Kako se suprotstaviti sve većoj cenzuri na internetu?

U početku nastanka interneta to je bila mreža namijenjena između ostaloga i onemogućavanju cenzure koju je tada najviše provodilo sovjetsko carstvo. Služio je razmjeni podataka koji su trebale nesmetano teći čak i u slučaju atomskog rata. Nagli razvoj internet je doživio sa razvojem WEB alata koji su omogućili razmjenu ne samo teksta već i slika, filmova, te video prijenosa uživo.

Odmah su se pojavili razni portali za prijenos vijesti, te forumi na kojima su se odvijale vrlo kvalitetne rasprave o raznim temama. Ti forumi su počeli smetati onima koji ne vole otvorene rasprave o temama koje su štetne raznim interesnim skupinama, takozvanim lobijima koji najbolje zarađuju na prodavanju magle.

"Prodavačima magle" ne odgovaraju previše pametni kupci i tome je prilagođen čitav današnji obrazovni sustav. To je sustav koji nastoji proizvesti pojedince koji su usko-specijalizirani za jedan posao, dok o svemu ostalome ne trebaju puno znati kako bi se sa njima kao potrošačima moglo lakše manipulirati. Njih treba zatrpati gomilom nebitnih informacija kako ne bi imali vremena razmišljati o bitnom.

Problem "prodavačima magle" su riješili portali sa novom mogućnošću komentiranja novinskih tekstova od strane običnih čitatelja. Popularnost foruma je tada naglo opala pošto su forumaši naglo migrirali na portale. A na portali tekstovi brzo odlaze sa naslovne stranice pa nema dugotrajnih rasprava. Ove nadogradnje su odgovarale raznim lobijima, te su prihodi portala od reklama naglo porasli, ali samo kod onih koji pišu onako kako to odgovara onima koji plaćaju reklamiranje.

Međutim, novi problemi za lobije su se pojavili pojavom društvenih mreža poput Youtubea, Feysbuka, Twitera, Instagrama i sličnih. Ove mreže su privukle vrlo veliki broj pretplatnika koji su većim dijelom pratili što se dijeli na ovim mrežama, a mnogi su i sami stavljali svoj sadržaj. Za vlasnike mreža su najzanimljiviji oni koji sami stavljaju svoj sadržaj na njihove mreže, te što veći broj korisnika kako bi što više zaradili na reklamama. A i sami davatelji sadržaja, ako žele povećati gledanost njihovih sadržaja moraju ili plaćati promociju, ili nastojati privući što više svojih pratitelja, ili ući u što više grupa preko kojih dijele svoje tekstove, slike ili video klipove. A sve to mogu ako svoj sadržaj stave na mrežu koja ima najviše korisnika.

Zahvaljujući sve većoj popularnosti društvenih mreža čitanost portala je počela sve više padati, pa su i oni počeli otvarati svoje korisničke račune na društvenim mrežama kako bi tamo ostavljali poveznice na svoje tekstove, a ponekad čak plaćaju i reklamu mrežama kako bi vidljivost njihovih tekstova bila što veća. Kako je zarada od reklama vlasnicima mreža sve više rasla vlasnici portala su počeli zahtijevati podjelu zarade sa mrežama pa čak i sa pretraživačima, vjerujući kako će tako povećati svoje prihode.

Međutim, vlasnici mreža su se tu pokazali prilično tvrdi. Lakše im je isključiti sa mreža i iz pretraživanja pojedine novinske portale nego sa njima dijeliti zaradu. A sa isključivanjem vidljivosti prihodi novinskih portala još više padaju, pa se mnogi počinju gasiti. Kako bi opstali mnogi od njih prihvaćaju ponude za promoviranjem bilo koga, te tako postaju "reketaši" koji napadaju svakog tko nije spreman plaćati reklamiranje prikriveno kroz autorske tekstove. Uveli su čak i plaćanje "bustanja" to jest promoviranja i dijeljena tekstova preko što više drugih mreža i pretraživača. Ova metoda se pokazala najuspješnija u političkim kampanjama. Nekadašnje davanje novca za velike reklamne panoe sa slikama političara preselilo se za plaćanje "bustanja" preko portala i mreža.

