bogate, te gospodarstvo i građanski sloj naglo jača. Jačaju i ideje prosvjetitelja koji sebi prisvajaju tehnološki napredak, iako do napretka nisu doveli prosvjetitelji i znanstvenici, već izumitelji i poduzetnici koji su ulagali u svoje ideje.

Izum parnog stroja se on vrlo brzo širi i na druge države, te se naglo razvija građanski sloj u Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Austrougarskoj. Britaniji je najopasnija bila Francuska koja je naglo jačala mornaricu i bila joj je sve jači konkurent u trgovini prema Indiji, Americi i Kini. U to vrijeme Engleska ima najveću proizvodnju tekstila, a upotrebom parnog stroja i ta proizvodnja postaje jeftinija i puno veća. Robu engleski trgovci nastoje plasirati u Indiju, te im Francuzi smetaju. Francuska je imala najbrojniju upravu u Europi koja je brojila oko 40 tisuća ljudi, te oko 200.000 vojnika, ne računajući mornaricu. Kako je Francuska ratovala širom svijeta na vojsku je trošila oko 70% državnog budžeta, te je morala uzimati velike kredite i plaćati velike kamate stranim bankarima. A to je dovelo do povećanja poreza, što je dovelo do nezadovoljstva nove građanske klase i sirotinje.

Nezadovoljstvo koristi engleska građanska, bankarska i industrijska oligarhija koja smišlja načine za sabotiranje francuskog jačanja. Britanci financiraju radikalne spisatelje pout Voltera, Diderota, i Rousseaua. Ovi ridikulozni pisci pišu gnjusobe kao: „Čovječanstvo neće biti slobodno dok i posljednji kralj ne bude zadavljen crijevima posljednjeg svećenika.” Ili laži kao: „čovjek je rođen slobodan, no posvuda je u okovima.” Za to se lijepe mnogi nezadovoljnici na čelu sa Robespijerovim ubojicama i pljačkašima. Protucrkvene i protumonarhističke parole se svakodnevno pojavljuju u medijima financiranim novcem britanskih bankara, a šire se i preko masonskih klubova. Francuski poduzetnici su nezadovoljni prevelikim uticajem nasljednog plemstva i crkve, te je promidžba počela davati rezultate.

 

U Francuskoj se 1789. dogodila revolucija.

Crkva je razvlaštena i opljačkana, a u strahu mnogi svećenici su se javno odricali svećenika kako bi se spasili. Bludnice su plesale po crkvenim oltarima. Ubijeno je oko 40.000 svećenika, te mnoge časne sestre po samostanima. Masovno su ubijana čak i mala djece sa roditeljima. U nekim pokrajinama su izbijale pobune protiv revolucionara, a samo u pobuni kod Vendije je poginulo oko 250.000 pobunjenika. Ukinuli su katoličku crkvu, te uveli deističku državnu religiju kao svoj kult Razuma koji se pretvorio u orgije unutar crkava. Zalagali su se za ravnopravnost Židova i domorodaca u kolonijama, te ukidanje ropstva, ali su usprkos takvim proklamacija u krvi ugušili pobunu crnih robova u Haitiju.

Kako je Britancima u međunarodnoj trgovini najviše smetala Francuska državna mornarica ona je prva propala.

Pojavio se i jedan britanski „prorok” Richarda brothers koji je sebe proglasio „nećakom Svemogućeg” i koji je tvrdio kako je smrt Luja XVI prorečena u „Knjizi proroka Danijela”, i kako su revolucionari „nebeska vojska” iz Ivanovog otkrivenja. Prorokovao je propast svih kraljevskih dinastija, a u idućih 150 godina su doista propale sve katoličke i pravoslavne dinastije, dok su protestantske opstale.

Nakon francuskog zauzimanja Rima, 1789. Papinska država je prestala postojati, a papa Pio VI je odveden u zarobljeništvo. Francuski revolucionari su Vatikan i Rim potpuno opljačkali, a kardinali su se razbježali na sve strane.

Desetak godina nakon početka revolucije, pojavom Napoleona britanske mistične priče se mijenjaju. Pojavljuje se nova „proročica” iz Extera Joanna Southcott koja je tvrdila kako je imala viđenje u kojem joj je rečeno kako je ona žena o kojoj apostol Ivan govori u Otkrivenju. Ona i njeni apokaliptični sljedbenici su počeli, uz obilnu potporu medija, širiti priču kako je Francuska, to jest Napoleon Zvijer iz Ivanovog Otkrivenja. Napoleon je obnovio državnu mornaricu i imao planove okupacije Britanije, te ga je trebalo rušiti svim sredstvima. Započeo je velika ulaganja u brodogradnju, te to postaje najjača francuska industrijska grana. Kako bi se to zaustavilo bilo je potrebno Napoleona sukobiti sa Rusijom, te su u tom cilju Britanci učinili sve da Rusi sklope primirje sa Švedskom i Turskom, kako bi se Rusi mogli lakše suprotstaviti Napoleonu.

Papa iz zarobljeništva 1798. piše kardinalima kako da izaberu njegovog nasljednika. Konklava se treba održati tamo gdje se može okupiti najviše kardinala. U Veneciji 34 kardinala 1799. biraju novog papu Pia VI. On se u pratnji Austrijanaca vraća u Rim, a sa Napoleonom se donekle popravljaju odnosi, iako se u Francuskoj katoličkoj crkvi više nikad nije vratio status državne religije.

Došlo je vrijeme sekuralizma.

U Francuskoj je ustavom iz 1791. godine uveden parlament kao jednodomna skupština. Izbor se vršio po manjinskom izbornom sustavu u kojem se glasa za stranke, a ne za ljude na pojedinim izbornim jedinicama. To je izborni sustav koji na vlast dovodi maloumne političare kojima je za vladanje dovoljno slušati vođe i dizati ruke za njihove prijedloge. Ovakav sustav je uveden po zahtjevima revolucionara koji su tako savijetovani od masona iz Velike Britanije, iako se zastupnici u Britanski parlament biraju po većinskom izbornom sustavu u kojem se u svakoj izbornoj jedinici bira onaj tko dobije najviše. U Britaniji se ovako bira od 1430. kada su se formirale izborne jedinice za Dom komuna na grofovije i rajone.

Napoleon 1804. inicira donošenje Francuskog građanskog zakonika kojim se reguliraju prava građana pojedinca. Načela na kojima je izrađen bila su; jednakost svih pred zakonom, nezavisnost prava od religije i garancija privatnog vlasništva. Zakonik je ukinuo povlastice na temelju rođenja, dopustio slobodu vjeroispovijesti i precizirao da poslove u državnoj upravi mogu dobiti najkvalificiraniji ljudi za taj posao. Ovim zakonom sudilo se isključivo na osnovu općih pravila koja od tada donosi zakonodavna, a ne više sudska vlast. Zakon je bio velika inovacija u sređivanju stanja i pravne zbrke u dotadašnjim feudalnim zakonima, uticao je na cijeli svijet i jedina je trajna pozitivna posljedica Napoleonove vladavine.

