Jednokratni čistač minskih polja

Postoje više načina za čišćenje minskih polja. U miru taj posao rade demineri, najprije sa strojevima koji aktiviraju minsko polje, a nakon toga se i ručno provjerava dali je ostala koja mina. Ako postoje karte minskih polja tada se one mogu izvaditi ručno.

U ratu, protivnička minska polja se najčešće uništavaju posebnim eksplozivnim sredstvima koja eksplodiraju iznad minskih polja i tako aktiviraju mine ispod područja eksplozije.

Svi ovi postupci su skupi i često odnose ljudske živote.

Čišćenje minskih polja bi se moglo obaviti puno jednostavnije i jeftinije.

Za aktiviranje nagaznih protupješačkih mina dovoljan je pritisak od nekoliko kilograma, dok za aktiviranje protuoklopne mine minimalan pritisak može varirati od 15 kilograma do nekoliko desetaka kilograma. Taj pritisak se može ostvariti pomoću svakog debelog drvenog balvana koji kao valjak vuče neki vrlo jeftini stroj. Taj stroj može biti mali poljoprivredni moto-kultivator (freza), a može biti i stari automobil sa auto otpada kojemu su sa karoserije skinuti svi dijelovi osim motora, kotača i volana.

Za moto-kultivator, ili stari automobil može se lancima prikačiti debeli balvan dužine nekoliko metara, te se kretanjem takvog vozila koje vuče balvan iza sebe aktiviraju sve mine na koje naiđe valjak od balvana. Ako automobilska guma stane na minu vozilo će ju aktivirati i stati, ali ako kotači vozila prođu pokraj mine tada će ju aktivirati drveni valjak. Debeli balvan može aktivirati veći broj pješačkih mine, te se nastaviti dalje kretati, a bit će uništen tek ako naiđe na protuoklopnu minu.

Prilikom puštanja ovakvog jeftinog jednokratnog čistača mina prema protivniku potrebno je blokirati volan kako bi vozilo stalno išlo u istom smjeru, te također blokirati gas na vučnom vozilu. A vozilo bi se pokrenulo kada se mjenjač ubaci u najmanju brzinu i kada se otpusti kvačilo.

Puštanjem ovakvog vozila po noći prema neprijatelju ostvarivalo bi se više ciljeva.

Probijale bi se trase bez minskih polja kroz koje mogu prolaziti vojnici i vozila.

Izazivala bi se panika u protivničkim redovima koji bi morali sve resurse potpuno aktivirati za borbu protiv napada.

Privlačila bi se protivnička vatra prema ovakvim vozilima čime bi se otkrivali njihovi položaji i trošile njihove zalihe streljiva.

Dodatnu funkciju bi ovakva vozila dobila ako bi se njih postavile drvene ili limene makete tenkova koji bi kao mamci na sebe privlačile kopnene i zračne protivničke protuoklopne raketne snage. A svaka protuoklopna raketa ispaljena iz helikoptera i aviona košta više nego ovakav jednostavni čistač minskih polja.

Nekoliko stotina ovakvih vozila puštenih noću prema protivniku moglo bi probiti više trasa bez mina do protivničkih položaja. Nakon nekoliko dana ovakvih uzastopnih lažnih napada na protivničke položaje njihove zalihe streljiva bi se mogle znatno smanjiti, a nakon toga bi mogao krenuti i stvarni napad preko uništenih minskih polja. U napadu bi se vojnici mogli prebacivati od jednog do drugog balvana koji je uništen na minskom polju, te bi im ti debeli balvani služili kao dobar zaklon. A kad protivnička minobacačka vatra postane vrlo snažna ispod balvana se mogu vrlo brzo iskopani mali zakloni, i tu utvrditi novi položaji.

U ovakvom napadu broj poginulih vojnika bi se mogao višestruko smanjiti zahvaljujući uništenim minskim poljima, te zahvaljujući postojanju velikog broja debelih balvana koji služe kao dobar zaklon.