Norijada danas opet došla u grad

Šetam gradom i odjednom čujem nekakvo pištanje i galamu u daljini.

Norijada.

Sjetih se dana kada smo kolektivno lutali po gradu, vozili se tramvajem bez karte, grlili se sa djevojkama koje nikad prije ni poslije nismo vidjeli.

Gledali smo i gdje je milicija, pa uzviknemo "Živio" neki gradonačelnik, kako bi nas pustili na miru.

I puno alkohola.

Mnogi su se prvi puta u životu napili.

Danima, pa i mjesecima kasnije, neki su me po gradu pozdravljali, a nisam imao pojma tko su.

Danas je sve puno organiziranije.

Određene su čak i rute kretanja.

Policija je puno mirnija.

Jedino što se ja volim malo skloniti sa ulica i mjesta gdje klinci prolaze. Kako se ne bih morao probijati kroz njih.

I da nebih dobio prašinom od brašna po glavi.