Dok je Napoleon u Europi ratovao, u SAD-u Robert Fulton je 1807. upotrijebio parni stroj za pogon prvoga komercijalnog parobroda koji je plovio rijekom Hudson i prelazio je oko 480 km za 62 sata. U Britaniji 1825. George Stephenson sa sinom je izradio prvu parnu lokomotivu za prijevoz putnika javnom željezničkom linijom. Tek 1830. je omogućena plovidba parnih brodova oceanima, kada je izumljen površinski kondezator koji je riješio problem vode za kotlove. Time je ubrzan promet između Europe i SAD-a, te su smanjeni troškovi transporta. To je dovelo do propasti konkurentnih jedrenjaka, ali i onih koji su ih proizvodili.

Izum parne lokomotive i njena masovna primjena doveli su do propasti i mnogih lađarskih kompanija koje su teret prevozile rijekama. Osiromašili su i mnogi vozači kočija koji su ostali bez posla. Sniženje cijene transporta dovelo je do povećane zarade trgovaca i općeg sniženja cijena, deflacije. Mnogi bankarski lobisti tada su počeli tvrditi kako je deflacija dobra pošto dovodi do tehnološkoga napretka, iako je obrnuto, tehnološki napredak je jedan od uzroka deflacije. Zbog propasti lađara i kočijaša koji su kroz čitavu povijest pripadali vrlo jakom srednjem društvenom sloju došlo je do njihovog gospodarskog propadanja, nezadovoljstva i sklonosti pobunama. Međutim ova sektorska nezaposlenost je trajala vrlo kratko pošto su se mnogi uspjeli zaposliti na željeznici, a zbog sniženja troškova transporta i u drugima djelatnost je porasla zaposlenost.

Snabdijevajući ugljenom parne lokomotive i parobrode, ugljenokopi su postali najvažnija industrija u devetnaestom stoljeću. Industrija se vrtoglavo razvijala, daleko brže nego je rasla proizvodnja zlata, te su deflacijske krize postale redovita pojava. Mnoge zemlje postale su ovisne o proizvodnji ugljena koji je jednima postao glavni izvozni proizvod, a drugima razlog da krenu u ratno osvajanje ležišta ugljena. Radi toga su počeli i ratovi zmeđu Njemačke i Francuske.

Pruska, Francuska i Austrougarska doživljavaju brzi razvoj. To Britancima i njihovim poduzetnicima ne odgovara pa smišljaju kako sabotirati ekonomski razvoj kontinentalne industrije. Donose zaključak kako je potrebno oslabiti tada kontinentalne monarhije, osobito najjaču višenacionalnu Austrougarsku podupiranjem nacionalnih ideja koje bi trebale oslabiti ove države. Na njemačkom sveučilištu u Jeni uspjeli su naći i financirati pojedince koji šire njima pogodne ideje, te oni od 1817. počinju osnivati tajne nacionalne klubove i zagovarati ideje pangermanizma i panslavizma. Na osnovu ovih «humanističkih ideja» vrlo brzo su se pojavile i rasne ideje. Ove ideje su pojedini monarsi iskoristili za stvaranje još većih i jačih nacionalnih država pa su Britanci, nakon neuspjeha jedne «humanističke ideje» preko istog sveučilišta, odlučili poduprijeti novu «humanističku ideologiju» koja bi oslabila nacionalne države. Zaključuju kako je potrebno zavaditi nove kontinentalne industrijalce s vlastitim dobavljačima – radnicima, a za taj zadatak odlučuju upotrijebiti zavist, silu koja je u Francuskoj srušila feudalni poredak, umotanu u ambalažu socijalne jednakosti i bratstva jednakih građana.

Brod Savannah prevezao se 1818. iz New Yorka u Irsku, a brod Calpe preplovio je ocean 1827. godine da bi tek 1838. mali brod Sirius preplovio La Manche na čisti pogon parom. Time je dodatno ubrzan i pojeftinjen promet između Europe i SAD-a, te su smanjeni troškovi transporta. To je dovelo do novih deflacijskih pritisaka na cijene drugih roba, ali i do propasti konkurentnih jedrenjaka.

Engleski ministar Canning 1828. u parlamentu govori: «Bacit ću revolucionarne baklje na kontinent, podići sve nacije na povik «živjela sloboda» i srušiti sve stare monarhije.» Tako su Britanski provokatori ubačeni u europske "lijeve stranke" počeli širiti zavist radnika protiv bogataša. U početku to nije davalo rezultata, zato što su svi radnici vjerovali kako se i oni mogu obogatiti. Tek kad su lijeve stranke počeli govoriti kako su skoro svi bankari i bogataši Židovi radnici su sve češće počeli prihvaćati borbu protiv bogataša kao borbu protiv Židova. Tako su ljevičari na valu antisemitizma počeli jačati, a kasnije, kad su postali relevantna politička snaga na svjetskom nivou odrekli su se antisemitizma.

Parne lokomotive se brzo šire svijetom, te naglo jača građanstvo, a slabi plemstvo koje živi od slabo profitabilne poljoprivrede. Neredi u konkurentskim državama potaknuti iz Velike Britanije se šire, osobito na području njemačkih država i Austrougarske. U Bruxelesu 1830. dolazi do revolucije, te Belgija proglašava neovisnost. U Hambachu 1832. događa se Demokratsko-republikanski zbor na kojem se promiče ideja »sjedinjene slobodne države Njemačke« i »konfederativna republika Europa«.

Britanija je prva počela graditi gradske željezničku prugu između Liverpula i Manchestera koja je otvorena 1830. što se pokazao vrlo uspješnim za prijevoz putnika i tereta. Početkom četrdesetih Bank of England smanjuje kamatne stope, pa državne obveznice postaje manje atraktivne. Zbog toga ulagači u postojeće željezničke tvrtke povećavaju ulaganja i počinje bum kad se zbog sve veće količine tereta i ljudi, ulagači odlučuju ulagati u nove željeznice. Kako bi to potakla Vlada je 1825. ukinula ograničenje da dioničko društvo osniva najviše pet zasebnih investitora. Novi mediji poput novina i pojava moderne burze promicali su ulaganja. Dionice su se mogle kupiti za depozit od 10%, a ostatak se može uplatiti u bilo kojem trenutku. Ulagali su i mnogi kontinetalni špekulanti i poduzetnici. Željeznice su snažno promicane kao siguran pothvat, te je tisuće ulagača na skromnim primanjima kupilo veliki broj dionica, a u stvari su samo dali polog.

