Antidron dronovi za borbu protiv napadačkih dronova

U Ukrajinskom ratu dronovi su postali osnovno sredstvo za izviđanje i napade na protivnika. Osim što napadaju protivničke tenkove, bunkere i vojnike, sve više se koriste i za napade na civilne ciljeve. Kako bi ih se zaustavilo koriste se razna oružja kao što su vrlo skupe protuzračne rakete, protuoklopni topovi, mreže i slično.

Za obranu od niskoletećih dronova najbolja obrana su lovačke puške sa sitnom sačmom koja se inače koristi za lov na ptice. Razvilo se i streljivo za automatske puške koje umjesto jednog zrna ima zrno koje se nakon izlaska iz cijevi raspada na veći broj manjih kuglica. Problem ovakvih pušaka kao i lovačkih pušaka je u tome što imaju vrlo mali domet.

Ovaj problem bi se mogao riješiti tako da se razviju dronovi koji na sebi imaju lovačke automatske sačmarice koje se mogu dići u zrak i presretati protivničke dronove.

Ovakvi dronovi većih dimenzija sa benzinskim motorom bi mogao dizati u zrak veće i teže automatske puške, te se dići na veće visine i udaljenosti.

Manji antidron dronovi manjih dimenzija sa lovačkom sačmaricom bi se mogli povezati sa tlom električnim kabelom preko kojih bi dobivali energiju za let i signale za upravljanje. Na taj način ovi dronovi bi mogli stalno letjeti iznad neke točke na tlu do 50 metara visine i čekati protivničke letjelice.

Antidron dronovi bi lovačke automatske sačmarice nosili ispod sebe. Problem kod ovakvog letećeg oružja što puške kod opaljenja imaju povratni udar koji može čitav dron povući unazad. Kako bi se to riješilo moguće je čitav sustav za upravljanje sačmaricom objesiti ispod drona. Za dron bi se trebala povezati viljuška(2) koja na donjem kraju ima proširenje na koje se postavlja osovina(3) i elektromotor(4). Za osovinu(3) je s unutrašnje strane pričvršćena sačmarica(8), a s druge vanjske strane dva jedra(1). Ova jedra(1) su izrađena od laganog čvrstog okvira između kojih je razapet lagani prozirni najlon. Uloga jedara(1) je da kod opaljenja zaustavi povratni udar sačmarice(8) unazad.

Kad dron leti prema naprijed jedra su skupljena (sl.2. i sl.5.) tako da pružaju minimalan otpor zraku. Jedra se nalaze ispod drona tako da zrak koji struju prema dolje drži jedra(1) okomito na položaj drona. Kad se dron zaustavi jedra(1) se šire pomoću slabe opruge(5), čime se jedra(1) dovode u položaj (sl.1. sl.3. sl.4.) da mogu zaustaviti povratni udar pri opaljenju sačmarice(8). Ako dron krene prema naprijed jedra se automatski, pritiskom zraka ponovno skupljaju. Kod ciljanja sačmaricu se pokreće gore dolje pomoću malog elektromotora(4), a lijevo desno se pokreće pomoću zakrilaca(6) koji se nalaze na dnu jedara(1). Pokretanje zakrilaca(6) se vrši malim elektromotorima(7). Elektromotori(7) pokreću zakrilca(6) naprijed nazad čime na njih djeluje struja zraka koju stvaraju dronovi odozgor. Na taj način zračna struja stvorena radom elisa dronova zakreće jedra(1), a na taj način i sačmaricu(8). Na ovaj način se vrši nišanjenje, te je sačmarica(8) spremna za opaljenje.

Ovakvi dronovi bi se mogli postaviti oko važnih objekata, mali povezani kablovima s tlom, a veći koji bi letjeli na većim visinama. Upravljanje i nišanjenje bi mogli vršiti operateri na tlu, ali bi se čitav sustav mogao spregnuti s elektroničkim sustavom nišanjenja i djelovanja na protivnike.