Odsjaji
Volim odsjaje.
Njihovu sjetu
i nadnaravnu pripadnost
nekom svijetu između proslosti i sadasnjosti.
Oni pripadaju svima i ne pripadaju nikom.
Osim sebi samima.
Nedohvatljivi za nase ruke materijalne.
Dragocjeni poput briljanta oku koji vidi.
I duši koja pojma njihovo značenje.
Ti odsjaji su suptilni trenutak
izmedju dva trenutka koji govori
i o promatracu i promatranom.
I njihovom presutnom zajednistvu.
Odsjaj tvojih ociju bezvremenski je dar
meni koji gledam tebe koja odlazis.
On ostaje zauvijek u mojoj svijesti,
kada prođe bas sve.
Odsjaj snjega u besanoj noći
radost je koja osupne tugu samoće.
Odsjaji su sjaj posebnog intenziteta
i znacenja,suptilni,sublimni i katarzični
u svojoj bezvremenosti.
Marijana Martinčić
Oznake
Izdvojeni tekstovi