Krajem 1845. Bank of England diže kamatne stope pa novac počinje teći od željeznice prema štednji i državnim obveznicama. Cijene dionica željeznica počinju padati, te je daljnje ulaganje zaustavljeno, ostavljajući brojne tvrtke bez sredstava i investitora i bez izgleda za povratak dotadašnjih ulaganja. Mnoge obitelji uložile su cijelu svoju ušteđevinu, a kad se balon srušio tvrtke su tražile da uplate ostatak njihovih dospjelih plaćanja.

Za razliku od prijašnji burzovnih mjehura ovaj je dao rezultat u vidu ekspanzija Britanskoga željezničkog sustava. Ukupno je izgrađeno 6.220 milja (10.010 km) željezničkih pruge od projekata odobrenih od 1844. do 1846. i to je sve izgrađeno privatnim kapitalom bez udjela države. Na taj način je država dobila željezničku mrežu bez vlastitih ulaganja.

Prvi tramvaj uveo je konstruktor kočija John Stephenson u New Yorku 1832. godine. Vukla su ga dva konja, a primao je 46 putnika. Ovime je omogućen rast gradova i sniženje troškova rada stoga što su troškovi putovanja na posao bili manji. Škotski poduzetnik Robert Anderson 30-ih godina 19. stoljeća izumio je kočiju s električnim pogonom, a nizozemski profesor Sibrandus Strating izradio je mali električni automobil, čime je počeo razvoj električnih automobila.

Godine 1843. izumljeni su željezni trup i brodski vijak. Dvije godine kasnije organizirana je prva stalna parobrodska linija između Engleske i SAD-a .

Pariz je dobio tramvaje 1853., a London 1861. godine. Većina tramvajskih pruga radila je pomoću konja, a neki su gradovi imali i parne tramvaje.

U postupku izgradnje britanskih željeznica tuđim novcem bankarski depoziti i krediti su se povećali pet puta u samo dvije godine iz izmišljenih pologa, i tako su banke otkrile novi način za zarađivanje na kamatama. To je izazvalo monetarnu inflaciju, koja je naglo prešla u deflaciju kada su kamate povećane. Zbog toga je došlo do panike 1847. godine i propasti velikog broja poduzeća i trgovina, te to traje do 1855. Britanski kapital je vidjevši rezultate izuma kreditnog novca u mogućnosti koncentracije vlasništva odlučio pod svoju kontrolu staviti sve što se može kupiti novcem, ne samo u Britaniji već i u svijetu. Zbog toga kreditna ekspanzija izmišljenim kreditnim novcem je od 1840. iz Velike Britanije proširena diljem Francuske, Europe i SAD-a. Kako bi se pri tome spriječilo krupni industrijski kapital iz konkurentskih europskih kontinentalnih država da se razvijaju na isti način na kontinent je bačeno sjeme razdora između vlasnika poduzeća i zaposlenika. Na Njemačkom sveučilištu Jena britanski obavještajci su pronašli mladog znanstvenika imenom Mordekay Levi koji je širio njima poželjne ideje za širenje zavisti. Ovaj Židov po porijeklu i ateist po vlastitom izboru počeo se širiti teorije kako bogataši pljačkaju one koji nemaju ništa. Iako logika kaže kako ne možeš opljačkati nekog tko nema ništa, njegove teorije su bile vrlo prihvatljive mnogima koji nisu imali sposobnost logičnog razmišljanja. Glavnom ideologu Britanske Venecijanske stranke Davidu Urguhartu koji je širilo ideju Britanskog imperija ovi stavovi se sviđaju pa Levija počinje financirati, ali pod novim imenom, Karl Marxs čime je postao njegov projekt. Daje mu posao pisanja članaka za njegove novine i potrebna sredstva za daljnji rad. Urguhart kao pokretač modernog komunizma sastavio je nacrt Kapitala, te ga dao Marxu na razradu. Britanci su Marxu osigurali i kontrolora, bogataša Fridriha Engelsa kako bi ga financirao i tako stekao mogućnost usmjeravanja prema političkom radikalizmu i duhovnom sotonizmu. Godine 1848. objavljuju «komunistički manifest» kojim prvi puta definiraju povijesnu ulogu tzv. proletarijata. Ovaj terorističko politički pamflet objavljen je na njemačkom jeziku, iako je napisan i tiskan u Londonu. Kako bi privukli zavidne, siromašne i neuke sljedbenike u Njemačkoj i drugim kontinentalnim državama, te izazvali nerede u manifestu se traži ukidanje zemljišnog vlasništva, pravo nasljedstva, nove poreze na bogatstvo, te nacionalizaciju proizvodnih dobara i prometa. Manifest također traži politiku ukidanja tradicionalne obitelji i uvođenje zajednice žena. Ovu politiku bi nasiljem i revolucijom trebala ostvariti revolucionarna vlada (diktatura proleterijata), a nakon nje bi došlo bezdržavno i besklasno društvo koje se ranije predviđali socijalisti. Već sljedeći dan nakon objave Komunističkog manifesta izbila je prva europska revolucija 1848. godine, ali ne u Britaniji već u Francuskoj.

Revolucija se prvo pojavila u Francuskoj. Gospodarska kriza je utjecala da radništvo i seljaštvo počne poticati liberale tako da su liberali 22. II 1848. godine upali u parlament i preuzele vlast u Francuskoj. Proglašena je druga francuska republika. Na vlast su došle liberalno-demokratske snage i uvele su slobodu govora, pravo glasa, slobodu tiska, a proizvodnju su poticali tiskanjem novca. To je dovelo do velike inflacije i gubitaka u državnim poduzećima koje su počeli zatvarati. Radi toga sirotinja diže pobunu protiv liberala, ali ona propada nakon 7 dana.

U Pruskoj u Berlinu revolucija je počela 18. 3. 1848. godine. Liberalnim snagama su se pridružili svi društveni slojevi osim feudalaca. Prisilili su vladara da sastavi liberalnu vladu, proglasi ustav i objavi parlamentarne izbore. Liberali su preuzeli vlast, ali nisu se zauzimali za siromašne pa su se javile pobune najsiromašnijih. Kralj je jedini kontrolirao vojsku i liberali su postali ovisni o njemu, te je on prvo priskočio u pomoć liberalima. Nijemci su u svih 38 država izabrali zastupnike i u Frankfurtu na Majni se sastao prvi njemački građanski parlament. Jedino u čemu se parlament složio je da treba izdati ustav. Parlamentarci su ponudili pruskom kralju krunu ujedinjene Njemačke ali je kralj to odbio. On je s vojskom krenuo na Frankfurt i rastjerao parlament.

