U osmjehu jednoga dana

U osmjehu jednoga dana

Jutro me rijetko s osmjehom doceka.
Znam sto hoce lukavac,
da mu ga podarim prva.

Poklonim mu taj osmjeh izmamljen,
obicno ironican,pa nek prosi dalje.

Kako dan odmice sve je vise razloga
za srecu,makar kratku i nestalnu.
Tada se radosno nasmijem,
i ucinim sretnim nekog tko zasluzuje.

I vidim ljude kako se smiju,
stvarima i pojavama razlicitim.
Blago danu s toliko osmjeha,
blago ljudima u takvom danu.

Legnem kasno i dan mi izmucenoj iskustvima
spontano pristavi osmjeh na usne,
kao pobjedu ili nadu za vise osmjeha u narednom danu.

Marijana Martincic