Vriskom ti šapućem

VRISKOM TI ŠAPUĆEM

Da mogu
bila bih  ti sitni kamen
u vosku plamen
na usnama riječ
ali istekla sam
zažmirila već
u pamuk tvojih želja.

Da mogu istrajati
u svojim snovima sanjara
skupiti moć
pa iskrpit sve rupe u nebu
očistit zvjezde od praha
dati gladnima hljeba.

Da mogu
bila bi noć što me tamom soli
tjera zvijeri iz mračnih ljudi
briše  im laži sa mokrih jezika
da oči ne gledaju
prognane poljubce što se vole.

Mrežaste ogrebotine šila bi
bagremovom korom
da na tijelu ostane miris.
Svoje slabosti utopila u vodu
vriskom šaputala ti u uho
da me čuješ.

Da mogu spasiti dušu
iskasapljenu olujama
pa joj disati u okrajke
da oživi
srce i onako gori
kao sunce kad se bori
na horizontu.

Zehra Bajic Alić