U Sjevernoj Italiji Lombardijom i Venecijskim vojvodstvom vladaju Habsburgovci, središnji dio Italije zauzima papinska država, a južna Italija i otok Sicilija su Napuljsko Kraljevstvo kojim vlada ogranak Burbona. Jedina državica u kojoj postoji domaća dinastija je Pijemont ili Kraljevina Sardinija gdje vlada Savojska dinastija. Ustanak se javio i na Siciliji, a revolucija se polako proširila prema sjeveru. Građanstvo je uspjelo doći na vlast i proglasiti republiku. Papa je u jesen 1848. godine prognan iz Rima, a Rim je proglašen republikom. Prije nego su Talijani uspjeli dići ustanak protiv Habsburgovaca u Veneciji i Lombardiji, Habsburgovci su poslali vojsku u sjevernu Italiju. U pomoć su joj došle i francuska i španjolska vojska. Papa je vraćen u Rim, a francuska vojska je ostala čuvati papu. Jedina država koja je uspjela ukinuti feudalizam i apsolutnu vlast kralja je Kraljevina Pijemont.

U Austrijskom carstvu postoji više nacija i svi ti narodi traže slobodne nacionalne države. Zato se ta revolucija počela nazivati i proljeće naroda. Meternichov apsolutizam je pokušao ugušiti svi revolucije unutar Austrijskog Carstva jer bi se u suprotnom Habsburška Monarhija raspala. Revolucija je najprije zahvatila Beč 15. ožujka 1848. godine. Građanske snage rastu, no nemaju pravo na sudjelovanje u vlasti. Meternichov režim je srušen i ponovno se javljaju parlamenti, a u Pragu su liberali čak došli na vlast. Kralj je u Beču morao dati ustav. Revolucija se proširila po čitavom Austrijskom Carstvu. U austrougarskoj revoluciji 1848. je ukinut feudalni poredak. Mađari su sazvali parlament i na čelo su postavili Lajoša Košuta. Mađari su tražili odcjepljenje od Austrije, a Hrvati, Slovaci i Srbi u Vojvodini traže istu takvu neovisnost od Mađara. Austrijsko carstvo se održalo, pa je opet uveden novi apsolutizam, Bachov apsolutizam.

 

Vrijeme nafte

Na glavi Zvijeri koja je izašla iz zemlje pojavio se Drugi rog.

Poljak Ignacy Lukasiewicz je uspio preradom nafte dobiti petrolej kao zamjenu za kitovo ulje. Pomoću petroleja je mogla gorjeti svjetiljka petrolejka koju je napravio, a ušle su u upotrebu 1850-ih godina. Lukasiewicz je 1854. godine otvorio i prvu naftnu bušotinu u svijetu, pokraj grada Krosna u južnoj Poljskoj. Pokraj obližnjeg mjesta Jasła otvorio je 1856. godine i prvu rafineriju nafte u svijetu. Osim za petrolejke nafta se koristi i za loženje u parnim strojevima, što se pokazalo najbolje na brodovima.

U SAD-u 1859. otkriven je prvi izvor nafte i od tada je nafta postupno postala najvažniji izvor pogonske energije u svijetu. E. L. Drake je 1859. napravio prvu bušotinu dubine 21 m za dobivanje nafte u području Titusvillea u Pennsylvaniji koja je korištena za uljne svjetiljke.

Oko 1860. konstruiran je prvi dinamo stroj, uređaj koji mehaničku energiju pretvara u električnu.

Marxs 1864. u Londonu osniva Prvu komunističku Internacionalu, pod zaštitom britanskih tajnih službi.

Švedski kemičar Albert Nobel je 1867. izumio je dotad najjaču vrstu eksploziva i nazvao ga dinamit.

Francuska je napala Njemačku 2. kolovoza 1970. kako bi joj otela teren bogat ugljenom. Njemačka koalicija mobilizirala je svoje trupe, te su zahvaljujući boljoj željeznici i topništvu pobijedili. Pruski kralj Vilim I. proglašen je u Versaillesu 1871. njemačkim carem, a Francuska je izgubila Elzas i Lorenu sa velikim rudnim ležištima. Tada je njemačku politiku vodio kancelar O. E. L. Bismarck, za čije se vladavine Njemačka pretvorila u vodeću industrijsku zemlju Europe.

Rastom industrijsko-gospodarske moći Njemačke, u njemačkoj se javljaju imperijalne težnje. Radi toga se sukobljava sa Velikom Britanijom, koja je u njoj vidjela ozbiljnog suparnika u borbi za svjetsko tržišta. Njemačka se naoružava i širi prema Africi gdje je osnovala koloniju u Kamerunu, 1884, te Njemačku Istočnu Afrika, 1891; ali su već 1911. počeli gubiti u Maroku. Kako bi svoje interese proširili na Bliski i Srednji istok počeli su graditi prugu Berlin – Beograd – Bagdad, radi odvoza sojih proizvoda , te uvoza nafte. što je kasnije dovelo do I svjetskog rata.

Električne lokomotive u jamskom transportu prvi puta je primijenjena 1882. u jednom njemačkom rudniku soli, a iste godine u rudniku "Trafalgar" u Engleskoj postavljena prva pumpa na električni pogon. Glavni izvor energije koji pokreće električne generatore su parni strojevi pokretani ugljenom.

U SAD-u se nakon građanskog rata, zemlja brzo obnavlja, formirane su nove prijevozne rute, željeznica je trebala doći u svaku kut zemlje, od istoka do zapada i od sjevera do juga. Za izgradnju željeznice odlučili su upotrijebiti model koji je ranije upotrijebila Velika Britanija, to jest napraviti mrežu bez vlastitog državnog novčanog udjela, ukidanjem vezanosti dolara za zlato i ekspanzijom novčane mase. Dionice željezničkih kompanija amerikanci su prodavali na europskom tržištu, a kada je ona izgrađena smanjili su količinu novca na tržištu, što je dovelo do nelikvidnosti željezničkih kompanija, čime su propala ulaganja investitora. Radi toga je 1873. došlo do duge depresije u Europi koja se nije znala suprotstaviti angloameričkim spekulativnim burzovnim igrama. Ta nesposobnost europskih političara je ponajviše posljedica izbornoga zakona po kojem se parlamentarci biraju glasovanjem za stranke, a ne glasovanjem za najbolje pojedince po izbornim jedinicama. A takav izborni sustav u Europi su nametali upravo britanski obavještajni propagandisti koji su se vrlo uspješno predstavljali kao liberali i demokrati.

Dolazi do panike na bečkoj burzi, propadaju kompanije u Mađarskoj, osobito željezničke kompanije, povlači se francuski kapitala iz Italije, a najteže posljedice osjetila je Francuska. Francusko-Pruskom rat iz 1870. godine za ležišta uglja nanio je značajnu štetu francuskoj ekonomiji i prisilio ju na plaćanje ogromne ratne odštete Njemačkoj. Bio je to i početak kraja Austro-Ugarske monarhije.

