Kako se obraniti od dronova?

Kako se obraniti od dronova?
112
0
0

Dronovi su novo, vrlo jeftino izvidničko i napadačko oružje od kojeg se teško obraniti. Najčešće su toliko mali da ih radari ne mogu primijetiti, a ni ljudi sa tla ih ne mogu vidjeti ako lete na visinama većim od kilometra. Po noći mogu letjeti i na puno manjim visinama bez opasnosti da ih netko vidi, i tada ih se može samo čuti.

Obraniti se od dronova možemo na pasivan i aktivan način.

Pasivna obrana je vrlo jednostavna. Dovoljno je ljude i vojsku skloniti ispod nadstrešnica, ili u podzemna skloništa kako ih dronovi ne bi mogli uočiti. Ali dronovi napadaju i infrastrukturu koju nije moguće maskirati. Napadaju i pokretne kolone koje se ne mogu sakriti.

Radi toga je nužna aktivna obrana od dronova. Veće dronove možemo oboriti protuzračnim raketama koje su višestruko skuplje od samih dronova. Može ih se oboriti i protu-avionskim topovima i mitraljezima, ako ih vidimo. A kada lete na nekoliko kilometara visine tada ih teško možemo primijetiti, osobito noću.

Riješenje za ovaj problem je vlastite dronove, ili male jednosjedne spore avione sa elisama naoružati automatskim sačmaricama. Brzi mlazni avini se ne mogu boriti protiv dronova zato što je vrijeme od kada pilot ugleda dron pa do preleta pokraj njega premalo da bi mogao reagirati. Za razliku od njih spori jednostavni i jeftini poljoprivredni avioni se mogu naoružati i koristiti kao lovci na dronove. Ovakvi vrlo jeftini avioni naoružani sa automatskim sačmaricama bi mogli na visini od nekoliko kilometara sporo kružiti iznad područja koje štite, te kada ugledaju neki dron mogli bi mu odozgo prići na stotinjak metara, te ga uništiti automatskom paljbom sa streljivom koje se obično koristi u lovu na zečeve, guske, ili patke.

Kako bi ovakav avion mogao primijetiti mali protivnički dron trebalo bi ga opremiti panoramskim IC kamerama visoke rezolucije sa povećanjem slike od desetak puta koja snima i danju i noću. Uz kamere avioni bi se mogli opremiti i sonarima koji bi otkrivali sve objekte na udaljenosti od više stotina metara. Također bi se moglo dodati i usmjerene mikrofone koji bi dronove otkrivali po zvuku. Svim tim senzorskim alatima bi trebao upravljati mali kompjutor koji bi isključivao zvuk samog aviona na kojem se nalazi, te bi morao imati aplikaciju koja bi usmjeravala oružje ovisno o pravcu i brzini samog aviona na kojem se nalaze, te ovisno o brzini i pravcu leta drona kojeg treba oboriti. Kada se protivnički dron otkrije njemu se avion treba približiti na stotinjak metara, te ga oboriti paljbom automatskih sačmarica.

Na isti način bi se mogli naoružati i vlastiti obrambeni dronovi srednje veličine koji bi letjeli iznad objekata koji štite, a kojima bi upravljali vojnici sa tla, na osnovi onoga što sami vide i na osnovu informacija koje dobivaju sa kamera i senzora koji se nalaze na samom obrambenom dronu. Ovakvi obrambeni dronovi specijalizirani za obaranje drugih dronova za sada na svjetskom tržištu ne postoje, a sa postojećim tehnologijama mogle bi ih proizvesti čak i male države poput Hrvatske.