Kako smanjiti potrošnju energije kod servera koji pohranjuju podatke u „oblacima”?

Kako smanjiti potrošnju energije kod servera koji pohranjuju podatke u „oblacima”?
46
0
0

Mobiteli, kompjutori, internet i veliki serveri troše sve veće količine električne energije. Samim time postaju i sve veći zagađivači okoline.

Mogućnosti uštede energije u informatici su vrlo velike, jednostavnim izmjenama procedura kod operativnih sustava u spremanju podataka.

Energiju troše memorije u računalima i mobitelima bez obzira dali se podatci spremaju na njih, ili u oblake.

Energija se troši kod prijenosa podataka od računala i mobitela do servera, a i kod prijenosa podataka natrag.

Energiju troše sami serveri o ogromnim količinama.

Sve bi se to moglo značajno smanjiti većim spremanjem podataka na samom uređaju na kojem su nastali.

Velike baze podataka koje se pune iz različitih izvora i koje koriste različiti korisnici moraju biti na serverima. Sve web stranice koje trebaju biti stalno dostupne korisnicima također je dobro spremati na servere koji stalno rade i imaju veliku propusnost prema korisnicima. Ali osobni podatci korisnika, slike koje snime, tekstovi koji napišu i razne datoteke koje sami stvaraju za sebe ne moraju biti na serverima. Jedini opravdan razlog na strani korisnika radi kojeg osobne podatke stavljaju na servere je veća sigurnost u obrani od hakera, ali je zato manja mogućnost zaštite od raznih obavještajnih službi.

Najveći interes za stavljanje svega u „oblake” imaju vlasnici takvih servera, ali i države u kojima su smješteni.

Kako bi se smanjila potrošnja energije u informatici, a i kako bi se zadržala sigurnost trebalo bi promijeniti procedure operativnih sustava na način da se informacije koje stvara sam korisnik, a koje nisu namijenjene javnost spremaju na sam uređaj na kojem su nastale. Tek kada se memorija na samom uređaju popuni iznad 90% tada bi operativni sustav sam sve starije datoteke koje se rijetko otvaraju trebao poslati u „oblak”. Na taj način bi se ogromne količine podataka koji se danas nalaze u velikim serverskim bazama premjestile na osobne uređaje. A i oni podatci koji bi se stavili na server puno rjeđe bi se otvarali i pregledavali. Na taj način znatno bi se smanjila potrošnja energije na serverima, ali i na mrežama koje služe prijenosu podataka. Time bi se i brzina tih mreža znatno povećala.

Mnoga poslovna računala u poduzećima imaju svoje lokalne intranet mreže, ali i oni većinu podataka šalju u „oblak”. Izuzetak su samo najvažniji podatci koje poduzeća nastoje sakriti od konkurencije, te takve podatke čuvaju na zaštićenim računalima koja ne spajaju na mrežu. I ovdje bi se trebale znatno izmijeniti procedure.

Mnoga računala u lokalnim mrežama imaju višak slobodnog prostora na svojim memorijskim jedinicama, dok samo neka računala imaju popunjene memorijske kapacitete. Operator takvih mreža bi trebali procedure namjestiti tako da svako osobno računalo sprema podatke na svoju memoriju, a sigurnosne kopije na druga računala unutar lokalne mreže. Kada se memorija na nekom računalu popuni preko 90 % tada bi starije podatke koji se rijetko otvaraju trebalo premještati na druga računala unutar lokalne mreže. Pri tome bi se moralo voditi računa koji podatci moraju biti stalno dostupni, i oni bi se trebali spremati na računala koja su uključena 24 sata dnevno i 7 dana tjedno. Podatci koji trebaju biti dostupni samo za vrijeme radnog vremena mogu se spremati na sva lokalna računala koja su uključena za vrijeme radnog vremena.

A u oblak bi poduzeća koja imaju lokalnu mrežu trebali podatke spremati samo kada se memorija kod svih lokalnih računala popuni iznad 90 posto. Od ovoga pravila bi trebalo izuzeti samo podatke koji su namijenjeni javnosti poput web stranica koje moraju biti smještene na jakim serverima koji moraju istovremeno komunicirati sa velikim brojem korisnika.

Masovnim usvajanjem ovakvih procedura znatno bi se smanjila ukupna potrošnja energije, ali bi vlasnici servera izgubili dio zarade. Izgubile bi i obavještajne službe stoga što bi teže dolazile do informacija, te će one sve učiniti da se korištenje „oblaka” poveća. Međutim, čim se razvije masovna proizvodnja čipova korištenjem ultraljubičastih lasera memorijski čipovi će biti stotinu puta učinkovitiji, te će se potreba za spremanje podataka u oblacima znatno smanjiti, unatoč sve većim rezolucijama koje koriste kamere i unatoč tome što razni pametni uređaji traže sve veće brzine prijenosa raznih vrsta podataka potrebnih za njihov rad.