Unatoč makroekonomskih i burzovnih nesnalaženju europskih političara, upotreba nafte se širi, što dovodi do naglog rasta produktivnosti, te se proizvodnja željeza udvostručuje između 1870 i 1890, iako je cijena željeza prepolovljena. Potrošnja nafte je naglo porasla kada su izmišljeni motori sa unutrašnjim izgaranjem. Prvi je to ostvario Nicolaus Otto 1876. (benzinski motor), a 1892. izmišljen je i dizelski motor kojeg je izmislio njemački inžinjer Rudolf Diesel. Nijemci su iz nafte uspjeli dobili odlično gorivo za dizelske motore.

Četiri godine nakon izuma OTTO motora tj. 1879. godine Bečkom konvencijom Srbija se obvezala sagraditi željeznicu i spojiti se s austrijskim, bugarskim i turskim željeznicama. Britanija je 1882. okupirala egipatski Suez kao put do Indije, a 1883. je postala vlasnik cijele zone Sueskog kanala čime je preuzela kontrolu nad ovim geostrateškim putem.

Izumom motora sa unutrašnjim sagorijevanjem nafta je postala najvažnija energetska sirovina čijom kontrolom se stječe moć nad čitavim svijetom, što prvi shvaćaju pojedini geolozi, industrijalci, bankari, obavještajci i burzovni mešetari. Najveći izvori nafte nalazili su se na bliskom istoku pod kontrolom Otomanskog carstva i u Bakuu pod kontrolom carske Rusije. Naftni izvori u Perziji su bili pod kontrolom Velike Britanije. Britanski naftaši počinju razmišljati kako osvojiti najveća nalazišta nafte, za što je potrebno razbiti Tursko Otomansko carstvo, te spriječiti stvaranje jake Arapske države koja bi imala monopol nad naftnim izvorima.

Britanski naftaši shvatili kako je najveći britanski konkurent u borbi za naftu Njemačka, koju treba odvojiti od naftnih ležišta. Na putu od Berlina do Bagdada Nijemci su od neprijatelja postali saveznici s Turskom, a i sa Srbima, a ta savezništva je trebalo razbiti. Kako bi istovremeno spriječili izlazak Rusa na Sredozemlje treba razbiti Austrougarsku i Hrvate povezati sa Srbima, kako bi se stvorila nestabilna država u kojoj je lako izazvati nemire. Balkan je postao najvažnije geostrateško čvorište u Europi, gledano iz perspektive Britanskih interesa.

Godine 1889. jedna Njemačka skupina je dobila koncesiju od Otomanskog carstva za gradnju željeznice kroz Anadoliju do Carigrada, a iste godine Njemačka financira gradnju Bagdadske željeznice koja je dovršena 1903. Godine 1889. ugovor je proširen na projekt Berlin Bagdad za izvoz njemačke robe i uvoz nafte.

Nagli rast produktivnosti dovodi do deflacije koja se prenosi i na sektore privrede gdje nema velikog rasta produktivnosti. Tome pridonose i bankari koji drže visoke kamate na kredite, te zlato drže u sefovima. Na svjetskom tržištu cijena žita je 1894. bila tek trećina one iz 1867., a cijena pamuka pala za gotovo 50 posto u samo pet godina od 1872. do 1877. Zbog toga mnogi poljoprivrednici propadaju širom svijeta. Dolazi do protekcionizma u mnogim zemljama, poput Francuske, Njemačke i SAD-u, što izazva masovno iseljavanje iz Italije, Španjolske, Austrougarske i Rusije.

Prvi su se kamioni pojavili 1890. i pokretali su se na parni pogon, te su počeli u prijevozu tereta zamjenjivati teške konjske zaprege. Nakon pojave bizel kamiona padaju cijene prijevoza i propadaju milijuni kočijaša, koji su kroz čitavu povijest činili ekonomski moćnu srednju klasu.

Godine 1890. parna turbina se uvodi u električne centrale, a 1897. po prvi put je ugrađena u brod nazvan Turbinia. Brodovi pokretani na turbine mogli su se puno brže kretati, nego kad imaju parni stroj.

Krajem 19. stoljeća započela je u Rusiji izgradnja najdulje transkontinentalne pruge na Zemlji, od Moskve do Irkutska, na trošak carske blagajne, to jest svih poreznih obveznika. Rusija je imala vrlo snažan ekonomski rast i prijetila je opasnost od njezinoga prerastanja u vodeću industrijsku silu ravnu Velikoj Britaniji. Zbog toga je Britaniji odgovara slabljenje Ruske industrije, a za to bi je bilo najbolje suprotstaviti Njemačkoj koja je također sve više jačala. U tom cilju 1901. u boljševičkoj «Iskri» mladi Lenjin piše «Mi nikad nismo odbacili načelo terora i ne ćemo to nikad učiniti. Teror kao jedan od oblika vojnog djelovanja može biti korisno upotrijebljen, pa čak i nuždan.» Zahvaljujući takvim stavovima na kongresu komunista, koji je iz sigurnosnih razloga održan u Londonu 1903. vođa komunista postao je Lenjin. Kako bi zaustavili Ruski napredak britanski masoni i obavještajci nagovaraju japanske militariste na napad Japana na Rusiju. Godine 1902. Britanci su uspjeli Japance navesti na osvajanje Ruskog Port Artura. Ruski poraz je doveo do nezadovoljstva ruskog naroda prema Caru, a u tome su značajno pomogle i Ruske novine kontrolirane od stranog britanskog kapitala ismijavanjem cara i monarhije, te širenjem nihilizma.

Siemens je izumio visoke peći koje su služile za taljenje metala. Jedan od značajnijih izuma bio je taj što je Thomas uspio pomoću željeza odvojiti fosfor iz ruda. Počeli su nastajati bazeni crne metalurgije i prve velike željezare u kojima se zaposlio veliki broj radnika.

Hrvatski inženjer Antun Lučić 1901. otkrio je u Texasu na dubini od 374 m prvi veliki izvor nafte na svijetu.

Kako bi se prekinuo savez između Srba i Nijemaca 1903. izvršen je atentat na srpskog kralja Aleksandra Obrenovića i kraljicu Dragicu, što je učinjeno preko tajne organizacije «Ujedinjenje ili smrt» poznatije kao «Crna ruka». Stvaranje ove organizacije zajednički su inicirali Velika Britanija i Rusija, a sastojala se od važnih pojedinca, pristalice ideje Velike Srbije. Organizirana je preko masonske lože «Ujedinjenje» preko koje je i kontrolirana. Preko ove terorističke organizacije, tj. njene podružnice za bosanski dio Austrougarske zvane “Mlada Bosna” Britanci su isprovocirali i prvi svjetski rat.