Odlično za vlasnike društvenih mreža.

Novi problem vlasnicima društvenih mreža su postale funkcije samih njihovih mreža koje su omogućile korisnicima da sami svojim tekstovima privlače pratitelje i povećavaju svoju popularnost, a za to ne moraju ništa platiti.

To je od političara prvi iskoristio Donald Trumph 2016. koji je sa vrlo malo novca za reklamu pobijedio na izborima.

Kako se to ne bi ponovilo razne konkurentske interesne skupine su povećale svoja ulaganja u reklamu namijenjenu portalima i mrežama. Cilj im nije bio povećati svoju vidljivost, već smanjiti vidljivost konkurencije. Najprije su ograničili broj članova na pojedinim grupama. A nakon toga su počeli gasiti korisničke račune političarima koji im smetaju i račune svih onih koji dijele njihove objave. Počelo je brisanje svih poruka koje su dokazivale prevare na izborima, koje su ukazivale na pozitivne podatke Trumpove vladavine, a na kraju je došlo čak i do gašenja računa samog Predsjednika najmoćnije države na svijetu.

Kako bi ga potpuno blokirali počeli su pritisci na sve one mreže koje se nisu dale kupiti, te su nastavile podržavati Trumpa.

Onima koji su tvrdili kako je to cenzura odgovoreno je kako se Prvi amandman na ustav SAD-a ne odnosi na privatne kompanije, te kako oni koji žele dijeliti svoje poruke trebaju napraviti vlastite platforme. A kako bi takvima onemogućili rad počeo je djelovati "udruženi zločinački poduhvat" u cilju uvođenja sveobuhvatne internet cenzure. Za to su počeli provoditi mnoge postupke koje pripadaju u područje monopolskog udruživanja, što je svuda u demokratskom svijetu protuzakonito. Mreže bi morale imati pravo brisati one koji vrijeđaju i kleveću pod lažnim imenima, ili se besplatno komercijalno reklamiraju, ali oni koji pišu pod svojim imenom i prezimenom morali bi imati pravo govoriti ono što misle, a ako pri tome lažu, kleveću ili vrijeđaju trebao bi ih progoniti pravosudni sustav njihove države.

Prva na redu za gašenje je bila mreža Parler čija popularnost je naglo porasla čim je Trumph uklonjen sa Twitwra, Feysa, Instagrama, Youtuba i drugih mreža. Sve ove mreže su uklonile poveznice sa Perlom, pa su uklonili prodaju ove aplikacije preko aplikacija za prodaju aplikacija, a zatim su skinuti sa interneta tako što im je Amazon Web Usluge (AWS) uskratio pristup "oblaku", to jest serveru. Vlasnici Perla su ovo mogli spriječili da su na vrijeme razvili svoj snažan serverski centar koji može istovremeno komunicirati sa milijunima korisnika, te da su na vrijeme razvili mogućnost skidanja svoje aplikacije sa vlastite stranice, a ne preko drugih stranica koje se bave prodajama ili dijeljenjem aplikacija. Osposobiti vlastiti jaki serverski centar je skupo pa za to treba naći puno oglašivača, a oni idu na mreže gdje ima najviše korisnika. Stoga je malim mrežama teško zaraditi dovoljno za potpunu samostalnost, a bez toga nema ni sigurnosti ni veliki broj korisnika.

Nakon Parlera na red su došli Gab, Minds i Telegram jer navodno imaju „krajnje desne“ korisnike i dozvoljavaju „govor mržnje“, iako nitko nije uspio definirati što je to govor mržnje. Od svih tih mreža zahtijevali su uvođenje politike moderiranja koje bi oni odobrili kako bi izbjegli uklanjanje sa njihovih servera i stranica za skidanje aplikacija, preko koje su korisnici skidali ovu platformu.

