Društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora je danas 17.12. 2018. u prostorijama Centra za profesionalnu rehabilitaciju organizirala "Razgovor sa Tihomirom Dujmovićem" o njegove dvije knjige.
Prva govori o masovnim ubojstvima hrvatskih novinara nakon II svjetskog rata i kasnije za vrijeme trajanja boljševičke diktature, te druga koja govori tragediji hrvatskog borca za hrvatsku neovisnost Zvonka Bušića.
U knjizi "Hrvatske novinarske tragedije 1945-1995 detaljno su opisana stradanja hrvatskih novinara koji su ubijeni sam zato što su za vrijeme NDH napisali neki člana. Čim su došli do Zagreba boljševičke horde su skoro polovici Hrvata oduzeli građanska prava. Masovno su ubijani intelektualci i svećenici. Kako bi potpuno kontrolirali medije ubijen je 38 novinar od njih 330 (a za vrijeme NDH ubijeno je dvoje), 131 novinar je pobjegao u inozemstvo, 45 je promijenilo profesiju, a samo 27 je dobilo licencu za daljnji rad.
Progonjeno, mučeno, ili streljano je više ljudi nego u svim "silama osovine" zajedno. Streljano je više članova vlade NDH nego prvaka Hitlerovog trećeg Reicha, više je streljano i prognano novinara i svećenika nego u svim zemljama "sila osovine". Ova masovna zvjerstva izazivaju veliko nezadovoljstvo i strah među običnim ljudima, strah kojeg se mnogi ni danas 28 godina od pada komunizma još nisu oslobodili. Progon novinara je ponovljen 1971, a čak i u domovinskom ratu ubijeno je ili poginulo 18 novinara. Zbog ovoga višestrukog čišćenja novinarskog staleža još i danas sve dnevne novinare drže djeca i unuci udbaša koji sve čine kako bi medijski naštetili Hrvatskoj državi.
Nakon toga Tihomir Dujmović je prisutnu publiku upoznao sa životom velikog hrvatskog borca protiv srpskog hegemonizma Zvonka Bušića koji je bez naoružanja, zajedno sa svojom suprugom Julijenne Bušić oteo avion sa 76 putnika kako bi se u najvećim svjetskim medijima objavila deklaracija o položaju Hrvata u Jugoslaviji. Iznad Londona, Pariza su bacali letke u kojima se objašnjava hrvatski slučaj u tadašnjoj Jugoslaviji i poziva na njezinu neovisnost s naslovom "Poziv na borbu protiv srpske hegemonije" .
Prije poijetanja u poštanskom sandućiću je ostavio jednu inproviziranu bombu zajedno sa uputom za demontažu, te letcima koje je također bacao i iz aviona. Bomba nije bila namještena da eksplodira, te je policajcima koji su je otkrili čak i ispala iz ruke, ali nije eksplodirala. Odvezli su je 30 kilometara na poligon za deaktivaciju eksplozivnih tvari, te je odložili u rupu na uništavanje. To je na vijestima čuo neki policajac dok se odmarao u birtiji, te se odvezao do poligona. Tu je sišao u rupu i malo se poigrao sa bombom koja je pri tome eksplodirala. I zbog toga je Bušić dobio doživotni zatvor.
Nakon izlaska iz zatvora 2008. godine vratio se u Hrvatsku, gdje je tragično završio život razočaran stanjem u hrvatskom društvu i politici.
Oznake
Izdvojeni tekstovi