Kako pokrenuti zaustavljenu ukrajinsku ofenzivu?

Ukrajinska dugo najavljivana ofenziva je počela, ali bez osobitog uspjeha. Zapad je očekivao brz prodor kroz Ruske položaje, ali Ukrajina za to nema snage. Za takav prodor potrebno je imati na mjestu prodora desetak puta veće snage od onih koji se brane, i to ne samo u broju vojnika, već i u topništvu i oklopu. Ukrajina može na mjestima prodora okupiti desetak puta veći broj vojnika, ali u topništvu i oklopu ne može. Unatoč tome što je nabavila mnoge moderne njemačke i američke tenkove njihov broj je nedovoljan, osobito u uvjetima kada ih može uništiti svaki vojnik naoružan ručnim protuoklopnim bacačima. A svaki teći ruski vojnik ima ili mali minobacač, ili ručni bacač raketa. Radi toga su Ukrajinci u dosadašnjim pokušajima napada izgubili previše vojnika i tenkova.

Kako bi Ukrajinci mogli uspješno nastaviti sa svojom ofenzivom moraju hitno mijenjati taktiku.

Taktika korištenja tenkova kao sredstva za proboj linija, iza kojih ide pješaštvo je prošlost. To je Hitler vrlo dobro koristio u II svjetskom ratu, ali danas tenk može biti uništen od svakog protivničkog pješaka, a pješaštvo iza tenka mali minobacači kose kao snoplje. U suvremenim uvjetima ratovanja kada je protivnik dobro opremljen ručnim protuoklopnim sredstvima tenkovi mogu biti korisni samo kao pokretno topništvo koje štiti pješački napad, a nikako kao sredstvo koje probija put za pješaka.

Danas pješaštvo može ići naprijed tako da se prebacuje od zaklona do zaklona kako bi se zaštitila od protivničke puščane vatre, ali to im nije zaštita od minobacača. Granata koja udari u granu drveta kosi sve ispod sebe, i tu nikakvi pancirni prsluci i kacige ne pomažu. Kada pješak ide naprijed on skriven raslinjem može ići dok ga protivnik ne ugleda, ali kada počne minobacačka vatra na snage u napadu tada napadač može samo leći i čekati da vatra prestane. Ako počne bježati puno je lakša meta nego kada leži. A ležati mora dok topništvo i tenkovi iz pozadine ne unište protivničke minobacačke položaje koji su se otkrili svojom vatrom po pješacima u napadu.

U ovakvom sukobu izviđački dronovi pomažu i onima koji se brane i onima koji napadaju. Oni koji se brane mogu puno prije otkriti snage koje kreću u napad, a oni koji napadaju mogu puno prije otkriti položaje sa kojih se otvara vatra na pješake koji se kreću naprijed.

Kako bi poboljšali svoje šanse u napadu Ukrajina bi brzo morala smisliti taktiku kojom pješaštvu služi kao mamac za protivnike, dok tenkovi iz druge linije služe za uništavanje otkrivenih protivnika. A da bi pješaštvo moglo služiti kao mamac njega treba zaštititi od gelera granata koje ubijaju bez obzira pala ispred vojnika, ili iza njega. Kao pokretna zaštita za vojnike u napadu mogle bi poslužiti velike stare otpadne felge za radne strojeve koje su široke od 1,5 do 2 metra. Ovakve felge mogu se guranjem koturati prema naprijed, a kada protivnik otvori vatru 2 do 3 vojnika mogu leći ispod felge i tako se zaštititi. Kako ovakvih felgi na skladištima metalnog otpada ima vrlo malo njih bi ukrajinska vojska trebala naručiti od proizvođača kao pokretne poklopce visine 0,5 metara i širine 1,8 metara. Ovakvi okrugli poklopci bi se kotrljanjem prema naprijed mogli lagano kretati čak i kroz gusto grmlje, pri čemu bi mogli uništavati i ukopane mine. Na njihovom tragu bi se pješaštvoa moglo slobodno kretati,bez opasnosti da će nagaziti na minu. A kada protivnik otvori vatru vojnici bi trebali leći na tlo i pokriti se ovakvim poklopcem. Čim legnu mogli bi se početi ukopavati izbacujući zemlju kroz male bočne otvore na poklopcu koji služe kao puškarnice i kao otvori za izbacivanje zemlje. Što se brže ukopaju to bi se bolje zaštitili od protivničkih granata.

Dok se na ovaj način pješadija skriva od protivničke vatre tenkovi bi sa druge linije mogli uništavati sve punktove sa kojih se otvara vatra na pješaštvo u napadu. Čim vatra protivnika prestane vojnici koji leže ispod poklopaca mogli bi se ustati, dići poklopac na bok i ponovno ga zakotrljati prema naprijed. Na taj način bi se broj ozljeđenih i poginulih vojnika u napadu mogao višestruko smanjiti.

Kada bi se nekoliko stotina ovakvih teških metalnih poklopaca počeo kretati prema naprijed na međusobnoj udaljenosti 20 do 30 metara mogla bi se probiti linija u širini nekoliko kilometara. Ta širina proboja je dovoljna da se kroz nju mogu probiti snage koje se trebaju širiti bočno, nakon što se probiju protivnički obrambeni položaji. A nakon što se napadne snage probiju bočno tada protivnik koji je ostao u okruženju može samo birati hoće li se predati, ili će se pod okriljem mraka pokušati probiti do svojih snaga u pozadini.