U napadu na platformu Minds ona je dobila „24-satno upozorenje“ od Google Play prodavaonice. Oni su privremeno pristali na ucjenu, te su uklonili funkciju pretraživanja, otkrivanja i komentara, ali su odmah počeli sa radom na prilagodbi svoje platforme kako bi je stavili na vlastiti server i kako bi je korisnici mogli skinuti preko same stranice, a ne preko drugih stranica. Minds je platforma koja ne prodaje korisničke podatke, te potiče slobodu govora i velika je smetnja cenzorima. Oni su i ranije nastojali nagovoriti korisnike na preuzimanje platforme direktno sa aplikacije iz Mindsa, ali je problem što to nije moguće na uređajima koji rade pod Appleovim operativnim sustavom. Zato korisnici ovo mogu napraviti samo ako nabave uređaje koji nisu pod kontrolom Applea.

Zbog potpuno otvorene cenzure milijuni korisnika su počeli napuštati Twirer, Feysbuk i Instagram, te su dionice ovih kompanija počele padati. Hoće li se taj trend nastaviti ovisi o tehnološkim inovacijama koje razvijaju njihovi konkurenti.

Osim američkih društvenih mreža postoje i mnoge druge širom svijeta, ali im je popularnost puno manja.

Čak i Rusi imaju više svojih društvenih mreža.

VKontakte (VK.com) ima ogromnu kolekciju filmova i televizijskih emisija, kao i glazbe koja se može slušati preko sučelja, a ima i "Klipove" nalik na TikTok, te sustav plaćanja VK Pay.

Odnoklassniki (ok.ru) mreža između ostalog nudi prijenos uživo uz mogućnost donacija, glazbene usluge, transfer novca iz drugih zemalja i platformu za kolumne.

Telegram (telegram.org) aplikacija koristi kanale, grupe, i tajne (enkriptirane) razgovore, što korisnicima omogućava razmjenjivanje poruka s postavljenim vremenskim ograničenjem prije nego što one nestanu, kao što su dokumenti, privatne fotografije, ili kritika političkih suparnika.

Zbog dijeljenja podataka o korisnicima i cenzure oni sve više napuštaju takve društvene mreže, te se sve više okreću aplikacijama za direktno dijeljenje poruka zaštićenih od neovlaštenog čitanja.

Ovakve aplikacije poput Vibera, WotsAppa, Telegrama, Skaypa, Signala i sličnih su preuzeli znatan dio telefonskih razgovora, ali puno jeftinije pošto se sve prenosi preko interneta. A ako se na internet spoje preko WiFi veza tada je razgovor besplatan.

Viber je aplikacija koja radi na više platformi, a dizajnirana je za besplatne elektroničke poruke, chat, te video telefonske razgovore. Omogućuje stvaranju grupa čime se jedna poruka šalje svim članovima grupe. Dijeli razgovore sa uređajima koji rade na iPhoneu, Androidu, Blackberryju, Windows Phoneu, Symbianu ili Badomu, te svi mogu razgovarati i obavljati besplatne pozive jedni s drugima. U jednoj aplikaciji okupljen je voip telefon, uslugu izravnih poruka i razmjena multimedije.

WotsApp je sličan Viberu i navodno sigurniji, ali nakon što je vlasnih Feysbuk najavio promjenu uvjeta za korisnike mnogi su ga počeli izbjegavati. Od toga je najviše profitirala aplikacija Signal koja je izbila na prvo mjesto po broju pretraživanja i preuzimanja. Signal smatraju za najsigurniju aplikaciju za dopisivanje što se tiče enkripcije i očuvanja privatnosti korisnika. Ima otvoreni kod pa nema ničega prikrivenog, a ima mogućnost slanja poruka koje će se samouništiti nakon čitanja, te omogućuje grupne razgovore. Također može poslužiti i kao primarna aplikacija za slanje i primanje SMS i MMS poruka.

Najpopularnija aplikacija za videokonferencije postala je aplikacija Zoom, kod koje je zaštita privatnosti nešto slabija.

