Prosuo si dušu

Prosuo si dušu

Prosuo si dušu...
Jednog dana dok je kišilo...
Na mokrom asfaltu...
Ruku si pružio...
Da dotakneš ono što riječima nisi mogao...
Sada plačeš...
Baš kao kiša što pada...
I tvoje suze što teku...
Stopile se sa kišnim kapima... 
Al ne mogu oprati onu bol na srcu...
Riječi ne izgovorene peku...
I sad se sve pretvorilo u rijeku...
Rijeku suza što stoje ti na srcu...
I pustio si ih na teku...
Bez straha...
Bez srama...
Jer samo ti znaš... 
Što ti je na srcu... 
Ruku si pružio... 
Tražeći nešto možda već davno izgubljeno... 
Ali svaka kap koja te dotakne... 
Izazove osjećaj... 
Posebne melanholije... 
I žal na srcu... 
Zašto joj nisam rekao... 
One riječi što stoje mi na srcu... 
Neka kiša opere... 
Svu bol... 
Sve riječi... 
Vjerujem da ona tamo daleko... 
Osjetit će... 
Nešto nikad ne izrečeno... 

Maja Ćulumović