Na iskustvima neuspjelog Lenjinovog pokušaja puča iz 1902. Britanski masoni kreiraju nove planove rušenja Rusije, za što koriste svog tajnog agenta Parvusa koji sa 2 milijun funti sterlinga pokušava izazvati revoluciju u Rusiji i smanjiti mogućnost ruskog otpora. U kratkom i krvavom ratu između Japana i Rusije 1904 -1905 potpuno je uništena velika pomorska flota koju su Japanci zarobili. Novcem dobivenim od Japana Parvus uz pomoć djela ruskih socijaldemokrata, 1905. organizira neuspjelu revoluciju u Rusiji. Revolucija mu je propala, a on uhvaćen i poslan u Sibir, odakle uspijeva pobjeći u Tursku, gdje postaje ekonomsko financijski savjetnik mladoturaka. Godine 1909. Mladoturci su zbacili s vlasti Sultana Abdul Hamida II, a Parvus im je bio glavni financijski savjetnik.

Godine 1905. britanski agent Railly (Sigmund Georgijevič Rosenblum) je prijevarom otkupio pravo na bušenje nafte u Perziji od australskog geologa i istraživača D¨Arcyja.

Dana 14. ožujka 1910. godine otkriven je najveći naftni izvor u povijesti SAD-a. Radilo se o izvoru Lakeview broj jedan, smještenom oko 140 kilometara sjeverozapadno od Los Angelesa. Izvor Lakeview nastao je bušenjem na mjestu gdje se nafta nalazila pod velikim pritiskom i u velikoj količini, te je njegovo otvaranje izazvalo veliku erupciju nafte.

Godine 1912. i 1913. Britanija potiče balkanske ratove protiv svoga saveznika Turske koji se vode od desetog mjeseca 1912. do osmog mjeseca 1913. u kojima su britanski agenti tajno poticali Srbe na masovne zločine prema muslimanskim civilima i u kojima je Turska izgubila većinu teritorija u Europi. Glavni dobavljač oružjem Srbima, Grcima i Bugarima bio je britanski agent, Iluminat i bankar Parvus, a to je radio iz Istanbula u kojem je istovremeno organizirao pomoć Mladoturcima, te je Enver Paši bio glavni financijski savjetnik.

Dana 28. 6. 1914. godine Britanske službe su, uz podršku ruske tajne organizacije “stotinu crnih” koju je osnovao nacionalistički redovnik Illodor, uspjele navesti pripadnika «Mlade Bosne» na ubojstvo austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda što je poslužili kao povod za Prvi svjetski rat koji je počeo 1.8. 1914. godine.

Parvus svog prijatelja Enver Pašu, osnivača turskog vojnog pokreta “mladoturci” nagovara na savez s Nijemcima, a ne Britancima, kako bi Britanci mogli Turcima u ratu oteti naftne izvore, te istovremeno britanskoga javnog saveznika i geostrateškog protivnika blokirati Rusiju sa juga. U 6. mjesecu 1916. počela je pobuna Arapa protiv Turske što je organizirala Velika Britanija preko svog agenta poznatog pod imenom «Lavrenca od Arabije». On je uz pomoć muslimanske sljedbe Vahabita koje je naoružao organizirao Arapsku pobunu protiv Turaka i srušio Otomansko carstvo. Dok se Francuska i Rusija borila s Njemačkom i Austrougarskom Britanci su 1.400.000 vojnika prebacili na bliski istok kako bi oteli naftna područja od Turske.

Kako bi smanjili pritisak na istočnom frontu već 1915. Njemačka vlada je, na nagovor Parvusa, počela financirati Lenjina i njegove boljševike pa su 11. ožujka 1915. odobrili 5 milijuna maraka za boljševičku propagandu u Rusiji, a rujnu su mu uplatili još 5 milijuna. Iako su Rusi bili Britanski formalni saveznici, zbog dugoročnih interesa bili su prirodni neprijatelji tj., iz svojih dugoročnih interesa radili su isto što i Nijemci, pa su odlučili ponovno pomagati Boljševike. Lord Milner je 1917. boljševicima uručio 21 milijun rubalja u zlatu, koje je dobio od američkog bogataša Jacoba Schieffa, a Njemački carski ferdmaršal Ludendorff, član iste lože iluminata kao i Parvus, zbog Njemačkih kratkoročnih interesa, osigurava 2 milijuna Njemačkih maraka u zlatu, čime su osigurali Lenjinov dolazak na vlast.

Početkom 1917. britanska vojska ulazi u Bagdad čime je bliski istok podijeljen između Britanije i Francuske. Zahvaljujući tom do 1925. Britanci su preuzeli većinu poznatih ležišta nafte, a 1912. su kontrolirali samo 12% svjetske nafte.

Dolaskom na vlast Lenjin je sa Nijemcima sklopio Brest – litovski ugovor, te su Nijemci dobili mir na istoku. Nijemce je plan koštao 50 milijuna Njemačkih maraka u zlatu, ali su to kasnije naplatili stotinu puta više novcem koji su boljševici opljačkali od ruske sirotinje.

Britanski ministar vanjskih poslova Artur James Balfour sastavio je Balforovu deklaraciju koju je Britanska Vlada usvojila 2. 11. 1917., a po kojoj Britanska vlada povoljno gleda na uspostavu izraelske države u Palestini, čime je otvoren put pojačanom doseljavanju Židova u Palestinu. Britanski interes za stvaranje židovske države je bio stvoriti faktor nestabilnosti među Arapima kako bi se među njima uvijek mogao izazvati nemire i rat. U to vrijeme u Palestini je živjelo oko 50.000 Židova, ali je njihovo doseljavanje izazvalo otpor lokalnog arapskog stanovništva. Godine 1920. u Damasku je sazvan arapski nacionalni kongres na kojem je proklamirano osnivanje ujedinjene arapske države i osuđeni «imperijalistički projekti o razbijanju arapskih teritorija».

Britanci su postali pobjednici prvog svjetskog rata zahvaljujući ogromnim kreditima od američkih banaka J.P.Morgan & co, čime je najveći dobitnik, postala Amerika, samo joj je trebalo desetak godina za izgradnju mornarice kojima bi svoje dobitke i preuzela. Međutim, angloamerički naftni lobiji nije uspio osvojiti ruska naftna polja, pa im je za to trebao još jedan rat. Radi toga su Britanci planiraju kako sve države između Njemačke i SSSR-a sukobiti sa Nijemcima kako bi ih Nijemci zauzeli i tako se sukobili sa Rusima.

Poljacima su dani teritoriji u kojima je živjelo više milijuna Nijemaca. Čehoslovacima su na upravu dani neki teritoriji na kojima su većinu činili Nijemci, Mađari i Poljaci, a Srbima su dani teritoriji na kojima su većini bili Slovenci, Hrvati, Muslimani, Makedonci i Albancima.

