Jurišno bunker vozilo

U suvremenim uvjetima ratovanja oklopna vozila pješaštva imaju vrlo kratak vijek preživljavanja na bojišnici, ako ih ne štiti nadmoćno topništvo, helikopteri i zrakoplovstvo. Mogu ih uništiti protivnički tenkovi, topovi, minobacači, jače pješačke strojnice, samonavođene rakete i ukopane mine. Kako bi preživjeli borbu oklopna vozila bi morala biti manje vidljiva, te otporna na mine. Radi toga bi takva vozila morala biti manja i puno niža, također bi morala biti tiša, te biti nevidljiva za IC uređaje. Buku vozila stvaraju motori, te bi se buka mogla smanjiti pokretanjem elektromotorima. Elektromotori se pokreću baterijama koje se mogu smjestiti unutar karoserije, te bi tako toplinski otisak vozila bio puno manji, pa bi se vozilo teže otkrivalo na IC uređajima.

Idejni nacrt ovakvog vrlo jeftinog i jednostavnog vozila je prikazan na gornjoj slici.

Unutar karoserije(1) bi se mogla smjestiti 2 do 3 vojnika koji bi sjedili na podu, pa bi visina vozila bila vrlo mala. Podnica vozila bi se sastojala od više ploča koje bi se prilikom stajanja vozila iznutra mogle odvojiti od karoserije, čime bi posada sjela na tlo i mogla bi kopati zemlju ispod karoserije. Zemlja bi se izbacivala na strane, i kroz male otvore na karoseriji, čime bi se vozilo moglo vrlo brzo pretvoriti u bunker.

Karoserija(3) bi sa prednje strane imala veći broj kotača(3), smještenih u više redova, koji bi svojom širinom pokrivali čitav teren ispred vozila. Sa stražnje strane bi bilo dovoljno staviti samo jedan red kotača(3). Kotači bi se nalazili izvan karoserije(1), kako bi u slučaju nailaska na minu posada u karoseriji(1) bila zaštićena. Kotač koji bi aktivirao minu bi bio uništen, ali zahvaljujući većem broju kotača(3) vozilo bi se i dalje moglo kretati. Kretanje bi osiguravali mali elektromotori koji se nalaze u samim kotačima(3). Upravljanje vozilom bi se vršilo zakretanjem prednjih kotača(3) preko diferencijala(2).

Prilikom borbenog juriša vozilo bi se moglo kretati preko livada, šikara i šume dok ne dođe do ciljne točke, gdje bi se na brzinu skinule podne ploče kako bi posada mogla na brzinu iskopati rupu ispod karoserije(1) i tako vozilo pretvoriti u bunker. U slučaju da prilikom kretanja vozila mine oštete veći broj kotača(3) tako da se vozilo ne može dalje kretati posada bi na tom mjestu trebala izvaditi podne ploče , te na brzinu iskopati rupu i vozilo pretvoriti u bunker. Na taj način bi odatle mogli štititi ostale vojnike i vozila u napadu.

Ovakva borbena vozila ukopana u dubokoj travi, te prekrivena zemljom i maskirana travom ne bi se vidjela ni optički, radi male visine, a ni sa IC kamerama radi toga što nemaju motore koji stvaraju visoku temperaturu.

Dužina juriša koji bi ovakvo vozilo moglo prijeći ovisi o kapacitetu baterija, a u pola sata bi moglo prijeći nekoliko desetaka kilometara. Što je dovoljno da probiju sve protivničke linije obrane i dođu do topničkih položaja i zapovjednih centara.