Energetska neovisnost i diverzifikacija izvora energenata

Kad god vidim reklamne prospekte u sandućiću odmah ih bacim u kantu za smeće.

Kada se na televiziji pojavi reklama odmah prebacujem kanal.

Kada u novinama vidim reklamu oči odmah lete dalje.

Ipak primjetih jednu reklamu. Nude solarne panele za struju snage 5 KW za 30.000 kuna, a garancija 35 godina .

5 KW puta 10 sati rada u prosjeku je 50 kwh što je puno više nego trebam. Kada imam višak mogao bih ga prodati u mrežu, (nadam se) a kada imam manjak kupim ga kao i sada.

Računam.

Ako bi izdržali 10 godina to bi me godišnje koštalo 3.000 knuna, odnosno 250 kuna mjesečno. Za struju mjesečno plaćam u prosjeku 200 kuna i i za plin u prosjeku kroz godinu oko 200 kuna, ukupno 400 kuna. Za plinske instalacije sam utrošio 7.000 eura i nadam se da će trajati barem 40 godina. To znači da ih otplaćujem mjesečno oko 100 kuna. Bojler moram mjenjati otprilike svakih 10 godina i on me košta oko 8.000 kuna što je mjesečno 66 kuna. Sve zajedno mjesečni trošak za struju i plin mi je 566 kuna. Puno više od 250 kuna kojiko bi me koštalo besplatno sunce.

Problem je što već imam plinske instalacije.

Kada bi mi ponudili ugradnju solara sa otplatom na deset godina plaćao bih ratu od 250 kuna i to bi mi bilo manje nega sada plaćam struju i plin pa bih se možda ipak odlučio na takvo riješenje.

Računam dalje.

Ako bi država osigurala beskamatni kredit za ovakve solare za obiteljske kuće trebalo bi joj oko 500.000 kredita. Ukupno to bi bilo oko 15.000.000.000 kuna. Za brodogradnju smo u zadnjih 25 godina utukli duplo više pa je ipak sve propalo.

Ploveći LNG terminal sa instalacijama bi nas koštao 300.000 eura, odnosno 2.250.000.000. kuna. A nakon investicije još moramo plaćati skuplji plin od Ruskog radi energetske neovisnosti koja se postiže diversifikacijom. A ta Diversifikacija izvora energenata ključ je ograničavanja ruskog utjecaju u Europi i važan je sigurnosni čimbenik.

Tu diversifikaciju bi mogli postići i sa ugradnjom 500.000 solarnih panela na kućama.

Iz izračuna je vidljivo kako bi nam bilo najbolje osigurat 500.000 beskamatnih kredita na desetak godina. Smanjili bi uvoz plina i struje, a na ugradnji i održavanju bi mogli zaposliti barem 10.000 ljudi što je više nego ih radi u brodogradilištima. I sve to za duplo manje novca nego trošimo za tu našu navodno stratešku industrijsku granu. Čini mi se kako je strateški najvažnija za opstanak željezara u Zenici i Smederevu.

Kada bi smo imali pametnu vladu (koju nažalost ne vidim ni u daljnjoj perspektivi) država bi našla taj novac za kreditiranje a ne poklanjanje kao kod brodogradnje.

Možda bi se država i odlučila na to kada bi instalateri solarne opree imali koju milijardu za "podmazati" tamo gdje se "podmazati treba". Ali kada bi instalateri taj novac imali politišari im ne bi ni trebali, mogli bi sami nuditi opremu sa otplatom na 5 ili 10 godina.

Baš sam u dilemi sam oko ove kvadrature investicijskoga kruga!