Borbeni niskopodni skuter

Postoje razne vrste borbenih vozila kojima je glavna osobina sposobnost zaštite posade od granata i gelera. Mana im je što su najčešće vrlo velika i lako ih je uočiti. Kako bi se ta mana izbjegla mogue je napraviti malo nisko borbeno vozilo, niže od stepske trave. Ovakvo vozilo bi se moglo kretati kroz visoku travu, kukuruze, grmlje i šumu neprimjetno za protivnika. Moglo bi ga se uočiti samo iz zraka dronovima, ali uz dobro maskiranje i to bi bilo otežano, osobito noću.

Osnovni dio ovakvog vozila je željezna kada(1) koja služi za smještaj jednog čovjeka, koji je istovremeno vozač i borac. Ova željezna kada(1) je napravljena od lima dovoljne debljine da zaštiti od pješačkih mina i strojničke vatre. Na njenom prednjem kraju se nalazi nožni upravljač(2) kojim se zakreće prednji kotač(3), te se stopalima stiska poluga gasa i kočnica. Na stražnjem kraju se nalaze dva stražnja kotača(4) koji pokreću vozilo. Vozač upravlja vozilom nogama, a ruke su mu slobodne za držanje oružja. Na vozilo se sa gornje strane može postaviti prozirna maskirna folija kao zaštita od kiše koja se može na brzinu ukloniti.

Ovakvo vozilo pokretano benzinskim motorom bi moglo prijeći velike udaljenosti neprimjetno kroz visoku travu i šikaru. Ako bi se pokretalo na električne baterije moglo bi nečujno prići protivničkim položajima kroz visoko raslinje.

Namjena vozila bi bila neprimjetan prodor u neprijateljsku pozadinu, te brzi bijeg nakon obavljenog zadatka. Vozilom bi se također mogla vršiti brza i sigurna dostava streljiva, vode i hrane na prve borbene položaje do kojih su cestovni pravci izloženi protivničkoj vatri. Vozilom bi se također mogli ranjenici brzo izvlačiti sa prve borbene linije, a za to bi bilo dovoljno na stražnji kraj vozila prikačiti malu nisku prikolicu širine i dužine jednog čovjeka.