Za organizaciju novog rata trebao im je novi vođa u Njemačkoj.

Ubrzo je uočen mladi, agresivni, marginalni političar Hitler, koji je kao bivši bečki beskućnik, te bivši vojnik, počeo razrađivati svoju teoriju rasnog čišćenja «nižih» naroda što su britanske službe vrlo brzo registrirale. Britanske i američke službe su već 1922. kontaktirali s Hitlerom i napravile njegov psihološki profil. Na Đenoveškoj konferenciji 1922. koja je trajala nekoliko tjedana, Britancima iza leđa, Njemački ministar vanjskih poslova Rithenau i Ruski ministar vanjskih poslova Čičerin dogovorili sklapanje bilateralnog sporazuma o gospodarskoj suradnji, tzv., «Rapallski sporazum». Rapalskim ugovorom između Njemačke i Rusije 1922. Njemačka je trebala doći do ruske nafte isporukom svoje naftne tehnologije, te Britanci i Francuzi odmah povećavaju pritisak na Njemačku. Radi toga francuska vojska 1923. godine dobiva zapovijed za okupaciju Essena, najrazvijeniju Njemačku Ruhrsku pokrajinu, zbog optužbi kako Njemačka ne poštuje sporazum o ratnoj odšteti. Kako bi mogli isplaćivati ratnu odštetu Britancima i Francuzima Njemačka tiska novac kojima kupuje dolare, što izaziva najveću ikad zabilježenu inflaciju.

Par mjeseci prije dolaska Hitlera na vlast, kad su svi podaci govorili kako Hitler sigurno pobjeđuje Britanci naglo mijenjaju svoj stav prema Njemačkoj, te se na konferenciji u Lausannei ukidaju ratne reparacije Njemačkoj. Najveći financijer Hitlera bio je mason, Sir Henri Deterding naturalizirani britanski “poslovni čovjek” i agent britanske tajne službe, koji je stvorio Royal Dutch Shell, te organizirao angloamerički naftni kartel. Značajnu pomoć u iznosu od trideset milijardi ondašnjih francuskih franaka, Hitler je dobio i iz “tajnog fondaTreće republike” u kojoj su tada na vlasti bili francuski radikalni socijalisti, a taj je novac djelomično iskoristio za svoju predizbornu kampanju, a većim djelom za stabilizaciju Njemačke valute. Nedugo zatim i guverner Engleske banke Montenagu Norman mijenja svoje dotadašnje "stručno mišljenje", te odobrava presudan kredit novoj vladi Adolfa Hitlera.

Čim je Hitler izabran za Kancelara Britanija i Francuska su objavile kako Njemačka više ne treba plaćati ratne reparacije.

Čim je Hitler pobijedio na izborima, svjetski cionistički pokret je u novinama objavio rat Njemačkoj; bojkotom, financijama, diplomacijom i atentatima. Odgovaralo im je radikaliziranje stanja kako bi što više Židova pred Hitlerovom osvetom moralo pobjeći u Palestinu. Kako bi što više Židova završilo u Palestini Britanci su progurali zabranu naseljavanja prognanih Židova u Veliku Britaniju, te Sjevernu i Južnu Ameriku.

Kako bi Hitlera ohrabrili na osvajanja prema istoku sklopili su s njim Muenchenski sporazum (Chamberlain, Daladier, Mussolini i Hitler) i više drugih. U Ožujku 1936. Hitler je prekršio Locarno sporazume kad je remilitarizirao Reinland, oblast rijeke Rajne. Britanska oligarhija ga je uvjerila kako Britanije neće reagirati, iako je Versajski ugovor na to obvezuje. Time je Hitler uvučen u buduće sukobe, uvjeren kako može što hoće.

Istodobno sa organizacijom Njemačko Ruskog ponovnog sukoba, Britanci su za području Afrike pravili planove kako osvojiti naftom bogata područja pod kontrolom Španjolske. Za to su odlučili upotrijebiti masone kao svoje špijune preko kojih su nastojali u Španjolske institucije dovesti nesposobne i korumpirane službenike i političare. Istodobnim medijskim ukazivanjem na takve pojave uspjeli na vlast dovesti komuniste i anarhiste koji su odmah počeli sa progonima katoličke crkve i vjernika. Pri slabljenju Španjolskih institucija zaboravili su na Španjolsku vojsku u kolonijama koja se vratila u matičnu državu, te u građanskom ratu od 1936. do 1939. istrijebila masone kao britanske špijune i komuniste kao ruske špijune.

Japansko Carstvo je 7. srpnja 1937. napalo Republiku Kinu čime je počeo najveći azijski rat u dvadesetom stoljeću. SAD je Japanu nametnula embargo na goriva, te su tako postali međusobni neprijatelji.

U Saudijskoj Arabiji 3.3. 1938. Amerikanci su otkrili prvo nalazište nafte u povijesti te zemlje. Meksiko je 18. ožujka 1938. nacionalizirao svoju naftnu industriju. Njihova naftna industrija je do tada bila u rukama inozemnih privatnih kompanija pa je takav potez nanio udarac strancima. U sljedećim godinama strane su države reagirale bojkotiranjem meksičkih proizvoda.

Njemačke vojne snage su 12. ožujka 1938. godine ušle u Austriju, bez otpora.

Poljaci nisu shvaćali prave namjere Britanaca, a to je sukob između Rusa i Nijemaca, te su po savjetima Britanaca počeli šikanirati njemačku manjinu u Poljskoj. Bili su sigurni kako ih Njemačka ne može napasti stoga što bi u skladu sa vojnim savezom Britanija i Francuska odmah napali Njemačku. Međutim, Britanci 29. 8. 1938. sa Hiterom sklapaju Munchenski sporazum o pripajanju Sudeta Njemačkoj. Taj sporazum je išao na štetu Čehoslovačke koja je nakon raspada Autrougarske dobila puno više nego što je tražila, te je u njen državni teritorij ušli mnogi teritoriji na kojima su većina bili Nijemci, Mađari, Slovaci, Poljaci i Ukrajinci. Hitler je tražio priključenje Sudeta u kojima su većini bili Nijemci. Time je Britanija željela Hitlerove apetite okrenuti prema istoku i tako ga sukobiti sa komunizmom, te su stali na stranu Hitlera. Izdani i razočarani Česi su prihvatili Njemačke zahtjeve o pripojenju Sudeta. Hitler vojno ulazi u Češku bez otpora. Nijemci su u Čehoslovačkoj zarobili u ožujku 1939. 469 tenkova, tada najkvalitetnijih u svijetu, 1500 aviona, 43.000 strojnica i preko milijun pušaka. U to vrijeme Britanci su imali daleko više aviona i mjesečno su ih proizvodili više sve do 1940.

