Kako najlakše napravit nastambe na mjesecu?

Razvojem svemirskih tehnologija sve je izglednije kako će se uskoro morati graditi nastambe za duži ili kraći boravak ljudi na mjesecu. Ti kolonizatori morat će savladati niz problema.

Prvi problem je kako napraviti prostorije za rad i odmor?

Drugi problem je kako napraviti kupaonice, umivaonike i toalet za nuždu?

Treći problem je kako uzgajati svježu hranu?

Četvrti problem je kako otpadne vode i biološki otpad preraditi u čistu vodu i u gnoj za biljke?

Riješenje svih tih problema se mora temeljiti na činjenici kako je na mjesecu gravitacija 6 puta manja nego na zemlji, dok je pritisak atmosfere jednak nuli, to jest atmosfera ne postoji.

Zahvaljujući tim spoznajama sve prostorije je moguće napraviti na zemlji u obliku balona koje se mogu smotati.

Na mjesecu utiskivanjem zraka ti baloni se šire i pretvaraju u zatvorene prostore.

Baloni bi se mogli izrađivati u dva oblika.

Prvi oblik je kupola(1), a drugi oblik je tunel(2). I kupole(1) i tuneli(2) na dnu imaju proširenje koja se sidrima(4) učvršćuju za tlo. Prilikom montaže kupole(1) i tunele(2) bi trebalo staviti pod tlak od 0,05 bara. Ovaj pritisak bi kupole(1) i tunele(2) doveo u radni položaj, ali bi bili mekani i podložni širenju. Tada bi se u ova proširenja kupola(1) i tunela(2) (koji se nalaze na razini poda) postavila sidra(4) koja se zabijaju u tlo. Nakon toga tlak u kupolama(1) i tunelima(2) bi se mogao dići na radni nivo od 1 bara, a na proširenja bi se mogla nabacati zemlja iz okoline i to do visine od 1,5 m od razine poda kupola(1) i tunela(1). Tlo bi štitilo kupole(1) i tunele(2) od dizanja od tla, čime bi se poboljšala funkcija sidara(4). Osim toga, zemlja oko kupola i tunela bi štitila od bočne radijacije iz svemira.

Kad se kupole(1) i tuneli(2) stave pod tlak od 1 bara tada bi njihova tvrdoća, to jest otpornost na pritisak izvana bila otprilike jednaka kao što je tvrdoća automobilske gume napuhane na 1 bar.

Između kupola(1) i tunela(2) postavljala bi se klizna vrata(3) i ona bi bila jedini čvrsti dijelovi nastambe. Sa jedne strane na ova klizna vrata(3) bile bi spojene kupole(1), a sa druge tuneli(2). Klizna vrata(3) bi morala izdržati pritisak zraka od najmanje 2 bara kako bi u slučaju proboja jedne kupole zadržala pritisak u svim drugim kupolama i tunelima. Klizna vrata(3) bi taj pritisak morala izdržati bez obzira sa koje strane je došao gubitak tlaka zraka.

Materijal od kojeg bi se pravile kupole(1) i tuneli(2) trebali bi biti djelomično prozirni na vidljivu svjetlost, ali i što više otporni na štetna zračenja. Kupole(1) i tuneli(2) bi trebala odbijati oko 90% svjetlosti, dok bi preostalih 10% bilo dovoljno za održavanje temperature i svjetlosti u kupoli(1), ili tunelu(2) za vrijeme dok ih obasjava sunce. Kada za vrijeme mjesečeve noći do kupola(1) ili tunela(2) ne dopire svijetlost trebalo bi ih zagrijavati i osvjetljavati.

Osim kupola(1) i tunela(2) za boravak ljudi morale bi postojati i dodatne kupole(1) ili tuneli(2) za uzgoj hrane, te kupole(1) i tuneli(2) za izdvajanje bio otpada, kupole(1) i tuneli(2) za dobivanje čiste vode iz biološkog otpada.

