Kako djecu zaštititi od nasilja na internetu?

Djeca su na internetu ugrožena na razne načine. Najčešće je to izrugivanje od strane poznanika iz stvarnog života, ili od poznanika sa društvenih mreža. Najveća opasnost prijeti od osoba koje se lažno predstavljaju, ali i djeca se čest znaju lažno predstaviti kako bi mogli gledati sadržaje koji nisu namijenjeni djeci.

Mnoge društvene mreže kod registracije korisnika traže razne podatke, među kojima je i godina rođenja. Kod upisivanja ovog podatka mnogi lažu, upisuju lažni podatak kako bi se mogli predstavljati kao djeca radi lakšeg pristupa drugoj djeci. A mnoga djeca rade obrnuto.

Ovaj problem lažnog upisa godine rođenja kod registracija na razne mreže mogao bi se spriječiti programskom analizama lica korisnika.

Postoje programi koji mogu sliku lica čovjeka promijeniti tako da naprave novu sliku istog lica kako će ono izgledati za 10 ili 20 godina, ili kako je lice izgledalo prije 20 godina. Ovaj program bi se lako mogao prilagoditi tako da otkriva koliko godina ima netko tko se nalazi ispred ekrana kompjutora ili mobitela.

Mnoge aplikacije sliku lica koriste kao lozinku za ulaz u mobitel, ili za ulaz u neku aplikaciju. Ova aplikacija bi se mogla povezati sa aplikacijom koja procjenjuje starost osobe po licu, te bi zajedno mogli svakih nekoliko minuta procjenjivati starost osobe koja rukuje nekim uređajem. Na osnovu procijene starosti aplikacija bi mogla odrediti radi li se o djetetu ili o odrasloj osobi.

Na osnovu toga bi mogla djecu spriječiti u gledanju sadržaja za odrasle, ili koristiti aplikacije koje nisu namijenjene djeci.

Druga mogućnost je djecu upozoriti na to koliko godina ima osoba sa kojom komuniciraju, a koja se predstavlja kao mlađa nego što stvarno je.

Kako program ne bi ugrožavao osobne podatke korisnika podatke o stvarnim godinama se ne bi smjele pamtiti i vezati uz druge podatke korisnika, već bi se trebale koristiti samo za trenutne akcije koje poduzima korisnik koji rukuje kompjutorom, ili mobitelom.

Ako neki korisnik komunicira sa nekim djetetom, a isključio je pristup kameri, ili ako uređaj nema kameru, tada bi aplikacija trebala pretpostaviti kako se radi o odrasloj osobi.

Ako neki korisnik želi gledati sadržaje koji nisu namijenjeni djeci ima isključenu kameru, ili ako nema kameru, tada aplikacija treba pretpostaviti kako se radi o djetetu, te spriječiti pristup sadržajima koji nisu za djecu.

Ovu aplikaciju bi mogle koristiti i reklamne agencije za slanje reklama prilagođenih pojedinom godištu korisnika. Kako reklame ne bi slale djeci zakonom bi trebalo zabraniti slanje reklama osobama koje aplikacija prepozna kao dijete.