Nakon njemačke okupacije Čehoslovačke Poljaci su pod utjecajem britanskih agenata u politici i medijima počeli dodatno radikalizirati politiku prema Nijemcima, umjesto da pojačaju diplomaciju.

A tada je i njemački tisak počeo psihološko medijske pripreme za rat. Hitler je bio suočen sa dilemom. Ako krene u rat protiv Poljaka, Britanci i Francuzi bi mogli objaviti rat Njemačkoj, te mu je trebao dogovor sa Staljinom. Radi toga 23. kolovoza 1939. Njemačka i Sovjetski Savez sklopili su sporazum Molotov-Ribbentrop. Sedam dana prije napada na Poljsku 23. kolovoza 1939. na Moskovski aerodrom iskrcao se Njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop, te je iste večeri potpisan nacističko - komunistički «sporazum o nenapadanju», te dodatni tajni protokol o «Razgraničenju interesnih sfera u istočnoj Europi».

Dok su Poljski zapadni saveznici svog saveznika gurali u rat sami su se počeli pripremati za osvajanje novih naftnih polja. Čim su Francuzi i Britanci doznali za sklopljeni savez između Hitlera i Staljina su počeli razmatrati korištenje francuskih trupa u Siriji za napad na naftna polja u tadašnjem SSSR-u, a današnjem Azerbejdžanu.

Njemačka je odlučila napasti Poljsku 1. rujna 1939. čime je i službeno počeo Drugi svjetski rat. Britanija i Francuska odmah Njemačkoj objavljuju ultimatum, a Hitler im odmah čak pet puta pred domaćom i svjetskom javnošću šalje poruke mira. Oni ne reagiraju n mirovne ponude, ali ni ne napadaju njemačku kako bi olakšali ratovanje Poljacima.

Na iznenađenje Poljaka i zapada napadu na Poljsku se pridružuju u Sovjeti.

Britanska obavještajna služba je dva tjedna prije Japanskog napada na Pearl Harbour doznala za točan plan napada, ali ga Churchill nije dostavio Rooseveltu kako bi Ameriku uvukao u rat. A i same američke obavještajne službe u znale za napad, ali im je trebalo nešto što će promijeniti raspoloženje američkih birača. Čim su se zbog japanskog napada uključili u rat, nakon masovne mobilizacije i kratke obuke, počeli su vojsku prebacivati, ne na Havaje, već u Afriku. Tek kad su pobijedili Romela u Africi počeli su značajnije trupe prebacivati na Pacifičko otočje u borbu sa Japancima.

Nakon rata Amerika je postala dominantna sila kojoj je pripala većina svjetske nafte, a uz pomoć kredita preuzimali su vlasništvo nad svime ostalima. Njihov angloamerički naftni lobi je, kako bi spriječili konkurenciju nuklearne energije, počeli financirati zelenu ideologiju, a i terorističke Crbene brigade i RAF koje su ubile više političara i direktora koji su lobirali za nuklearnu energiju. Kako bi prikrili tragove zelenim strankama i pokretima su dali zadatak da se javno bore i protiv fosilnih goriva, a tajno rade sve protiv svih ekonomski konkurentnih tehnologija.

Nakon rata Francuzi shvaćaju kako ne vrijedi ratovati sa Njemačkom oko uglja, te je 1950. Schuman predložio da se "francusko-njemačka proizvodnja ugljena i čelika u cjelini stavi pod kontrolu zajedničkog visokog tijela, u okviru organizacije otvorene pridruživanju drugih zemalja Europe". Time su potaknuli ekonomski rast i učvrstili mir između Francuske i Njemačke. Time su stvoreni temelji europske unije.

Dana 14. rujna 1960. godine osnovana je Organizacija država izvoznica nafte, poznata pod kraticom OPEC, a članice OPEC-a zajedno posjeduju više od 80 % svjetskih zaliha sirove nafte. Nakon toga počeo je tihi podzemni rat između država izvoznika nafte sa jedne strane, anglosaksonskih vlasnika naftnih korporacija s druge strane, te uvoznika nafte sa treće strane. U tom ratu izvoznici su, zahvaljujući monopolu više puta dizali cijenu nafte i tako izazivali naftne šokove, a uvoznici su to morali platiti. Najbolje su prošli Amerikanci koji su tiskali dolare i njima kupovali naftu. Kada se Kina počela ekonomski razvijati i ona je počela kupovati velike količine nafte, a to su SAD nastojale spriječiti. Kada su Kinezi počeli tajno pregovarati o gradnji naftovoda i plinovoda preko Afganistana to je trebalo spriječiti. Zato je naftna oligarhija organizirala napad na američke Twinse, Al¨qaida je napad izvela, a američke službe su dobile zadatak zažmiriti na oba oka. Nakon toga su imali izgovor za napad na Afganistan, a i na Irak kako bi se dokopali njihovih naftnih polja. Kako bi skrenuli pažnju svojih pljački u svijet su vrlo nasilnom medijskom kampanjom počeli plasirati ideologiju genderizma i političke korektnosti. Smirivanjem situacije u Iraku Iranci su počeli planirati izgraditi plinovod preko Iraka i Sirije, pa je i to trebalo spriječiti. Zato je organizirano Arapsko proljeće u kojemu su srušeni mnogi arapski režimi. Ovaj plinovod su planirale i zapadne naftne kompanije, ali za plin iz prijateljskih arapskih država, a ne za plin iz Irana. Plan za rušenje Sirijskog režima je propao zahvaljujući Putinu koji je kao obavještajac naučio prozrijeti tajne planove anglosaksonske oligarhije, planove koje oni skrivaju mnogim teorijama urote, teorijama koji su vrlo slični stvarnim strateškim planovima. Jedina razlika između stvarnih strateških planova i teorija urote je u tome što se iz teorija urote ne vidi tko ima interes od realizacije tih planova.

I dok se vodi podzemni i javni rat između različitih interesa oko nafte tisuće inovatora rade na razvoju alternativnih obnovljivih izvora energije. Kada oni stvore male kućne izvore energije koji su po cijeni konkurentni nafti i uglju dogodit će se veliki preokret.

 

Novo vrijeme doći će u velikim porođajnim mukama

Mala domaćinstva koja na svoje krovove instaliraju nove jeftine izvore energije postati će energetski neovisni o energetskim kompanijama i električnim mrežama.

Države će ostati bez poreza na proizvodnju, preradu, transport i upotrebu energije.

Energetske kompanije će propasti.

Njihovi vlasnici, investicijski fondovi i banke će propasti.

Oni koji stanuju neboderima neće moći imati svoj izvor energije pa će početi seliti na selo gdje će im troškovi života biti puno manji. Radi toga će cijena stanova u neboderima drastično pasti, pa će propasti i vlasnici velikih gradskih nekretnina. Sa njima će propasti i svi veliki megapolisi kao relikti industrijske civilizacije.