Siva ulica

Siva ulica

Tu sam ja u sivoj ulici
rezbarim ukrućene listove
sa malo gluhih riječi.
Već sutra,
u krilu ću nositi dunje,
izjesti nokte,
zapeći srce,
iscurit kao raspuknut nar
utonut u ugašen žar.
Sve se i onako riba poput sira.

Pokaži mi gdje si izgubio
okrajak mog sunca.
Zašto između nas lutaju bijesi.
Reci mi otkud ti krv u obrazima
dok miluju te moji pogledi.
Okreni se.
Šapni mi.
Gdje si.

Gledaj.
Ruše se suha stabla
u rascjepu nada.
A ja čađava od slutnji
pod korak ti padam.

Tu sam.
Gdje se uvjek magle uvlače u kišu.
Škripi kamenje u duši.
Tu si i ti.
Prođeš.
Samo nešto šušti.
Ti nisi isti.

Zehra Bajic Alić