SAMO SJEĆANJE
Umre li noć na baldahinu
iznurenom od čekanja
i zaplavi se zora
na poderanoj nadi.
Ja znat ću kuda plovi tvoj san.
Odem li na obale
gdje usidrene drhte
dvije razapete ruke
dozivajući ukrivljeno drvo.
Ti znat ćeš da sam
uvezala posljednji čvor.
Nebom osipat će se munje
u jezeru udaviti strast
na koplju iznad moje glave
žuborit ćeš kao sjećanje .
Zehra Bajic Alić
Oznake
Izdvojeni tekstovi