Voda od tuširanja, voda iz umivaonika i prljava voda iz toaleta bi se pritiskom iz radnog prostora slala u posebne kupole(1) koje bi služile za preradu otpada. Pritiskom na neku polugu otvarali bi se otvori na odvodima za vodu u tuševima, umivaonicima i toaletima. Pritisak u kupoli(1) za preradu otpada bi trebao biti 0,9 bara što je dovoljna razlika koja bi otpadne vode iz stambenih kupola(1) tiskala u kupolu(1) za preradu otpada.

Kupola(1) za preradu otpada bi trebala biti izrađena od prozirnog materijala kako bi se za vrijeme mjesečevog dana temperatura digla na visoku temperaturu od barem 80 stupnjeva na kojoj bi amonijak isparavao, a štetne bakterije u otpadu bi se uništavale. Ispareni amonijak bi se zajedno sa drugim plinovima ispuštao u kupole(1) gdje se uzgajaju biljke i služio bi kao gnojivo za biljke. Zbog toga bi tlak u kupolama(1) za uzgoj biljaka mogao biti oko 0,8 bara. To je dovoljna razlika u tlakovima koja bi sve plinove iz kupole za preradu otpada potiskivale u kupole za uzgoj bilja.

Prokuhane prljave otpadne vode bi se iz kupole za otpad slale u kupole za proizvodnju pitke vode. Tlak u ovoj kupoli bi trebao biti 0,7 bara kako bi pritisak tjerao otpadne vode iz kupole za preradu otpadnih voda u kupolu za proizvodnju pitke vode. Ova kupola bi morala biti prozirna kako bi se za vrijeme mjesečevog dana u njoj stvarala visoka temperatura koja bi došlo do snažnog isparavanje vode. Vruća vodena para bi se cijevima odvodila duboko u zemlju gdje bi se hladila, te bi se ohlađena na temperaturu od oko 20 stupnjeva celzijusovih spremala u kupole koje bi služile kao skladišta vode.

Gusta smjesa preostale vode i otpada bi se iz kupole za proizvodnju pitke vode prebacivala u posebnu kupolu u kojoj bi tlak mogao biti oko 0, 6 bara. Ova kupola bi služila kao skladište tekućeg gnojiva za bilje, te bi se odavde povremeno slalo u kupole za proizvodnju svježeg bilja.

Za vrijeme mjesečeve noći sunce ne bi moglo zagrijavati kupole(1) i tunele(2) te bi ih trebalo zagrijavati. Zagrijavanje bi se obavljalo pumpanjem vode kroz cijevi koje su postavljene duboko u tlo. Pri tome bi se koristila temperatura tla koje je tlo dobilo prethodnim hlađenjem vruće vodene pare pri postupku hlađenja na temperaturu od oko 20 stupnjeva celzijusovih. Na taj način tlo bi tlo za vrijeme mjesečevog dana služilo kao hladnjak vodene pare, dok bi za vrijeme mjesečeve noći služilo kao akumulator toplinske energije koja je potrebna za zagrijavanje svih prostora tijekom noći.

Električna energija bi se mogla dobivati iz fotopanela koji bi bili postavljeni oko kupola, dok bi akomulatori električne energije trebali biti postavljeni unutar određenih radnih kupola(1) ili tunela(2) kako bi ih ljudi mogli lako nadgledati.

Za sve ove uvjete platno od kojega bi bili izrađeni ovi baloni u obliku kupola(1) i tunela(2) morali bi biti višeslojni.

Vanjsko platno bi trebalo biti otporno na kidanje pod udarcima, te na visoke temperature koje vladaju za vrijeme mjesečevog dana, ali i na niske temperature koje vladaju za vrijeme mjesečeve noći.

Drugu sloj u materijalu od kojih su izrađene kupole(1) i tuneli(2) morao bi biti od elastičnog materijala koji bi svojim širenjem mogao začepiti eventualne mikrofrakture koje bi mogle nastati udarom mikrometeora, ili sitnih čestica iz okoline.

Treći unutrašnji sloj platna bi morao biti ugodan za ljudski dodir, ali i dovoljno čvrst i otporan na kidanje u slučaju nenamjernog pada noža, ili drugih oštrih predmeta.