Kako slivne kanale za oborinske vode pretvoriti u pješačke i biciklističke staze?

Kako slivne kanale  za oborinske vode pretvoriti u pješačke i biciklističke staze?
94
0
0

U mnogim manjim gradovima i selima pokraj cesta postoje slivni kanali za oborinske vode u koje se za vrijeme kiša slijeva voda sa cesta i kućnih krovova. U većim gradovima te slivne vode se kroz otvore koji su postavljeni na svakih nekoliko desetaka metara odvode u kanalizaciju. Ti otvori za slivne vode su najčešće pokrivene čeličnim okruglim poklopcem koji na sebi ima rešetke kroz koje voda odlazi u kanalizaciju. Ovakve kanalizacijske rešetkasti često se postavljaju i ispred ulaza u podruma gdje skupljaju vodu kako ona ne bi ušla u podrum. Ovakve rešetke ispred ulaza u podrum imaju dugački i uski oblik kako bi prikupili vodu cijelom širinom ulaska u podrum. Ovakvi rešetkasti poklopci za kanalizaciju izrađuju se najčešće od željeza i skupe su.

Ovakvi rešetkasti poklopci za slivne vode bi se mogli postaviti iznad svih manjih kanala za oborinske vode, te tako taj prostor pretvoriti u korisnu površinu koja se može koristiti kao pješačka staza, ili biciklistička staza. Za tu namjenu rešetkasti poklopci bi morali biti puno jeftiniji, te stoga umjesto željeza moraju biti napravljeni kao ploče od armiranog betona. Armirani beton je puno jeftiniji zato što u njemu ima vrlo malo skupoga željeza.

U ovu svrhu kanali(1) za oborinske vode bi morali biti betonirani kao što je prikazana na gornjoj slici, sa točno određenim dimenzijama kako bi se u njih lagano mogle postaviti betonske ploče(2). Svaka ovakva betonska ploče(2) na sebi ima niz malih piramidalnih otvora kroz koje ulazi voda za vrijeme kiše. Kako bi betonska ploča(2) mogla nositi veliki teret na dnu ploče je potrebno postaviti čeličnu armaturnu mrežu(3). Otvori u ovoj betonskoj ploči(2) su sa gornje strane široki 2 do 3 milimetra kako bi po toj betonskoj ploči(2) mogle hodati i žene sa visokim uskim štiklama. Otvori se prema dnu betonske ploče(2) šire u obliku piramide kako po zimi led ne bi mogao razoriti ovu betonsku ploču(2). Na niskim temperaturama ispod 0 stupnjeva celzijusa voda se pretvara u led koji se širi. Kada se led počinje stvarati u ovim otvorima on se širi, a to širenje ga unutar konusa otvora gura prema dolje, te led pada na dno kanala. Dno kanala se treba nalaziti na dubini ispod točke ledišta tla, a to ovisi o geografskoj širini gdje se kanal nalazi. U sjevernim krajevima točka smrzavanja zemlje je dublja dok je u južnim geografskim širinama sjeverne zemljine polutke zimska dubina smrzavanja tla manja.

Ovakvu betonsku ploču(2) sa piramidalnim otvorima nije teško izraditi.

U kalup se najprije na dno, jedan do dva centimetra iznad dna postavlja čelična armaturna mreža. Između otvora ove mreže postave se mali piramidalni oblici koji su na dnu 4 centimetra uži od otvora na armaturnoj mreži, a visina ovakvih piramidalnih oblika je jednaka debljini betonske ploče(2). Kada je kalup na ovaj način pripremljeni u njega se ubacuje fiber beton sa staklenim nitima, čime se njegova čvrstoća znatno povećava. Kada se beton osuši kalup se okrene i iz njega ispada čvrsta betonska ploča(2) sa ugrađenim piramidalnim otvorima.

Ovakve betonske ploče(2) bi bile nešto lakše od betonskih ploča istih dimenzija koje nemaju piramidalne otvore, a cijena bi im bila ista kao i svakom drugom armiranom betonu. Njihovim postavljanjem na pripremljene betonske kanale(1) tlo oko njih(4) bi bilo osigurano od poplavljivanja za vrijeme kiša. Na taj način prostor koji zauzimaju slivni kanali pokraj cesta bi se pretvorili u vrlo korisne površine za kretanje stanovnika.

 

Ostale moje tehničko tehnološke analize i inovacije mogu se vidjeti u ovoj knjizi.