Aplikacija Telegram ima vrlo dobru sigurnost, te korisnicima omogućava pravljenje vlastitih naljepnica, tajne razgovore i samouništavajuće poruke.

Skype razmjenjuje poruke na Androidu, te osigurava jednostavne video ili audio pozive, a može i dijeliti fotografije i tekstove.

Osim ovih postoji još puno aplikacija za razmjenu poruka kao što su Kik, Snapchat, GoSMS Pro, Im+ , WeChat, BBM, Linija, Google Hangouts, Slack i drugi.

Zahvaljujući uvođenju cenzure na najpopularnijim društvenim mrežama navedene aplikacije za razmjenu poruka dobile su priliku za znatan porast broja svojih korisnika. To će im u budućnosti olakšati i sve brži internet, te sve veće memorije na mobilnim uređajima.

U tom cilju morale bi preuzeti neke mogućnosti koje postoje samo na društvenim mrežama, a to su kreiranje velikih društvenih grupa za razgovore i dijeljenje podataka, te praćenje rasprava na tim grupama. Većina ovih aplikacija ima mogućnost kreiranja manjih grupa prema telefonskom broju korisnika koji se preuzimaju iz imenika na mobitelu. Za preuzimanje mogućnosti društvenih mreža ove aplikacije bi trebale omogućiti stvaranje tri vrste velikih grupa koje bi se mogle pronaći pretraživanjem po nazivu takvih grupa.

Velike grupe se najčešće koriste za promociju sebe i svojih ideja, te ih mnogi korisnici koriste za dijeljenje nečega što su napisali na toj grupi ili negdje drugdje, te masovno dijeljenje nečega što im se sviđa i što žele podijeliti sa svojim pratiteljima i pratiteljima.

Za razliku od sadašnjih malih grupa u kojima korisnici dobivaju zvučni signal čim netko pošalje poruku, ove velike grupe bi morale imati opciju isključivanja signala nakon primitka svake nove poruke, kako česte poruke ne bi iritirala korisnike dok se odmaraju. Čitatelji i pratitelji ovih grupa ne bi smjeli imati uvid u brojeve mobitela članova grupa kako ih ne bi mogli privatno nazivati.

Prva grupa bi morala biti javna u koju bi svatko mogao pratiti grupu, te čitati i slati svoje poruke.

Druga vrsta grupa bi bila polujavna koje bi svatko mogao pratiti, te čitati poruke, ali bi samo članovi grupe mogli slati svoje poruke.

Kod ove prve dvije grupe čitatelji bi se na njih prijavljivali pretragom imena grupa, a sva imena grupa i svi objavljeni tekstovi bi se čuvali na serverima aplikacije odakle bi ih preuzimali oni koji ih čitaju. Druga mogućnost je da se popis članova grupa i pratitelja, te tekstovi i poruke po principima blok change tehnologije čuvaju na uređajima svih članova grupe, a pratitelji i čitatelji bi objave mogli skidati sa mobitela člana grupe koji je u tom trenutku preko WiFi-ja spojen na mrežu i uključen na punjač struje kako mu se ne bi trošila baterija. Ova mogućnost će postati sve realnija sa rastom brzine interneta. Pojedini korisnici bi trebali imati i mogućnost da svoje ime i prezime prijave kao grupu sa jednim članom, a služila bi za slanje svojih poruka svim zainteresiranim čitateljima ili pratiteljima.

Treća vrata grupa bi trebale biti zatvorene grupe, a njih bi se moglo pronaći pretragom imena takve grupe, dok bi se ulaz u grupu morao zatražiti od administratora grupe, što određuje onaj tko kreira grupu. Ove poruke bi se čuvale samo na uređajima članova grupe koji sudjeluju u čitanju i slanju poruka, po principima blok change tehnologije, dok bi se na serverima aplikacije čuvali samo podatci o imenu grupe.

Na ovaj način bi aplikacije za razmjenu poruka postale društvene mreže na kojima je cenzura puno manje moguća, osobito na zatvorenim grupama gdje se poruke ne bi čuvale na ničijim serverima.