Kako smanjiti cijenu nafte?

U zadnjih 150 godina nafta je najvažnija energetska sirovina na svijetu. U tom periodu naftne kompanije su bile najjača sila koja je organizarala mnoge sukobe, pa i svjetske ratove. Sve u svome interesu. Većina vlasnika naftnih kompanija u početku je dolazila iz Velike Britanije i SAD-a, a danas su znatan dio vlasništva preuzela islamske države bogate izvorima nafte. Izvan toga kruga su rijetke države poput Rusije, Norveške i Venecuele koje imaju svoje znatnije izvore nafte.

Čitavo to vrijeme Velikoj Britaniji i SAD-u je odgovaralo da cijena nafte i plina bude visoka, ali ne previsoka kako time ne bi gušili konkurentnost svoje industrije.

Međutim, nakon ruske agresije na Ukrajinu prioriteti su se promijenili. Rusiji je nafta i plin osnovni izvor novca za vođenje rata, i jedini način da se rat zaustavi je spustiti cijene nafte i plina na svjetskom tržištu.

Amerikanci su već jednom spustili cijene nafte tako da su na svom teritoriju dozvolili proizvodnju nafte iz uljnih škriljaca, a time cijena može pasti do nivoa na kojem se isplati ovakva proizvodnja. Ovo su postigli tako što su kompanijama koje buše uljne škriljce osigurali beskamatne kredite direktno iz primarne emisije novca koje je osiguravao FED-a.

Daljnje spuštanje cijena moguće je samo spuštanjem potražnje za naftom.

Potražnju za naftom je moguće smanjiti na razne načine. U Indiji i Africi se već godinama cigle za zidanje proizvode od plastičnog betona. Takav beton se dobije od smjese plastičnog otpada i pijeska. U ovoj smjesi plastike mora biti najmanje 20 posto. Isto to se može dobiti i od miješanog komunalnog otpada u kojem ima više od 20 posto plastike. Dovoljno je otpad zagrijati na 160 do 200 stupnjeva. Pri tome se plastika otopi, a iz biološkog otpada ishlapi voda, ulja, masti, boje, i ljepila. Ovi plinovi se mogu spaljivati i pri tome se smanjuje količina plina potrebnog za otapanje plastike.

I u Europi su poneke kompanije eksperimentirale sa plastičnim betonom, ali su tek prije nekoliko dana jedna kompanija Britaniji dobila certifikat za prodaju cigala od plastičnog otpada. Masovnom ovakvih cigala mogla bi se znatno smanjiti količina plina koji se koristi za proizvodnju opeke, ili za proizvodnju cementa koji se koristi za izradu betonskih blokova.

Dodatno smanjenje potražnje za naftom i plinom bi se moglo postići korištenjem komunalnog otpada za gradnju cesta. Prije 60 godina napravljeni su pokusi u kojima je komunalni otpad samljeven, zagrijana na 200 stupnjeva celzijusa, raširen po cesti, te povaljan. Time je dobivena površina tvrd kao beton. Međutim, naftnoj industriji nije odgovaralo da se ceste prave od komunalnog otpada. Tada oni ne bi imali kome prodavati svoj asfalt, pa je ova tehnologija izrade cesta skrivena i spremljena u dobro zaključane sefove.

Sada kad SAD-u i Velikoj britaniji odgovara spuštanje cijena nafte i ova tehnologija bi se mogla početi koristiti.

A potražnja za naftom i plinom bi najbrže padala kada bi se na tržištu pojavio obnovljivi izvor energije koji je ekonomičniji od svih drugih izvora energije. Ovakav izvor energije je izmišljen 1882. ali je naftna industrija već tada uspjela zaustaviti razvoj ovog izuma. Radi se o vjetroturbini sa jedrima koja ima koeficijent iskorištenja energije vjetra veći od svih drugih vjetroturbina, te radi na puno slabijem vjetru. Zahvaljujući tome ova vjetroturbina može raditi puno veći broj radnih sati, pa je radi toga proizvesti puno više energije. A i potrebna količina akumulatora je manja, radi većeg broja radnih sati turbine. Međutim, u zadnjih nekoliko godina jedna Kineska i jedna Britanska kompanija su razvili ovaj izvor energije koji bi omogućio svakom domaćinstvu proizvodnju energije za vlastite potreba.

Kineska kompanija Galaxy wind turbine

Snimak na Youtubu

Britanska kompanija Simeti wind turbine

Snimak na Youtubu

Te dvije kompanije su započele proizvodnju, te zadnjih godinu dana otvorile web stranicu preko kojih je moguća naručiti ove kućne vjetroturbine, ali ih za sada ne isporučuju. Kada započne isporuka informacije o ovoj turbini će postati široko poznate, te bi cijena nafte i plina mogla trenutno pasti, a i cijene dionica naftnih korporacija. Nakon toga Rusija bi ostala bez novca za rat, ali bi i mnoge druge države mogle ostati bez sredstava za vlastiti opstanak.